Vandalizam u umjetnosti: Od slučaja nehotičnog postmodernizma do mokrenja po tradiciji
U povijesti umjetnosti zabilježeni su mnogi slučajevi vandalizma ili “pridonošenja” djelima afirmiranih umjetnika od strane amatera s ludim idejama. Nepromišljenim vandalima i “umjetnicima u začetku” svakave su stvari padale napamet, od gađanja instalacija jajima do ispisivanja ljubavnih poruka, a neke ideje uključuju čak i neugodne ljudske izlučevine. Provjerite koji je od ovih slučajeva najbizarniji, koji je djelo budućeg umjetnika, a koji posljedica čiste ljudske gluposti.
Slučaj nehotičnog postmodernizma
Ovo je možda najomiljeniji slučaj vandalizma u umjetnosti u rukama umjetnice koja nije imala namjeru postati slavnom. Osamdesetogodišnja Cecilia Gimenez je samo pokušavala retuširati oštećenu fresku Isusa iz 19. stoljeća kada su stvari malo izmakle kontroli, što je na koncu rezultiralo dlakavim sci-fi stvorenjem koje je pokrenulo milijune meme šala na internetu. Dalo bi se raspraviti o tome je li ova neuspješna restauracija djelo vandalizma, djelo postmoderne genijalnosti, ili djelo nekoga tko zbilja treba naočale. U međuvremenu, Gimenez traži svoju autorsku naknadu.
Paint it black
Godine 1994. nezaposleni umjetnik Mark Bridger prišao je radu Damiena Hirsta “Daleko od stada”, bijeloj ovci koja je plutala u formaldehidu, i izlio crnu tintu u spremnik. Bridger je opisao svoju intervenciju protiv ovce kao “Carpe Diem trenutak”, dodavši: “Živjeti znači raditi stvari, ja sam pružio zanimljiv dodatak njegovom radu “.
Stvaranje umjetnosti na gadljiv način
U jednom manje ukusnom slučaju vandalizma umjetnosti, 22-godišnji student umjetnosti Jubal Brown povratio je osnovne boje na Mondrianovu “Kompoziciju u crvenoj, bijeloj i plavoj” u MoMi 1996. godine. Rekao je da je beživotnost djela smatrao prijetećom te ga tjerala na povraćanje. Probavljeni medij sastojao se od plave glazure za torte, plavog želea i jogurta od borovnica, i ujedno je bio dio trodijelnog performansa pod nazivom “Reagiranje na umjetnost”. Za drugi dio Brown je ispljunuo nešto crveno na djelo Raoula Dufyja u Ontariju, no zaustavljen je prije nego što je treći rad primio neočekivanu senzaciju žute.
Čineći Goyu degutantnijim
Jake i Dinos Chapman navikli su ljutiti javnost svojim kontroverznim umjetničkim djelima, a jedan od primjera su brončane lutke koje sudjeluju u činu oralnog seksa. No, ništa nije bilo šokantnije od situacije kada su grozna braća kupila i uništila kompletan set Goyinih bakropisa “Katastrofe rata”. Na obožavanim bakropisima su naglasili užasavajuće elemente s novim licima, uključujući ono tužnog klauna Hitlera i mutiranog Ronalda McDonalda. Iako je nestašna smjelost braće zgrozila mnoge, kritičari su njihovu poruku nazvali moćnom. Jake Chapman objasnio je motive njihovog vandalizma rekavši: “Za izradu zakona, mora ga se prekršiti. “
Nesretna krafna
Često kada umjetnik narušava neko umjetničko djelo, ima jasnu umjetničku misiju na umu. No, ponekad je samo gladan. Ed Brzezinski je žudio za užinom pri razgledavanju galerije Paula Coopera 1989. godine, kada je slučajno naletio na “usamljenu” krafnu i zagrizo. Ispostavilo se da je krafna bila dio izložbe Roberta Gobersa u kojoj su bili izloženi i odvod i torba od legla mačkica. Brzezinski je na kraju ostao dužan 8000 dolara galeriji za slatko, koje je, ispostavilo se, bilo premazano kemikalijama za konzerviranje. To objašnjava zašto je Brezinski mislio da je okus bio ustajao.
Mokrenjem po tradiciji
“Fontana” Marcela Duchampa je služila kao vodilja za mnoge koji su se voljeli šaliti na račun umjetnosti, često s distancom, a ponekad i vrlo opipljivo. Kineski umjetnici Yuan Cai i Jian Jun Xi bili su inspirirani “Fontanom” koja ih je pozvala na umjetnički doprinos…mokrenjem po njoj. “Kao što je Duchamp sam rekao, to je umjetnikov izbor. On bira ono što je umjetnost. Mi smo joj samo pridonijeli.”
San koji je postao stvarnost
2001. godine umjetnica Jacqueline Crofton sanjala je san, san da će jednog dana bacati jaja na rad Martina Creeda koji je osvojio nagradu Turner “Svjetla se pale i gase”, sobu u kojoj se svjetla pale i gase. Crofton je uspjela ostvariti svoj san i bacila dva jaja u zamračenu sobu u Tate-u, Londonu, u koji joj je nakon performansa doživotno zabranjen ulaz. U moru muških vandala Crofton predstavlja žensku manjinu. Umjetnica je izrazila žestoko protivljenje kartelu za koji smatra da kontrolira gornje slojeve svijeta umjetnosti i ne ostavlja prostor za pristup slikara i kipara koji posjeduju stvarni kreativni talent.
“I Love You Tushee Love Buns”
Reginald Walker bio je 21-godišnji čuvar u muzeju Whitney u New Yorku, kada je osjetio trenutnu potrebu izraziti svoju ljubav, što prije moguće. Walker je markerom uništio djelo Roya Lichtensteina “Zavjesa” ispisujući srce koje okružuje natpis “Reggie and Crystal, I Love you Tushee Love Buns “. Valjda je tim riječima osvojio svoju dragu, ljubitelje umjetnosti zasigurno nije.
Shafrazi vs. Picasso
Iako je je sada super otmjeni galerist, u starim danima Tony Shafrazi bio je tek neiskusan umjetnik, amater vandalizma. Godine 1974. je sprejem ispisao “Kill Lies All” na Picassovoj Guernici u MoMi. On je sam kasnije izjavio da je htio apsolutno osuvremeniti umjetnost, odvojiti je od povijesti umjetnosti i dati joj život.
