Istaknuto
15.11.2017.

Gorillaz su u sklopu europske turneje na kojoj promoviraju album "Humanz" stigli i do Budimpešte gdje su nas podsjetili zašto toliko volimo njihov zarazni spoj funka, hip hopa, gospela i popa. S novim albumom svoj su glazbeni izričaj proširili i na dance glazbu i house ritmove te parter sportske arene pretvorili u plesni podij.

14.11.2017.

Miki ima novi album koji će promovirati u Tvornici kulture! Na novom albumu repa o nogometu, jazzu i palačinkama, a sličan asortiman pizdarija pronaći ćete i ovom razgovoru. O glumcima, plejmejkerima i stolarima pričali smo šetajući kroz Namu, jer se u njoj, kao i u Mikijevim pjesmama, može naći milijun svega.

Izvedbene umjetnosti

Ususret premijeri: “Gospođa Bovary” u Gavelli kao scenski esej o potrazi za srećom

15.09.2016. Tim HrvaćaninFoto: gavella.hr

“Sadržaj je poznat i ironičan. On je volio nju, ona nekog drugog. On je ipak volio nju, a ona nekog trećeg. On je i dalje volio nju, no ona nekog četvrtog. A taj nije ni postojao”, riječi su kojima mladi Justin, nesretno zaljubljen u gospođu Bovary, otvara dramu Ivane Sajko. Preuzimajući likove, situacije i odnose iz velikog naslova francuske i europske književnosti, naša suvremena autorica ispisala je za kazalište Gavella novi dramski tekst o poznatoj priči i poznatim licima. Upravo će premijera “Gospođe Bovary” u petak, 16. rujna, otvoriti novu sezonu gradskog dramskog kazališta Gavella. Predstavu režira Saša Božić, a u naslovnoj je ulozi Jelena Miholjević.

– “Gospođu Bovary” doživljavam kao scenski esej o potrazi za srećom i njenoj cijeni. Ideologija 19. stoljeća, koju Flaubert kompleksno zrcali svojim romanom, živi i danas, kad razmjena afekata sve više biva određena ekonomskim mjerilima, a između proizvodnje ljubavi i proizvodnje materijalnog nerijetko je povučen znak jednakosti – objašnjava redatelj Božić i nastavlja – Stalno trenje između pripovijedanja i reprezentiranja lica prisutno u tekstu Ivane Sajko, rješavali smo kroz rad na studiji fokusa; odnosa između perspektiva i glasova. To tko govori, (o) kome se govori, za koga se govori, odnosno tko gleda, što se vidi, promatra li se, a da onaj tko promatra nije viđen, stvara određeni simulakrum koji ostala lice tvore oko naslovnog. Sjećanja, snovi i susreti miješaju se, te se iz toga pomalja scenski svijet koji gledatelju otvara prostor za poistovjećivanje, nadopunjavanje, vizije.

Prva režija Saše Božića u Gavelli

Saša Božić diplomirao je na Odsjeku kazališne režije i radiofonije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 2006. godine. Kao dramaturg surađuje s priznatim koreografima i plesačima u zemlji i inozemstvu poput Ksenije Zec, Snježane Abramović, Petre Hrašćanec, Isabele Schaad (Berlin), Dalije Aćin (Beograd) i Iztoka Kovača (Ljubljana). Sa Zdravkom Ivandijom osnovao je i vodi kazališnu grupu de facto. Od režija ističu se “Nora” Henrika Ibsena u HNK u Zagrebu, “Glorija” Ranka Marinkovića i “Dezerter” u Teatru &TD te “Spremni” Kristine Gavran i “Pretposljednja panda ili statika” Dine Pešuta u ZKM-u. Svoje projekte redovito predstavlja u europskim kazališnim institucijama (Hebbel am Ufer u Berlinu, Kaaiteater iz Bruxellesa, Nacionalni plesni centar u Oslu) te na domaćim i inozemnim festivalima (Dubrovačke ljetne igre, Tjedan suvremenog plesa, Eurokaz, Bitef, MESS u Sarajevu, UOVO festival u Milanu).

