Uoči izložbe MUO-a okrećemo se zadnjoj fazi svestranog umjetnika
Najavljena izložba koja se održava u MUO-u predstavlja Edu Murtića kao svestranog umjetnika koji je posljednje godine stvaralaštva posvetio keramici. Opus poznat pod nazivom “Nova apstrakcija” bit će predstavljen u obliku monumentalnih keramičkih stijena.
Murtić je rođen 4. svibnja 1921. godine u Velikoj Pisanici kraj Bjelovara, ali već od svoje četvrte godine živi u Zagrebu. Formalno se obrazovao prvo u Obrtnoj školi, kasnije u Školi za primijenjenu umjetnost u Zagrebu. Jednu godinu proveo je na Likovnoj akademiji u klasi Petra Dobrovića u Beogradu, zatim na zagrebačkoj kao student Ljube Babića. Tijekom godina rada ima oko 150 samostalnih izložbi, a sudjelovao je na oko 300 skupnih, među njima vrlo značajnim bijenalu u Sao Paolu i Veneciji, Document u Kasselu, itd. Pierre Restany, teoretičar, naziva ga internacionalnim protagonistom gestualnog vitalizma.
“Jedino pravo mjerilo umjetnika je gdje su mu pohranjena djela, u kojim muzejima, u kojim galerijama, u koliko galerija u svijetu, ali ne nekakvih malih, privatnih…” jednom prilikom govori Murtić. U skladu s tom izjavom, kojom cinično ocjenjuje stanje umjetnosti u svijetu, njegova djela danas se nalaze u mnogim galerijama i muzejima, a neka od zvučnijih imena su svakako Tate Gallery, Peggy Guggenheim i Davida Rockfellera.
Volio je velike formate. Otišavši u Ameriku, susreo se s Pollockom, uzevši snagu njegova izraza, no u različitoj tehnici. Umjesto direktnog kapanja i nanošenja boje, usvojio je tašizam, slikanje mrljama i kaligrafskim linijama, ali i kistom. U tom izrazu slika ciklus “Doživljaji Amerike”, vrlo živopisno prikazujući uskovitlanost i kaos američkog života. Široki potezi, streličasti zarezi i kratki odrješiti pomaci unutar platna postaju njegov vječan potpis.
Bitan tematski dio njegova opusa su mediteranski krajolici. Iz Vrsara, njemu draga mjesta u kojem je provodio vrijeme i pod stare dane, potječu mnoge slike, isprva smirenijih tonova, a poslije snažnijeg i uzburkanog kolorita. Priroda isprva jasnih oblika, ostaje kao motiv skriven apstrahiranjem, samo naznačen u kasnijim djelima.
Okušao se u različitim tehnikama i medijima, bavio se grafikom, kazališnom scenografijom, mozaikom, tapiserijama, emajlom i na koncu keramikom. Također je imao književno-grafičke pothvate. Grafičko-pjesnička zbirka “Zavjet za Epetion” suradnja je Murtića i Jure Kaštelana, jedno je od ostvarenja koje zaokružuje njihovo umjetničko i prijateljsko druženje. U tehnici linoreza, koju on često i rado koristi, izrezuje tematski povezane skice koje upotpunjuju napisane pjesme.
Druga, još značajnija intervencija crteža u poeziju je projekt oslikavanja poeme Jama, Ivana Gorana Kovačića. Sa Zlatkom Pricom napravio je grafike koje su oslikavale užase svojom ekspresivnošću i surovošću iskrenih i doslovnih prikaza. Držeći se glavnih motiva koje poema opisuje, u nju su unijeli podtekst samim linijama, potezima i smještajem figura.
“Dva su temeljna koncepta koji se provlače kroz njegov rad: energija i modernizam” kazuje francuski kritičar Pierre Restany u dokumentarcu HRT-a povodom njegove retrospektive u 2002. godini. Nazvan hrvatskim Picassom radi kvantitete radova i broja medija koje je istraživao, umjetnik je čije izložbe danas ne bi smjelo propuštati.
