Blog – Trešofilija: Bolest mi najmilija!

Ogoljavam svoje srce, otvaram dušu, dišne kanale i sve pore svoga tijela te vam priznajem – ja sam prikriveni glazbeni trešofil!

Danju ugledna i respektabilna članica rockerskih krugova dižem spomenike Smithsima, plačem nad neprežaljenim Ianom Curtisom i priželjkujem Jacka Whitea na ovogodišnjem InMusicu, više manje revno pohodim koncerte i šetam se u svojoj majci na kojoj Joe Strummer razbija gitaru. I totalni sam badass. Hodam u teškim čizmama i stojim na zemlji. Imam doma memorabilije s koncerata od Musea, Editorsa, U2-a, Dylana…A onda, kad padne mrak, preko radnog tjedna, većinom u utorak, ostanem sama doma osjećajući se jadno ,usamljeno, nevoljeno, ružno… I tada na vidjelo dolazi moja – trešofilija.

Valjajući se tako u samosažaljenju jer nisam dosta nešto ili sam previše nešto drugo, oblačim svoje neonsko „svemirsko odijelo” i cipele s visokim platformama. Palim kompjuter. Puštam svoju pop-treš playlistu i razmašem se po dnevnom boravku kao ženska verzija Johna Travolte u Groznici Subotnje Večeri s dvije lijeve i manjkom prostorne-tjelesne koordinacije.

Pozitivni efekti trešofilije najbolje se postižu postepenim stupnjevanjem od lakog treša prema harcore, opskurnom trešu. Dopustite da olaškam živce svoje leđne moždine i uvedem vas u 99,99% uspješnu playlistu jedne trešofilke. Morrissey, oprosti mi – ali izlazim iz ormara. Patty Smith, i dalje te volim, ali…

George Michael – Go to the City (Flawless)

FLAWLESS.  Bez mana. George Michael i ekipa u potpunosti nesavršenih ljudi čagaju, peru zube, idu na zahod, oblače čarape i feniraju kosu polugoli u hotelskoj sobi. Možda zvuči perverzno, ali njima je svejedno, oni su si apsolutno savršeni! Prva pop-treš pjesma sa moje playliste počinje riječima „’Cos you’re beautiful” i ispunjena je i drugim divnim riječima poput: perfection, you’re a star i absolutely flawless . Kako ne voljeti tako divnu, plastičnu, catchy pjesmu?! O da, ja plešem na ovo! I to plešem loše! I apsolutno sam FLAWLESS!

Michael Gray – Bordeline

Zato jer se radi o depresiji utorka – nije niti ponedjeljak da mogu reći da mrzim ponedjeljak, nije niti srijeda da je za dva dana vikend, a bogami  nije niti vikend – ja se sretno opraštam od svoga mozga i raširenih ruku prihvaćam nimalo intelektualne house ritmove i mašem svojom crnom pernatom lepezom koja ne služi apsolutno nikakvoj svrsi jer je jednako treš koliko i klupski hit Michaela Graya u čijem se spotu sve vrti oko oskudno odjevenih žena te njihovih pozadina i  žlijezda za dojenje.

Britney Spears – Toxic

Već se nalazimo u graničnom predjelu težeg treša, a ja se nalazim bez svojih platformi jer, vjerujte mi, teško se osloboditi, a pritom ne slomiti gležanj, skačući po boravku u platformama od 30 centimetara. Ionako me nitko ne vidi.  I dok Britney izvodi vokalne vratolomije jedino uz pomoć autotunea, ja izvodim electro-pop makarenu pred zabrinutim očima svojih kućnih ljubimaca koji su se preplašeno sakrili iza kauča.

Christina Aquilera ft. Lil’ Kim ft. Mya ft. Pink – Lady Marmalade

Neki od vas mi nikada neće oprostiti Lady Marmalade. Razumijem.  I što je pjesnik htio reći sa „gitchi gitchi yaya dada”….? Zadaćnicu o tome.

