novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

U očekivanju Oscara – Potencijalni kandidati u kategoriji najboljih glumaca

Foto
Vrijeme čitanja: 6 minute

oscar

Osim najboljeg filma i redatelja, kategorije koje uvijek izazovu najviše govorkanja kad su u pitanju nominacije za Oscara zasigurno su one za najbolje glumce i glumice. Bez obzira radi li se o glavnim ili sporednim ulogama, odabir Akademije, kritičara i publike često se mimoilaze pa izazovu i kontroverze, no dobitnici rijetko kad iznenade. Budući da je ovogodišnja filmska sezona obilovala žanrovima i glumcima koji su nas iznenadili svojim ulogama, nagrade za te pojedince teško da će izostati. Nominacije za Zlatne globuse već su objavljene, a filmaši se slažu da su one samo uvertira u Oscare pa nam predstoji vidjeti u kojoj mjeri će se poklapati.

Kao i u ostalim prijašnjim kategorijama, Ziher se igra Vidovitog Milana i predviđa moguće glumce koji bi mogli biti nominirani u kategoriji glavnog glumca.

1. Benedict Cumberbatch – The Imitation Game (Alan Turing)

Film temeljen na istinitoj priči o britanskom matematičaru i kriptografu Alanu Turingu koji je tijekom Drugog svjetskog rata razbio njemački kod i tako uvelike pomogao Britancima da zajedno s drugim saveznicima pobijede u tom istom ratu, našao se u utrci za Oscara i prije nego što je snimljen. Gotovo iste sekunde kad je objavljena lista glumaca koji će utjeloviti povijesne ličnosti u ovoj ratnoj drami, kritičari su mu predvidjeli uspjeh i zlatne kipiće. Cumberbatchu ovo nije prva uloga neshvaćenog, usamljenog, odbačenog i izoliranog genijalca, s obzirom da je  prethodno oduševio ulogama Stephena Hawkinga, Vincenta van Gogha, a proslavio se u seriji Sherlock gdje njegov introvertan lik graniči s Aspergerovim sindrom. Iako Turing djeluje posve normalno u usporedbi sa slavnim detektivom, bez sumnje je bilo iznimno kompleksno utjeloviti takvu važnu ličnost koju Britanci danas štuju jer si ne mogu oprostiti što su ratnog heroja zakonom osudili zbog toga što je bio homoseksualac zbog čega je ovaj povučeni intelektualac počinio samoubojstvo.

Foto: facebook.com
Foto: facebook.com

2. Eddie Redmayne – The Theory of Everything (Stephen Hawking)

Još jedan film temeljen na istinitoj priči i još jedan genijalac kojem se divi cijeli svijet. Iako je naglasak na Hawkingovog prvoj supruzi Jane, prema čijim je memoarima građena radnja te pisan scenarij, Redmayneova uloga briljantnog znanstvenika svejedno očarava impresivnom izvedbom. Osim fizičke sličnosti, nema sumnje da se glumac dobro pripremio da bi ušao i u um britanskog fizičara, pa mnogi spominju da se Redmayne poslužio metodskom glumom za ovaj film. Film je izrazito nabijen emocijama, ali nije zbog toga sladunjav ili patetičan. Dapače, emocije su ono što prožima radnju i pokreće likove te ih gura dalje kroz prepreke.

Foto: www.facebook.com/TheoryofEverythingMovie
Foto: www.facebook.com/TheoryofEverythingMovie

3. Jake Gyllenhaal – Nightcrawler (Lou Bloom)

Veseli me što se ove godine u moru likova istaknuo i ovaj izrazito zanimljiv antijunak jer je jedan od onih likova kojima želite oprostiti njihove prijestupe bez obzira na sve. Nije u pitanju samo ljudska empatija kad shvatite da takve likove pokreću neki viši razlozi pa se slučajno utope moru kapitalizma te da im je um ispralo konzumerističko društvo zbog čega zaborave na moral. Jake Gyllenhaal itekako je uložio sav svoj trud i napor da bi veličanstveno dočarao lik nezaposlenog mladića Loua Blooma koji se nalazi pred zidom jer jednostavno u današnjoj ekonomskoj situaciji pronaći posao ravno je dobitku na lotu, pa čak i u Americi, zemlji snova gdje teku med i mlijeko. Razlika između Blooma i svih ostalih mladih ljudi koji muku muče s pronalaskom posla jest u tome što većina ljudi ipak nisu sociopati. Iako bi mnogima moglo djelovati da je Gyllenhaalov lik samo pronalazi načine da preživi pa samim time cilj opravdava sredstvo, ustvari nije tako jer Lou Bloom nije samo još jedan osebujan i ekscentričan karakter. On je doslovce gladan i žedan krvi i mesa koje snima kamerom za breaking news, a novac koji dobiva od toga ustvari je samo bonus jer Lou Bloom je možda započeo s traženjem posla, ali ga je našao u hobiju odnosno onome u čemu uživa, a to nije uvijek pozitivna stvar.

