Uskršnja pjesma W.B.Yeatsa
Još uvijek smo u duhu Uskrsa te smo vam za ovaj tmurni uskršnji ponedjeljak pripremili pjesničku poslasticu. Pjesma W.B.Yeatsa Easter, 1916 jedna je od njegovih najboljih i najvećih pjesama, a nastala je pod utjecajem događaja poznatog kao Uskršnji ustanak kada se pokušalo proglasiti Irsku Republiku. Pokušaj nije uspio i to je jako pogodilo Yeatsa te je pod utjecajem razočaranja i nemira, koje su ti događaji u njemu pobudili, napisao ovu pjesmu.
Uskrs 1916.
Sreo sam ih u zalazak
Dolazili su živih lica
Sa šanka ili stola
među sivim kućama iz osamnaestog stoljeća.
Prošao bih uz kimanje glavom
Ili uz ljubazne beznačajne riječi
Ili sam zastao na tren i rekao
Ljubazne beznačajne riječi
I htjedoh,
Prije nego što bih ispričao podrugljivu priču ili
Bezvezariju,
Udovoljiti prijatelju
Uz kamin u klubu
Siguran da smo se i oni i ja
Igrajući se dvorskih luda
Potpuno promijenili, iz temelja promijenili,
Strašna ljepota je rođena.
Dani te žene prolazili su
U neupućenoj dobronamjernosti
Njene noći imale su snagu
Dok joj glas nije postao rezak.
Koji je glas bio slađi od njenog
Kad je mlada i lijepa
Išla na uništavača…
Taj je čovjek vodio školu
I jahao našeg Pegaza;
A drugi, njegov pomagač i prijatelj,
Dolazio je na njegovo mjesto
Na kraju je mogao postati i slavan
Tako je nježna bila njegova priroda
A tako smjele i slatke njegove misli.
O tom drugom sanjario sam da je
Pijana, razmetljiva budala.
Učinio je kobnu pogrešku
Prema nekima meni srcu bliskima,
No ipak navodim ga u pjesmi;
I on je napustio svoju ulogu
U usputnoj komediji
I on je, također, bio potpuno promijenjen,
Strašna ljepota je rođena.
Srca s jednim jedinim smislom
Kroz ljeto i zimu čine se
Očarana kamenom
Probleme prave živoj matici.
Konj koji ide niz cestu
Jahač, ptice koje se jate
Od oblaka do ponirućih oblaka,
Mijenjaju se iz minute u minutu
Sjena oblaka na rijeci
Mijenja se iz minute u minutu.
Kopito otkliže do ruba
I konj pljusne u rijeku
Dugonoga jarebica zaroni
Zazivajući jareba
Žive iz minute u minutu
U sredini svega kamen.
Predugo žrtvovanje
Može pretvoriti srce u kamen,
Ili kad bi bilo dosta?
To je odgovor Neba, naš zadatak
Je da zazivamo ime po ime
Kao što majka imenuje svoje dijete,
Kad san na koncu dođe
U udove koji su divljali.
Što je to nego sumrak
Ne, ne noć, nego smrt;
No konačno, što je bespotrebna smrt?
Engleska vjeruje u sve što je
Napravljeno i rečeno.
Znamo njihov san, dovoljno,
i što ako neumjerena ljubav
smete ih sve do posljednjeg daha?
Pišem to u stihu
MacDonagh i MacBride
i Connolly i Pearse,
Sada i u vremenu koje će doći
gdje god nosi se zeleno,
Potpuno su se promijenili, iz temelja se promijenili:
strašna ljepota je rođena.
Rujan 1916.
