Gdje je nestala domaća dramska serija?

NA PRSTE JEDNE RUKE

Znaš da nešto nije u redu sa zemljom u kojoj ”Krv nije voda” ima visoku gledanost. Žanrovski ona ne spada striktno u kategoriju serije, ali mi zato poplava sultanima i Silama daje do znanja da  jedan dio hrvatske publike uistinu ima preniske kriterije i očiti višak slobodnog vremena. Ipak, ostat ću pri uvjerenju da bi se i okorjeli ljubitelji šund programa okanili istog da im se ponudi jedan kvalitetniji. Đelo Hadžiselimović u svojoj kolumni objasnio je problem na sljedeći način: ”Budžet Dramskog programa više se bavi produkcijom i koprodukcijom hrvatskih filmova (svaka im čast na tome) i financiranjem vanjskih produkcija (što se može, zakon je takav) nego onim što bi mu trebao biti primarni cilj – proizvodnjom kvalitetnih dramskih serija i programa. Gotovo sve kvalitetne serije koje vrijedi ponovno vidjeti nastale su prije devedesetih što je paradoks da su najbolji hrvatski dramski programi nastali u vrijeme Jugoslavije, a otkad je samostalne države mogu se na prste izbrojati.” Ne radi se dakle o deficitu dobrih glumaca ili kvalitetnih tekstova, već vlada onda stara: kol’ko para- tol’ko muzike!

NI J OD JUGONOSTALGIJE

Lista koja slijedi podsjetit će nas na neke serije koje smo voljeli. Kako se danas svaka retrospektiva mora opteretiti pitanjem kad nam je bilo bolje, treba naglasiti da činjenica da većina serija s liste dolazi iz vremena bivše države ima veze samo s kvalitetom. Možda  smatrate da se nekoć živjelo u mraku, možda ste oni koji će povikati  ”’ko upali svjetlo p***a mu materina”, a možda su u šumi. Definitivno nebitno. Kako bi rekao Meštar iz jedne od serija koje ćemo spomenuti: ”Neću politiku u svoju butigu!”

U prošlom članku prisjetili smo se stranih serija koje smo voljeli pratiti, sada slijedi lista domaćih koje smo pratili davno prije nego smo se brinuli koga će Lara izabrati.

”SMOGOVCI”

Kad čujem poznatu glazbu iz ”Sedmorice veličanstvenih” prije ijednog od njih, sjetim se Cobre i Bonga, mojih favorita iz omiljenih ”Smogovaca”. Na ideju da se napravi serija prema Hitrecovoj knjizi došao je 1981. godine tadašnji urednik ”Programa za djecu i mladež” Pajo Kanižaj. Ukupno je, u razmacima od nekoliko godina, snimljeno 38 epizoda u šest sezona. Vragece, Crnog Jacka i Kumpića teško da ćemo zaboraviti, a dokaz da mnogi ne žele je ideja za pokretanjem peticije na službenoj facebook stranici gdje se raspravlja o molbi HRT-u da krene ponovno emitiranje serije.

”PROSJACI I SINOVI”

Omiljena poštapalica brojnoj muškoj populaciji kada požele zatepati svojoj boljoj polovici u vezi njene vrckaste prirode je : Silo nečista!!! Tako je Kikaš ( Fabijan Šovagović), pravedan i strog još od malih nogu malom Matanu (Rade Šerbedžija) usadio stav prema ženama koji je ovaj njegovao dugi niz godina poslije. Iskrena sirovost kojom je prikazana specifičnost Imotske krajine nakon pada Austro-Ugarske monarhije savršeno je prenijela autentičnost tog prostora na male ekrane. te 1971. Antun Vrdoljak prema knjizi Ivana Raosa ekranizirao je smijeh i suze na tvrdom kršu bolje nego itko prije njega. Usuđujem se reći i poslije.

”JELENKO”

Dogodovštine grupe djece iz gorskog kraja koja u šumi pronađu izgubljeno lane. Jednostavno, slatko i poučno. Serija za djecu u punom smislu te riječi.

”VUKOVAR SE VRAĆA KUĆI”

Dokument vremena i katastrofe koju donosi rat, film Branka Schmidta prikazan je svojevremeno u četiri epizode na nacionalnoj televiziji. Prognanicima iz Vukovara vagoni vlaka iz privremenog postaju stalni smještaj, a mali Darko u svemu tome pokušava pronaći smisao. Ni sad ni 1994. nije se bilo teško povezati s tužnom pričom, ali pretjeranog smisla ona nema ni danas.