Foto: www.facebook.com/NightcrawlerMovie
Foto: www.facebook.com/NightcrawlerMovie

4. Michael Keaton – Birdman (Riggan Thomson)

Od šišmiša do ptice – Michael Keaton dokazuje da mu krila jednostavno dobro stoje, a osim što pokužava oživjeti karijeru svog fikcionalnog lika, čini se da će i njegova doživjeti uzlet zahvaljujući ovom filmu. Radnja prati lik ostarjelog i već zaboravljenog hollywoodskog glumca Riggana Thomsona koji je u mladosti dosegnuo vrhunac glumeći u tri blockbustera o superjunaku Birdmanu. Međutim, prošlo je već više od dvadeset godina i Thomson se želi vratiti na scenu, ovog puta ne u Hollwood nego na Broadway. Odluči režirati predstavu u kojoj i sam glumi te koja bi mu trebala omogućiti da ponovno stane na noge i vrati se glumi, a da publika zaboravi na lik Birdmana koji ga stalno prati. Depresivan, ali ponekad manijakalan, ljubomoran, ali i nezainteresiran, Riggan Thomson izrazito je zanimljiv za psihološko promatranje, a čak nije ni najluđi lik u filmu pa je logično zašto su ga svi toliko nahvalili. Keaton je mnogima bio i ostao najdraži Batman, ali je definitivno impresivniji kao slojeviti i komplicirani Birdman.

Foto: www.facebook.com/BirdmanMovie
Foto: www.facebook.com/BirdmanMovie

5. Steve Carell – Foxcatcher (John Eleuthère du Pont)

The Hollywood Reporter nazvao je ovu ulogu Stevea Carella “uspjehom karijere”, a nisu jedini kojima su usta puna hvalospjeva za njegov performans. Moralna dekadencija njegovog lika Johna du Ponta te patološka paranoja, potpuno očaravaju na neki izopačen način: gledate i ne vjerujete u sve te psihološke igre, ali ne možete odvratiti oči jer žudite saznati na koji uvrnut način će vas šokirati u sljedećoj sceni. Priča o olimpijskom hrvanju dobiva mračnu pozadinu zahvaljujući protagonistu koji iskorištava svoje bogatstvo da bi unio razdor između dvojice braće i tako ostvario koje poremećene ciljeve. Steve Carell itekako se trudio odmaknuti od The Officea i uloge koja mu je obilježila karijeru zahvaljujući posvećenosti toj seriji dugi niz godina, a ovom je ulogom svakako  zaradio uvaženo poštovanje i divljenje glumačke zajednice.

Foto: www.facebook.com/FoxcatcherUK
Foto: www.facebook.com/FoxcatcherUK

6. David Oyelowo – Selma (Martin Luther King)

Prema svemu sudeći, ovogodišnjim nominacijama bi definitivno trebali prevladati glumci koji su utjelovili stvarne ljude. David Oyelowo bio je pod itekako velikim pritiskom zbog uloge Martina Luthera Kinga i to ne samo zato što je jedan od rijetkih Afroamerikanaca koji su dobili priliku istaknuti se u glavnoj ulozi (što pak ponovno govori o nezastupljenosti drugih rasa u hollywoodskoj produkciji), već i zato što bi loš film o ovom aktivistu svalio na cijelu glumačku i produkcijsku ekipu čitav niz kritika od kojih se kasnije teško oporaviti. Ovaj film ne samo da pruža dobru povijesnu lekciju nego i prikazuje na čemu Amerika, ali i ostale države, itekako trebaju poraditi i to po pitanju generalnih ljudskih prava, a ne samo ravnopravnosti svih rasa. Oyelowo uspjeva dočarati tu energiju, snagu, autoritet i empatiju koja je isijavala iz Kinga i bila bi stvarna šteta da Akademija to ne prepozna – barem za nominaciju, ako već ne i za samu nagradu.

Foto: www.facebook.com/SelmaMovie
Foto: www.facebook.com/SelmaMovie

Naravno da su nam za oko zapeli i Ralph Fiennes (The Grand Budapest Hotel), Oscar Isaac (A Most Violent Year), Ellar Coltrane (Boyhood) te Joaquin Phoenix (Inherent Vice), ali nekako imam osjećaj da Akademija ipak više preferira neshvaćene genijalce i povijesne ličnosti.

Što se pak tiče glumaca koji su nas impresionirali u sporednim ulogama, istaknula bi Edwarda Nortona u Birdmanu, Marka Ruffala u Foxcatcheru, Ethana Hawkea u Boyhoodu. Također, J.K. Simmons i njegova uloga u filmu Whiplash jedna je od onih koje ostaju s vama jako dugo vremena. Dapače, njegov je lik Terence Fletcher to po čemu ćete pamtiti film više nego po glavnom liku ili fantastičnoj glazbi koja prati radnju.

Nadalje, ime Roberta Duvalla često se spominjalo u kontekstu ove kategorije, iako mi je malo teško za povjerovati da bi doista i dobio ovu nagradu čak i kad bi se nominacija zaista dogodila. Istina da je The Judge otvorio filmski festival u Torontu, ali ne djeluje mi kao materijal za Oscara. Duvall ima itekako veliko poštovanje zahvaljujući dugogodišnjoj i bogatoj karijeri, no nisam sigurna koliko njegova gluma može spasiti ostale manjkavosti u filmu.

Srećom, nema još puno do službenih nominacija pa jedva čekam vidjeti kakva su odstupanja od ovih predviđanja i hoće li neko ime neočekivano iskočiti na Akademijinoj listi „najboljih“.

Be social

Komentari