Video, Foto: Sedma sila u sedmoj umjetnosti
Novinarstvo. Danas vrlo uspješna, progresivna i pogotovo u Hrvatskoj ultimativno profitabilna profesija, vjerovali ili ne, inspirirala je godinama mnoge velikane svjetske sedme umjetnosti, koji su njoj u čast radili ili joj posvećivali svoje filmove. Najčešće trileri, potom krimići i drame, no filmovi o novinarima i novinarstvu, ili oni koji su se barem malo time bavili, oduvijek su intrigirali svojom pojavom u umjetnosti, držali publiku zakovanu za fotelje za vrijeme trajanja, i razočaravali ili stvarali utopistička mišljenja i stavove o novinarstvu u realnosti filmofilima koji bi dočekali njihove krajeve…
Stoga, evo liste od deset najboljih filmova o sedmoj sili u povijesti sedme umjetnosti.
10. Veronica Guerin (2003.)
Film je to o, kako kaže i sam naslov istog, Veronici Guerin, irskoj novinarki koja je cijeli život posvetila bavljenju novinarstvom te ga provela u istraživačkom novinarstvu, baveći se borbom protiv irskih narko-dilera, o kojima i protiv kojih je pisala. Guerin je, dakako, kako to obično u stvarnom svijetu biva, nastradala odnosno dobila metak od te narko mafije, ali je u Irskoj pokopana kao heroina i s pravom se danas spominje u kontekstu ponajbolje novinarke u povijesti profesije.
Također, film snimljen o njoj, iako dobar, više je poznat po fantastičnoj glumačkoj postavi i fenomenalnoj glumi neponovljive Cate Blanchett, koja je za ulogu Veronice Guerin bila nominirana i za Zlatni globus. Kako bilo, djelo Joela Schumachera vrhunska je biografija, tužan prikaz tadašnjosti, ali i sadašnjosti te na neki način i oda novinarstvu, premda je bolje primljen kod kritike, nego kod publike.
9. Nothing But The Truth (2008.)
U Hrvatskoj preveden kao “Predsjednička igra” film najmanje ima veze s predsjednikom SAD-a. Već se radnja vrti oko mlade i perspektivne novinarke koja “slučajno” sazna i u novinama razotkrije tajnu agenticu CIA-e, koja potom zadobiva mnoštvo neprijatelja i problema u životu. Međutim, za protagonisticu filma, koju maestralno igra Kate Beckinsale, također zadese problemi, a najveći dođe u liku državnog tužitelja (odlični poker face Matt Dillon), koji ju po političkoj liniji, a nažalost za to i po američkim zakonima ima svako pravo, želi vidjeti iza rešetaka, ukoliko mu ona ne otkrije svoj izvor.
Zaplet priče ima nekoliko peripetija, a film odiše i imponira realnošću te ne pretjeruje ni u jednom segmentu dosta kompleksne radnje. Sve se počinje vrtjeti oko izbora novinarke Rachel Armstrong, no ona ga nikako ne želi otkriti. Naravno, izvor i otpetljavanje cijelog slučaja događa se tek na kraju filma, koji blago rečeno iznenađuje, a mnoge može i šokirati.
8. Capote (2005.)
Pomalo dosadan i razvučen, ali definitivno genijalan film, za koji je Philip Seymour Hoffman dobio Oscara za najbolju mušku glavnu ulogu 2006. godine, dok je sam film višestruko nagrađivan, kao i drugi glumci u njemu (Clifton Collins Jr.), te je bio nominiran i za pet Oscara. Najviše će se film svidjeti obožavateljima Trumana Capotea, čija je film biografija i o kojem se najviše radi – jer, Hoffman je na pravi način portretirao novinarskog i književnog genijalca, velikog egoista i manipulatora, ali dobru, definiranu i pametnu osobu. Koja se bori za pravu stvar, ne preza ni pred čime da do nje dođe, ali se ipak ne služi svim sredstvima kako bi do nje došao.
Ljubitelji književnosti također se mogu pronaći u djelu Bennetta Millera, jer se radnja vrti u vrijeme Capoteova istraživanja ubojstva za svoju knjigu In Cold Blood (Hladnokrvno ubojstvo), a onima koji su knjigu pročitali – film će se sigurno jako svidjeti, jer nije rađen kao većina filmova snimljena po knjigama u kojima pola knjige bude izbačeno. Ipak, Capote je film za biranu i ozbiljniju publiku, ljubitelje dijaloga i dobre individualne glume te New Journalisma kao pokreta, kojeg je Capote autor zajedno s Hunterom S. Thompsonom i Normanom Mailerom. U svakom slučaju film o kojem sa da puno napisati, no najbolje ga je jednostavno – pogledati.