Foto: gavella.hr

Foto: gavella.hr

– “Gospođa Bovary” za mene predstavlja nastavak rada na kritici muškog pogleda na žensko tijelo. Emma Bovary u središtu je drame promašenih pogleda, ona odnos traži u irealnom i fantazmatskom. No nas je zanimalo pozabaviti se ne samo njom, već i svim tim muškarcima kojima je okružena – supruzima, ljubavnicima, znancima, susjedima. Kod Flauberta, Emma je za njih tijelo koje treba biti posjedovano, uživano, iskorišteno, razmijenjeno te, naposljetku, uništeno, kako bi moglo biti obožavano. U tom smislu nametnula mi se i usporedba s nekim aspektima “Posvećenja proljeća” Igora Stravinskog – pojašnjava redatelj.

Bovary u bijegu od dosade

Ivana Sajko svojim je tekstom redatelju i glumcima ponudila kompleksnu strukturu čiji su motor(i), kao i kod Flauberta, potraga za strašću i ljubavlju, pokušaji da se ispuni emotivna praznina, žudnja da se “udahne zrak” izvan sapetosti malograđanskih konvencija te suočenje s financijskim posrnućem. Emma Bovary bježi od dosade, iskustva bez kvalitete, svakodnevne krize značenja, unaprijed strukturiranih dana i godina koje se stapaju u beskrajan ciklus bez ikakva sadržaja. Vrijeme se vuče poput sluzi, lijepi se kao vlaga po ljudima i predmetima, pa već prvih nekoliko minuta djeluju kao besmislena vječnost.

– Najtočnije bi bilo da je zamislimo kao kućanicu od četrdesetak godina, voli umjetnost i putovanja, uživljava se u fatalne ljubavi pop pjesama, u njihovu ludost, melankoliju i suicidalnu erotiku koju nikad nije nadrasla. I kao što su sentimentalni romani u Flaubertovom romanu izvor figurativnog samoubojstva jer smještaju čitateljicu u procjep između stvarnog i nestvarnog, jer štoviše proždiru sve što je stvarno blještavim obiljem onog nestvarnog, tako su ovdje pop pjesme paralelne stvarnosti koje pozivaju na identificiranje s imaginarnim, na preuzimanje velikih uloga i strastvenih ljubavi, na bijeg od stvarnosti u kojoj se očito krije neki manjak – objašnjava autorica.

Foto: gavella.hr

Foto: gavella.hr

Suvremeno čitanje klasičnog romana

Ivana Sajko diplomirala je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti i magistrirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Suosnivačica je kazališne skupine BADco. gdje do 2005. djeluje kao dramaturg i redatelj. Kasnije je nastavila režirati i izvoditi vlastite drame u hibridnim izvedbenim formama, eksperimentirajući s problemima odnosa dramskoga teksta i scenske izvedbe bazirane na glazbi. Objavila je zbirku drama Smaknuta lica (Meandar, 2001.), dramsku trilogiju Žena – bomba (Meandar, 2004.), roman Rio bar (Meandar, 2006.), teorijsku knjigu Prema ludilu (i revoluciji): čitanje (Disput, 2006.), roman Povijest moje obitelji od 1941. do 1991., i nakon (Meandar, 2009.), zbirku drama Trilogija o neposluhu (Meandar, 2012.) i roman Ljubavni roman (Meandarmedia, 2015.).

– Slučaj je suvremen, a da bi se ukazalo na njegovu aktualnost, dramski tekst sugerira kontinuirano mijenjanje pozicija prema izvorištu narativa: ponekad ga valja igrati, a ponekad komentirati. (…) Bilo je nemoguće ispisivati gospođu Bovary bez suvremenih uvjeta u kojima živimo, a u kojima je žudnja za artiklima opasniji porok negoli žudnja za tuđim tijelom i spremnost na preljub. Ta je erotska žudnja ionako usmjerena imaginarnom objektu, muškarcima koji su izmišljeni čak i kad su prisutni, kao u slučaju Emme Bovary, ili pak ženi koja je nedostižna, čak i dok je još živa, kao u slučaju Charlesa Bovaryja. Ljubav i pop pjesma tu su neraskidivo vezani – zaključuje Sajko.

Uz Jelenu Miholjević, u predstavi igraju Igor Kovač, Sven Medvešek, Filip Križan, Nikola Baće, Ivan Grčić i Franjo Dijak. Dramaturg je Dubravko Mihanović, kostimografkinja Marita Ćopo, scenografkinja Zdravka Ivandija Kirigin, autor glazbe Damir Šimunović, oblikovatelj svjetla Zdravko Stolnik, a suradnica za scenski pokret Petra Hrašćanec.

Ziherovu kritiku predstave “Gospođa Bovary” pročitajte ovdje.

Komentari