U ime položenog ispita (“Graduation“, C. Mungiu)
Rumunjski novi val
Rumunjska kinematografija se do unazad petnaestak godina nerijetko smatrala osrednjom, na rubu, no zahvaljujući svježim redateljskim licima koji su u film uveli nova obilježja tvoreći tzv. rumunjski novi val, rapidno se diže i dobiva zasluženo mjesto na svjetskoj filmskoj sceni bez obzira što na tržište „izbacuje“ nezavisne filmove.
Možda bi se kao glavnu odrednicu rumunjskog novog vala mogao uvrstiti otklon od tradicije starijih filmaša koji su stvarali u okrilju komunističkog režima, to ipak nije najtočnije rečeno. Svaki otklon od tradicije zapravo je nastavak na istu, a ono što redatelji novoga vala pokušavaju istražiti je (ne)snalaženje čovjeka u novom kapitalističkom sustavu nakon komunizma. Zato su vrlo često za mjesto radnje odabrani mali gradići u kojima se još uvijek osjeća utjecaj komunističkog sustava, a kako najbolje prikazati tu neodređenu zbunjenost društva nego postaviti radnju unutar jedne obitelji koja će najbolje zrcaliti neiskorijenjene negativne društvene mehanizme, od zloporabe vlasti moćnika do kršenja elementarnih prava „malog“ čovjeka.
Nagrađivani filmovi
Da su takvi filmovi, koji seciraju svakodnevne nepravde društva, postali vrlo popularni, svjedoči relativno mlad rumunjski redatelj, scenarist i producent Cristian Mungui koji do sada potpisuje samo tri filma, ali je s njima odnio i najveće svjetske filmske nagrade. Riječ je o filmovima koji su se svojom tematikom i vrlo realističnim pristupom ozbiljno približili gledateljima svih istočnoeuropskih zemalja. U Cannesu su uočili njegov potencijal. Za prvi film, 4 months, 3 weeks and 2 days iz 2007. godine, koji se bavi temom ilegalnih abortusa u Rumunjskoj, Mungui je osvojio Zlatnu Palmu. Njegov drugi film, Beyond the Hills (2012), donio mu je nagradu za najbolji scenarij, ali i nominaciju za najbolji strani film kao rumunjski kandidat za Oscara. Za posljednji, prošlogodišnji, Graduation, dobio je nagradu za najbolju režiju, također u Cannesu. Bez obzira na sve, ironija je da u svojoj zemlji sam sebe distribuira jer nema dovoljno zainteresirane i angažirane publike.
Otac, majka, kćer
Matura (Graduation) je film u koprodukciji Rumunjske, Francuske i Belgije. U središtu zbivanja prati se jedna disfunkcionalna obitelj. Već na početku filma, u prvom kadru, postavljeni su obrisi psihologizacije likova i njihovog budućeg djelovanja.
Kamera snima jedan dio skromnog stana, približava se fotografiji ženskoga djeteta i sugerira da je riječ o Elizi (Maria-Victoria Dragus), kćeri jedinici oko koje će se katalizirati radnja. Gledatelj će ubrzo saznati kako je njoj sve podređeno. Nadalje, nakon što netko nepoznat izvana baca kamen i razbija prozor u dnevnome boravku, pojavljuje se otac Romeo (Adrian Titieni) koji zbunjeno i neorijentirano hoda po kući neznajući što napraviti. Njegove kasnije odluke, nošene strahom i paranojom, gradirat će u filmu. Majka Magda (Lia Bugnar) nalazi se u spavaćoj sobi, zbog velike glavobolje ne izlazi iz nje, samo se čuje njezin glas. Ono što je pretpostavljeno, neće se promijeniti: i dalje će ostati karakterno anemičan lik, odsutan od ovoga svijeta, koji pluta između melankolije i anksioznosti.
Obrazovanje je najvažnije
Priča dalje teče ovako: Otac, ugledni liječnik, strepi za sudbinom svoje voljene jedinice, pa odlučuje sam uzeti stvari u svoje ruke, umjesto nje same, planira svaki segment njezina života. Ona se u početku opire očevim planovima, no kasnije želi udovoljiti njegovim prohtjevima. Njegov plan podrazumijeva odlazak Elize iz Rumunjske na fakultet u „Obećanu zemlju“, Veliku Britaniju, i to čim maturira. Glavne preokupacije su mu njezini ispiti i ocjene, jer samo s odličnim prosjekom osigurava stipendiju.
No, netom prije završih ispita, Elizu napada i skoro siluje nepoznati muškarac, i zbog straha i novonastalog osjećaja tjeskobe, ne može se koncentrirati na učenje i ispite koji njezinom ocu život znače. Umjesto da su mu važniji djetetovi osjećaji, tijekom filma razgovor između oca i kćeri svodi se na ispite i glavno očevo pitanje glasi: Jesi li položila ispit? Shvaćajući da Eliza ne dobiva dobre rezultate na testovima, Romeo poseže za nekim „nemoralnim“ postupcima kako bi Eliza ipak maturirala s odličnom ocjenom.
Temelji društva
U Maturi, Mungiu postavlja tri temeljna problema sadašnjice: mito i korupciju, upitan sustav obrazovanja i kronično iseljavanje mladih iz domovine u potrazi za boljom budućnošću, što su zapravo i teme rumunjskog novog vala. Sve se rješava preko veze, cilj opravdava sredstvo, svi likovi su zapleteni u makijavelistički svijet korupcije i kriminala. To se čak događa i u obrazovnom sustavu koji bi trebao biti pročišćen od trulog društvenog sistema, ali koncentracijama moći korupcija je važna disciplina, moćnici sami zapravo održavaju tradiciju determinističkog obrazovanja. Postavlja se pitanje može li se postići „pravednije“ društvo koje će dobiti nasljeđe u mlađim generacijama ili je korijen korupcije toliko jak pa se neminovno prenosi s koljena na koljeno. Životni put mladih je ovakav: ako nemaš dobru „vezu“ za zaposlenje, drugu priliku potraži u inozemstvu.
Nećemo se zavaravati da su takve društvene dijagnoze vidljive samo u zemljama istočne Europe, i na Zapadu su aktualne, samo se tamo korupcija odvija „ispod stola“, dok je kod nas ona stvar prestiža. Upletenost likova u mrežu vlastite koristi dovodi do apsurdnih, pomalo ironijskih dijaloga, no ako film promotrimo s kritičke distance, shvatit ćemo da između gledatelja i filma lako dolazi do poistovjećivanja.
Vrlo upečatljivi eksplicitni komentari autora sugeriraju glavnu ideju Mature: društvena izolacija ne postoji, ona je zapravo utopija, a preživljavanje ima svoju podlogu temeljenu na prijevari, laži, nemoralu.
Film još uvijek stignete pogledati u riječkom Art kinu.