7. The China Syndrome (1979.)
Triler-drama “Kineski sindrom” jedna je od kultnijih ostvarenja filmske umjetnosti, a pogotovo u tom žanru. Ovaj film ima sve što jedan dobar i napet film o novinarstvu treba imati, a ponajviše se ističu odlična priča o kontroverzama oko jedne nuklearne elektrane koje otkrivaju novinari i vrhunska glumačka postava na čelu s Jackom Lemmonom i Jane Fondom. Maestralan je i Michael Douglas, kao u svim svojim ozbiljnim filmovima, a između ostalih velikih i brojnih nominacija i pobjeda, film je bio nominiran i za četiri Oscara. Sapienti sat.
6. Insider (1999.)
Uf, kakva filmčina… Što napisati? Al Pacino i Russell Crowe u jednim od svojih najbolji uloga karijere, vrhunski triler napet do srži, fantastična priča koja je možebitno i istinita te mnoštvo mudrih izreka, Pacinovih genijalno izgovorenih rečenica i dijaloga s Croweom. Radi se o novinaru (Pacino) koji istražuje tržište duhana i cigareta, kada mu priđe Jeffrey Wigand (Crowe), kemičar u jednoj firmi koja proizvodi cigarete, i koji mu kao “Insider” nudi činjenice i dokaze o stavljanju benzina i raznih drugih otrovnih tvari u cigarete radi lakše proizvodnje i o nebrizi za konzumente, o čemu Wigand govori na televiziji u emisiji “60 minuta” Lowella Bergmana.
Naravno, zbog novinske redakcije povezane s politikom i visokih korumpiranim krugovima američkog gospodarstva, uredništvo priču i emisiju ne pušta “van”, što kompromitira i Pacina i Wiganda, koji ostaje bez posla. Na kraju, Pacino razočaran odlazi iz novinarstva govoreći neke od od najboljih monologa što se filmova o novinarstvu tiče. 34 nominacije, 28 pobjeda, sedam nominacija za Oscara, što još dodati?
5. Network (1976.)
Dovoljno je reći – Sidney Lumet. “Mreža” je jedan od rijetkih kultnih remek-djela o novinarstvu, napravljen kako bi kritizirao cjelokupno svjetsko društvo onoga vremena, i iz kojeg bi mnogi i danas mogli štošta naučiti. Radi se o televizijskoj redakciji i mreži te događanjima unutar nje, koja su dosta komplicirana za opisivanje, a najvažnije u vezi ovoga filma jest spomenuti scenu voditelja Petera Fincha, koja je jedna od najpoznatijih u povijesti filma uopće. Uz Fincha u filmu briljiraju i Faye Dunaway te William Holden, a nagrađen je i s četiri Oscara u onoj famoznoj i sramotnoj 1977. godini.
4. Good Night, Good Luck (2005.)
Jedan od rijetkih filmova čiji je hrvatski prijevod bolji i lakše izgovorljiv od engleskog izvornog imena. “Laku noć i sretno” povijesni je biografski film o Edu Marrowu, jednom od najpoznatijih TV-voditelja, tzv. Anchormana u povijesti novinarstva. I, o njegovoj borbi protiv šovinističkog i antikomunističkog senatora, Josepha McCarthyja, te njegova “Lova na vještice”. To je jedan od najbolji filmova Georga Clooneyja, općenito, koji je redatelj i scenarist, dok u filmu uz njega briljiraju David Strathairn, Jeff Daniels (koji je rođen za uloge novinara ili političara, op.a) i mnogi drugi. Film je dobio i šest nominacija za Oscara, dok je pokupio čak 38 drugih nagrada.
3. State of Play (2009.)
Još jedna manje poznata filmčina. Opet Russell Crowe, ali ovoga puta ne tihi genijalac i štreber s mudima, već istraživački novinar i frajerčina. Isto s mudima. Jako kompliciran i napet film s nekoliko vrhunaca radnje i obrata, koji intrigira i koketiranjem s iluminatima i teorijama zavjere. Triler-drama Kevina Macdonalda kod publike izvrsno prolazi i četiri godine nakon izlaska, dok se, nažalost, kritici nikada nije dopao, o čemu svjedoče i nagrade te nominacije, kojih nema. Uz fantastičnog Crowea, odlični su i Ben Affleck (standardno), prelijepa Rachel McAdams u koju sam godinama zaljubljen te opet – ‘ko bi rek’o – Jeff Daniels. Premda je i ostatak glumačke postave za smrznuti se. Što god pričali – definitivno jedan od najnapetijih i najboljih filmova o novinarstvu.
