Istaknuto
19.10.2017.

Večeras se u Francuskom paviljonu otvara izložba međunarodno priznate multimedijalne umjetnice OKO, povodom čega smo ukratko popričali s autoricom.

11.10.2017.

Boris Svrtan, ravnatelj kazališta Gavella, otkrio nam je planove za izgradnju nove kazališne dvorane u koju će se smjestiti novopokrenuta Scena 121, a prokomentirali smo i ovogodišnje Gavelline večeri, novu Gavellinu sezonu te sve veći broj mladih glumaca i redatelja koji surađuju s Gavellom.

Vizart

Upoznaj djelo: Doručak na travi Édouarda Maneta

30.09.2017. Katarina JukićFoto: Tumblr/ compelling-paintings

Édouard Manet bio je buntovnik koji je postavio temelje modernog slikarstva, odbacivši tada ustaljene slikarske norme. One su ograničavale slikarstvo na zanat i na reprodukciju stvarnosti razvijanjem što bolje slikarske tehnike, čime se nije ostavljalo nikakve slobode umjetnicima. U vremenu u kojemu je fotografija tek u povojima, nije razvijena i nije dostupna javnosti, posve je logično da je zadatak slikara bio zabilježiti stvarnost. Međutim, hrabri Manet odlučuje kako je vrijeme za promjene pa slika Doručak na travi 1863. godine.

Slika kojoj su se smijali i koju su udarali štapovima

Sliku su odbili izložiti na Salonu u Parizu vjerojatno iz sljedeća dva razloga. Prvi razlog je prikaz golog ženskog tijela. Doduše, to i ne bi bio problem da se radi o goloj muzi, božici ili nimfi jer su one bile čest subjekt antičkih slika. Tada se radilo o figurama koje nisu bile ovozemaljske, a Manet sada besramno „skida“ običnu ženu, modernu Parižanku koju je moguće čak sresti i prepoznati na ulici, što je izazvalo nelagodu među Parižanima 19. stoljeća. Drugi je razlog već spomenut u uvodu, a radi se o odbacivanju ustaljenih slikarskih normi. Naime, slika je tada bila „prozor u stvarnost“, a zadatak slikara bio je što uvjerljivije prikazati trodimenzionalnu stvarnost u dvije dimenzije. Manet, s druge strane, ne nastoji što realističnije prikazati svoje likove, ne koristi se suptilnom gradacijom niti chiaroscurom, već radije odlučnim i snažnim kontrastima, zbog čega likovi djeluju plošno. Ne zanima ga perspektiva, što se najbolje vidi ako pogledamo ženu u pozadini koja se kupa u rijeci. Njezine dimenzije djeluju preveliko u usporedbi s tri lika u prednjem planu slike.

Foto: Tumblr/ artcurating

Ironično je što su Manetova inspiracija za Doručak na travi bila dva renesansna djela. Položaj figura preuzeo je s bakropisa Marcantonija Raimondija koji je prikazivao detalj Riječnih bogova s Rafaelove slike Parisov sud. Figure dvije gole muze i dva muškarca preuzeo je s Tizianove slike Postoralni koncert.

Foto: Tumblr/ renaissance-art

S obzirom da je bilo puno odbijenih radova, Napoleon III. odlučio je organizirati izložbu odbijenih radova (Salon des Refusé). Uz Doručak na travi, bili su izloženi i radovi Pissarroa, Whistlera i Cézannea. Iako se radilo o „salonu odbijenih“, Manetovo ulje na platnu svejedno je izazvalo izrazito burne reakcije. Neki su se smijali, neki udarali štapom po slici, a novine su sliku opisivale kao djetinjastu, šokantnu, čak idiotsku. Bilo kako bilo, o Doručku na travi dugo se pričalo i pisalo.

