Veliki ili mali – pitanje je sad?
Ove godine nagledali smo se i naslušali svega. Velika glazbena imena iz još većeg glazbenog svijeta, ove godine, kao nikad do sada, poput karavane pustinjskih beduina pristizali su ili još pristižu, na naše meridijane. Baš poput situacije iz refrena polufinalistice jednog od prvih pjevačkih natjecanja u regiji, postali smo „centar svita“. I onda su poput groma iz vedrog neba pojavio problem na prvom koraku. Kako platiti sve to?! ZET-ovi kontrolori poput hijena harače po tramvajima, tete na trafikama duhan prodaju po cijeni zlata, kruh je skuplji i od novina koje po premijerovom naputku moraju sadržavati više od 25 000 riječi. Normalnom hrvatskom džepu ipak previše. U redu, neka se lova možda i skupi za kartu, ali sve ostale stvari zavijaju u crno i najsolventnije novčanike. Mora li voda i mlako pivo na festivalima biti zilijun puta skuplje od normalne cijene? Organizatori moraju shvatit da, uz svu našu želju i volju, mi ipak nismo platežno sposobni kao neke druge zapadno europske zemlje. I na kraju, što uopće, osim par dana suhoparne svirke, dobivamo? Bendovima je super, jer su plaćeni bez obzira na kvalitetu izvedbe, organizatori još zadovoljniji, a mali slušatelj ostaje po strani, nezadovoljan i praznog džepa.
Mali festivali su mjesta koja poput gejzira izbacuju pozitivnu energiju lišenu prenemaganja i pretencioznosti
Zato je od neizmjerne važnosti na životu održati male festivale koji se rađaju u još manjim sredinama. Oni svojim postojanjem višestruko obogaćuju sredinu u kojoj djeluju. Sudjeluju u stvaranju novih vrijednosti, obogaćuju kulturni život te potiču mlade da se i sami uključe u stvaranju nečeg novog. I sve to bez pljačkanja publike. Na takvim festivalima priliku dobivaju i bendovi koji iza sebe nemaju menadžerske mašinerije. A takvi bendovi, baš zbog toga, izbace ogromnu količinu energije. Na ogromnom dobitku i oni i publika. Takvi mali festivali su mjesta koja poput gejzira izbacuju pozitivnu energiju lišenu prenemaganja i pretencioznosti.
Njihova najveća prednost je to što se rađaju u sredinama u kojima su takva događanja rjeđa od pojave Halleyevog kometa, te kao takvi predstavljaju svjetionike kulturnog života. Tako u Hercegovini, regiji koju mediji obično vežu za neke druge stvari, rastu festivali koji njeguju sve ove navedene pozitivne stvari. Već svima poznati WHF poravnao je staze i pokazao put gomili novih festivala koji se rađaju svake godine. Dva, po meni spomena najvrjednija festivala, rastu najjužnije, u Ljubuškom i Neumu. Tik uz granicu sa Hrvatskom, sad već par godina u kontinuitetu, neumska Cicvara i ljubuški Scream Fest rade na stvaranju scene i involviranju mladih ljudi radu na kulturnim promjenama.
Scream fest
“Scream fest” je dugoročni projekat oživljavanja/unaprjeđivanja glazbene scene i podizanja kulturne svijesti građana lokalne i regionalne zajednice koji svoje početke bilježi u 2008. godini. Riječima organizatora, cilj je afirmacija mladih ljudi i promoviranje kulturnih i prirodnih ljepota regije. Ove godine festival traje dva dana, 26./27.7 i donosi bendove kao što su: Cold Snap, Manntra, Pero Defformero i Let 3. Uz navedene headlinere publici će se predstaviti i niz drugih bendova koji bi trebali upotpuniti vrhunski boravak na festivalu sa najljepšim prirodnim okruženjem.
Cicvara
Cicvara, festival koji Neumu ne da spavati još od 2007. i ove godine ide u borbu sa jeftinom balkanskom muzikom koja u grad dolazi zajedno sa turistima iz ostatka Federacije. Upućeni tvrde da je to najmanji, najtvrđi, najvrući, najluđi, najseksi i najprljaviji festival s ove strane Jadrana. Organizatori zadovoljni klimaju glavama i govore da je njihova zadaća učiniti sve da to potvrde. Bilo da ste hipster, panker, metalac, reper ili samo alkoholičar Cicvara je definitivno vaš izbor. Zagrebački bendovi Baden Baden i Miki Solus, Kiša Metaka iz Splita i sinjski M.O.R.T zadovoljit će i najistančanije glazbeno nepce. A za sve one koji se malo teže prepuštaju ritmu, organizatori obećavaju najjeftiniji šank u povijesti glazbenih festivala.