2. Citizen Kane (1941.)
Jako mi je žao što “Građanin Kane” i na ovoj ljestvici nije na prvom mjestu, međutim, ovdje se radi o novinarskoj tematici, ne o remek-djelima, novitetima u kinematografiji, kameri, širokokutnim objektivima i štatijaznam – rakursima. Jer, po tome i još mnogo drugih stvari, klasik Orsona Wellesa je jedan od najboljih filmova svih vremena, a definitivno spada u sam vrh, ne i na njega samog, filmova o novinarstvu. Kane je puno dublji film na mnogo razina od pukog sukoba Wellesa s Williamom Randolphom Hearstom, medijskim magnatom u 30-ima, te opisivanja iskvarenog društva SAD-a u to vrijeme. No, zbog radnje same po sebi, koja ima velike veze s novinarstvom, ovaj film niže od drugog mjesta ne može i ne smije biti.
1. All The President’s Men (1976.)
Klasik! Savršen film o novinarstvu, veliki posao Alana Pakule, genijalca koji se prerijetko spominje među najboljim redateljima u povijesti, biografija i istinita priča ispričana na fantastičan i vjerojatno najbolji mogući način. I to o jednom od najutjecajnijih društvenih događaja 20. stoljeća – aferi Watergate i odlasku predsjednika Richarda Nixona sa svoje pozicije, što je bio presedan u povijesti američke politike.
Carl Bernstein i Bob Woodward imena su koja svaki novinar mora znati. I njihove biografije. Jer, po njima je i snimljen ovaj genijalni film, koji je iznjedrio jednu suradnju dvojice velikih glumaca koji su svoje uloge odradili neopisivo dobro. Dustinu Hoffmanu uloga Bernsteina vjerojatno je najbolja u karijeri, dok bi igranje Woodwarda bilo isto i za Roberta Redforda, da nekoliko godina ranije nije bilo Sundance Kida.
Bojali su se povijesne točnosti i dosljednosti te “tipičnog američkog pretjerivanja” u filmu, ali na kraju su Pakulu zbog nedostatka toga zapravo i hvalili. Nije bilo nikakvih “tipičnih američkih sranja” u filmu, nevjerojatno je povijesno točan, a opet uzbudljiv, što je raritet. A s obzirom na četiri Oscara od osam nominacija u za Akademiju najsramotniju godinu ikad, još 13 nagrada i 20 nominacija, vrhunske uloge sporednih likova te više nego kompliciranu tematiku afere Watergate, koja je toliko dobro ispričana, “Svi predsjednikovi ljudi” najbolji je film o sedmoj sili u povijesti sedme umjetnosti.
Od nekih drugih filmova koji bi kod nekog drugog definitivno mogli naći mjesto na ovoj listi, pogotovo kod ljubitelja starijih i crno-bijelih filmova, definitivno su ostvarenja: A Mighty Heart s Angelinom Jolie, nominiran i za Zlatni globus, zatim klasik iz 1951. s Kirkom Douglasom, koji izgleda sjajno kao… Michael Douglas. U najboljim danima. No, taj film – Ace in the Hole ili The Big Carnival, nisam gledao jer ga nema na internetu, ali stručnjaci kažu da je vrhunski pa im treba vjerovati…
Također, tu spadaju i Shattered Glass s Haydenom Christiansenom iz 2003., kao jedan od boljih njegovih filmova s kojim se probio u Hollywoodu, apsolutno Absence of Malice s Paulom Newmanom, Sally Field te Boškom Bole topom, pardon, Bobom Balabanom u filmu Sydneyja Pollacka koji je bio nominiran i za tri Oscara (naravno, Newman je opet bio popušio), potom The Year of Living Dangerously Australca Petera Weira s Melom Gibsonom te Sigourney Weaver i Lindom Hunt. Odlični su i The Pelican Brief Alana Pakule s Julijom Roberts i Denzelom te Frost/Nixon iz 2008. Missing Coste Gavrasa, za koji je najbolji grčki redatelj ikad dobio jedinog Oscara ulazi također na listu, potom i The Killing Fields te još stariji filmovi – Deadline USA s Huphreyjem Bogartom, Meet John Doe Franka Capre te His Girl Friday s Clarkom Gableom – koji su također klasici.