Indochine – 3eme sexe

Kad smo već načeli temu Parižana, francuski bend iz 80-ih, Indochine, najvećom se mukom trudi da ne bude pop-treš. No treba prigrliti svoj treš! Poštovati svoj treš! Kako bi drugačije itko uspio snimiti synth-hit o muškarastoj ženi tj. ženstvenom muškarcu koji/koja šeće po cesti dok se iza nje/njega vijori duga, plava kosa??? Indokinina je pjesma čak završila u Cannskim zlatnim vijencem ovječanu filmu Les Amours Imaginaires, mlađahnog nam redatelja Xaviera Dolana.

Culture Club – Camelia

A ovo je pjesma za popodnevne čajanke. Ili za bestežinsko ležanje na podu sa bolnim mišićima nakon plesnog mrdanja okarakteriziranog neujednačenim epileptičkim pokretima koji s plesom imaju veze koliko i Boy George sa suptilnom kozmetikom. Ključna stavka konzumacije je istovremeno pjevanje osuvremenjenog refrena: Kama-kama-kama-kama-kamilica, ja pijem čaj, ja piiiijeem čaaaj….

Vanilla Ice – Ice Ice Baby

Dvije riječi: bijeli reperi.

Sean Paul – Gimme the light

Možda Sean Paul kad pjeva i pojede pola samoglasnika (jedan dio mi je uvijek zvučao kao “ostavi na bakalaru to”), ali pjesma ima ritma i ogromni potencijal za puštanje mozga na pašu. I to ne mislim onu pašu kad sjednete sa šalicom kave kontemplirati postojanje Univerzuma, nego pašu u kojoj samo razmišljanje o kravama i pašnji trave bude preveliki napor za moždane vijuge.

MC Hammer – Can’t touch this

Ovako to izgleda kad ja plešem sama po boravku. Samo sam vam htjela ilustrirati da upotpunim ovu glazbenu ispovijest. I ako primjećujete, MC Hammer je odavno predvidio kulturnu tursku invaziju Sulejman-hlača. Ultimativni fitness hit na koji je moja mama prije 18 godina stepala u nekoj dvorani dok sam ja još bila beba i steper mi je bio ogroman. Kako su oni svi samo veseli u tom spotu!

Boney M – Daddy Cool

Ako nikada niste u rasparenoj pidžami s otvorenim prozorima od stana pjevali Daddy Cool na jušnu žlicu umjesto mikrofona, niste živjeli.

Jennifer Lopez – Play

Prije nego li je Rihanna otpjevala Pod de replay moleći DJ-a da joj opet pusti pjesmu, glamurozna J.Lo je DJ-a izbacila iz supersoničnog futurističkog zrakoplova (svemirskog broda??? shuttlea???) jer su se našli u svađi oko glazbenih preferencija koje je dotična opjevala u svom hitu iz 2001. Za književne moljce koji su pročitali Gibsonova Neuromancera, napravit ću još jednu umjetničku blasfemiju i reći kako volim razmišljati da se ovako ponašala Molly Millions na slobodnim danima prije nego li je postala profesionalni ubojica.

Las Ketchup – Asereje

Sjećate li se ovoga?!? Na opskurnim smo treš području one-hit-wondera. Bilo je to negdje davno dok se MTV gledao preko ogromnog satelita na krovu kuće koji je svako malo štekao jer su se golubovi nastanili u tanjuru. Hardcore ljetni hit.

Right Said Fred – I’m too sexy

Moje završno treš otkrivenje – jer ne želim da dobijete rak na ukusu (ja sam rođena s bezopasnim rakom na ukusu, tako da sam imuna, ali za vas ne znam, definitivno vam preporučujem da se cijepite nakon ovoga). Obratite samo pozornost kako se Richard Fairbrass drži za glavu: kao da želi reći „I’m too sexy for my hair, too sexy for my scalp, too sexy for my scalp…”