”NAŠE MALO MISTO”

Ponašanje lokalnog stanovništva u novom sustavu vlasti u malom dalmatinskom mjestu inspiriralo je Miljenka Smoju da napiše knjigu koja se nikada neće prestati čitati. Redatelj Danijel Marušić i filmski sinamtelj Branko Blažina dali su Luigiju, Bepini, Roku, Načelniku i ostalim likovima lice i glas kroz talente hrvatskog glumišta. I dok je danas još uvijek jedna od najpopularnijih, godinama je serija bila na rubu zabrane prikazivanja zbog ”malomišćanskog” prikazivanja socijalizma koji nije odgovarao komunističkoj vlasti. Kasnije nisu Anđa Vlajina u partizanima i Roko Prč komunist odgovarali hrvatskim vlastima nakon 1991., pa trebalo je čekati godinama na televizijsku reprizu serije. Nitko zadovoljniji od nas kad smo dočekali. Ponekad iskarikiran, uvijek zabavan, ovaj prikaz temperamentnih otočana koji nas je toliko nasmijavao nije daleko od istine i to zna svatko tko je proveo više od dva dana južnije od Zadra.

”VELO MISTO”

Gore citirani Meštar je uz ostale protagoniste serije bio svjedok vremena i akter u gradu Splitu tijekom prve polovice 20. stoljeća. Kroz osnutak, uspone i padove simbola grada, nogometnog kluba ”Hajduk”, pratio se turbulentni život grada pod Marjanom tih godina. Split je to kakvog se neki sjećaju, a mnogi priželjkuju. Snimljeno deset godina nakon ”Malog mista”, sa Smojom kao vječnom inspiracijom,  Joakim Marušić daje hrvatskoj kinematografiji djelo za pamćenje.

”LAŽEŠ, MELITA”

O popularosti  govori i činjenica da sve djevojke imena Melita na facebook profilu nemaju prezime nego neku varijaciju na temu ”Lažeš, Melita”. Snimljena po istoimenoj knjizi Ivana Kušana, da su u laži kratke noge i dug nos najbolje je znala plava vragolanka koju smo svi voljeli.

”OPERACIJA BARBAROSSA”

Djeca danas idu gledati film, mi smo ga pratili u nastavcima. Poanta je da svi vole Kušanovog ”Zagonetnog dječaka”. Upravo prema tom romanu snimljena je 1989. ”Operacija Barbarossa” koja je doživjela premijeru godinu nakon.

”GRUNTOVČANI”

Nekoliko je godina Mladen Kerstner obilazio i proučavao podravska sela i pripadajuće im birtije i udruge kako bi napisao što realniji scenarij o različitim karakterima koji su srce svakog panonskog mjesta. Dudek, Cinober, Presvetli, Martin birtaš i Besni i danas su dio opće kulture tih krajeva i neizostavna postaja u prisjećanju serija koje zaslužuju biti na ovoj listi.

”U REGISTRATURI”

Ekranizacija najznačajnijeg romana hrvatskog realista Ante Kovačića uz odličnu Šerbedžijinu interpretaciju Ivice Kičmanovića bila je osuđena na uspjeh. Student koji iz manjeg mjesta dolazi u veći grad, čije ga čari navedu na moralno upitan put je priča  poznata svakom studentu, makar samo vikendom. Nadam se samo da ona završi eventualno ozbiljnijim mamurlukom, a ne tragično kao za Ivicu.

”NE DAJ SE, FLOKI”

Tko je mogao znati da će ovu simpatičnu seriju iz 1985. zamijeniti užasi poput ”Ne daj se, Nina”. Mijenjamo Ninu za Flokija, momentalno, sada, odmah!

DAJTE DITE MATERI

Koliko god vjerujem u moć sadašnjeg trenutka, priznajem da je ugodno osvrnuti se i pogledati kako se to nekad radilo i koliko je bolje bilo. Dobra dramska serija nakon ručka jedna je od onih životnih sitnica koje ga možda ne mijenjaju bitno, ali ga čine slađim. Zašto nema ponude ako ima apetita? Slažem se s nazivom albuma jedne grupe, sve što znam o životu izabrao je Đelo Hadžiselimović, stoga njegovim zaključkom završavam ovu priču : ” Rješenje je jednostavno, stari bi ljudi rekli: dajte dite materi, treba omogućiti Dramskom programu da stvori programe koje ćemo s jednakim zadovoljstvom pogledati ponovno za nekih dvadeset, trideset godina. ”