Émile Zola i Manet

Foto: Tumblr/ realism-love

Izložbu odbijenih slika posjetio je i pisac Émile Zola, Cézanneov prijatelj iz djetinjstva, koji je bio izrazito zainteresiran za umjetnost. Ugledavši Manetovo djelo, zaljubio se u njegovo slikarstvo o kojemu je kasnije mnogo i pisao. Između ostalog, napisao je kako smatra da je Manet, koga su tradicionalisti toliko oštro napadali i odbacivali, „majstor budućnosti“, čije je mjesto u Louvreu. Njegov Doručak na travi beskompromisno je branio, istaknuvši kako se radi o Manetovom najboljem djelu koje konačno priznaje slobodu umjetnika. Pisao je kako se radi o kompoziciji punoj atmosfere u kojoj je pejzaž prikazan na tako jednostavan način, a upravo tako i treba slikati prirodu. Kako bi mu zahvalio, Manet je ponudio naslikati njegov portret. Tako je započeto njihovo veliko prijateljstvo, a i sam je Zolin portret postao jedan od upečatljivijih portreta u povijesti umjetnosti.

La petite careé

Doručak na travi prikazuje tri lika smještena u prednjem planu – ženu i dva muškarca, te još jednu ženu u pozadini koja se kupa. Prvotan je naziv slike bio Kupanje. Model za žensku figuru koja se kupa u rijeci vjerojatno je bila Manetova žena Suzanne, a njezin brat predstavljen je jednim od dva muškarca na slici. Jedan od Manetove braće – Eugene ili Gustave, bio je model za drugu mušku figuru. Muškarci su obučeni u suvremenu odjeću kakvu su nosili Parižani, najčešće studenti. Upravo je to izazvalo toliku kontroverzu – Manet je stvorio suvremenu scenu u kojoj prepoznatljivi, obični ljudi sjede u parku, a društvo im pravi gola žena koja se očito skinula pred njima jer je njena odjeća prikazane sa strane. Povjesničari umjetnosti tvrde kako je prikazani park zapravo park Bois de Boulogne, park poznat po prostituciji. Osim toga, navodno je Manet dao šaljivi nadimak Doručku na travi, aludirajući na prikazanu seksualnost, la petite careé, što bi se na engleski moglo prevesti kao the foursome, odnosno grupni seks koji najčešće uključuje dvije žene i dva muškarca.

Gola djevojka koja je izlagala na Salonu

Naravno, preostaje nam još razjasniti tko je crvenokosa djevojka koja je pristala biti modelom za skandaloznu, golu žensku figuru čiji je pogled tako besramno uperen u promatrača slike, kao da mu se ruga i prkosi. Radi se o Victorine Meurent, Manetovoj dugogodišnjoj muzi koju su brojni povjesničari umjetnosti i pisci njegovih biografija neutemeljeno nazivali prostitutkom i alkoholičarkom. Tek je Eunice Lipton, stoljeće nakon Manetove smrti, otkrio koliki je značaj ova djevojka imala na Manetovu umjetnost.

Naime, Lipton je otkrio kako je Victorine umrla tek s 83 godine, a Manet je, nakon oboljenja od sifilisa, umro u 51. godini života. Ovo može značiti da, ne samo da Victorine nije bila prostitutka, nego nije imala seksualne odnose s Manetom uopće jer da je, vjerojatno bi i ona umrla od sifilisa koji je tada bio neizlječiva bolest.

Foto: Tumblr/ wonderwarhol

Fascinantna je činjenica da je Meurent bila djevojka iz radničke obitelji čija je želja bila baviti se slikarstvom. S obzirom na nedostatak novca i na činjenicu da žene tada nisu imale jednaku mogućnost razvijanja svojih talenata, naročito u institucionalnim krugovima, Victorine je vjerojatno pozirala kako bi zaradila za platna i boje. Pojavljuje se na devet Manetovih slika, od kojih je najpoznatija Olympia koja je šokirala javnost jednako koliko i Doručak na travi. Još je fascinantnije da je Victorine čak i ostvarila svoje snove – njezin je autoportret bio izložen na Salonu čiji je žiri odbio Manetovu sliku.

Manetovi bliski prijatelji prepoznali su djevojčin utjecaj na njegovo slikarstvo. Ona nije bila samo muza i model, bila je gotovo ravnopravna Manetova partnerica s neupitnim talentom, čije je mišljenje slikaru bilo od itekakve važnosti. No, javnost joj nije mogla oprostiti golotinju pa njen utjecaj na prepoznatljiv Manetov slikarski izričaj nije prepoznat.

Komentari