Traileri koji su najviše lagali
Mnogo se puta dogodilo da gledatelj vidi odličan i zanimljiv trailer, kupi kartu, uzme velike kokice (i pojede ih na uvodnoj špici) i pripremi večer za svoj budući najbolji film. I film počne i krene malo čudno. Ok, pomisli, i nastavi gledati. Kada film i nakon pola još nije došao do onog zbog čega je sjeo u kino, već se započne pitati, ali i dalje se nada da će sada doći točka koja će sve preokrenuti. Ali to se ne dogodi, nego film nastavi teći u svom čudnom i totalno drukčijem svijetu. Onda poželi baciti svoje pojedene kokice u platno i otići tužan jer ga je trailer i ovaj put prevario. Evo lista nekih trailera nakon čijih su filmova gledatelji izašli iz kina s drugom pričom nego onom s kojom su ušli.
Drive (2011.)
Jedan od najčešće spominjanih trailera koji varaju je Drive, iz 2011., u kojem Ryan Gosling (već svi pomisle mora da je dobar!) juri u autiću i puca – kako i naziv kaže, u filmu se puno vozi. Međutim, priča je malo drukčija. Ispada da je glavni dio vožnje odrađen već u prvom dijelu filma, a ostatak filma je fokusiran na (dobru) priču u kojoj se Ryan osvećuje za smrt svog prijatelja tako što provodi killing spree.
Gremlins (1984.)
Trailer prikazuje nešto maleno, slatko, čupavo, što se može dobiti na poklon za Božić. Svi su oduševljeni, naš je glavni lik sretan i sve je 5. Ali pripovjedač nas upozorava da se čupavce ne smije polijevati vodom, i nipošto hraniti nakon ponoći, jer tada postanu – nešto drugo. Način na koji je to ispričano u traileru nipošto ne otkriva da je to „nešto drugo“ zapravo gadna zelena izdeformirana velika zmajožaba, koja je uplašila milijune djece diljem svijeta. A to je navodno film za djecu. Mislim da ni odraslima nije baš bilo svejedno kada je to čudo otvorilo usta. Zgadili su se, ako ništa drugo.
Sweeney Todd (2007.)
Da, trailer nam jasno kaže da je on brico. Kaže nam da je jeziv. Kaže da je izgubio obitelj, da su ga zatočili, da ga je Snape osudio, da brico traži osvetu 15 godina kasnije, da upoznaje još jednom jezivu Hellenu Bonham Carter, kaže čak i da kolje ljude koji nevino i naivno uđu u njegovu brijačnicu da im se skrati brada, a ne glava. Ali ono što trailer ne kaže je ono zbog čega mnogi ljudi kao prvo ne bi ni otišli u kino. Ne kaže da je mjuzikl. Ugodno iznenađenje ili ne? Nema veze kakvo je, bitno je da je preveliko.
Bridge to Terabithia (2007.)
Izgleda kao priča za djecu, u kojoj dvoje lonera pronađu jedno drugo, a usto pronađu i imaginarni svijet. Zvuči divno. Taj je svijet usput prepun magičnih stvorenja, slatkih, zločestih i čudnih. I dok se sve čini tako lijepo, film je zapravo tužna priča s tužnim krajem i zapravo jako malo čudnih stvorenja. I još jednom da napomenem da je kraj tužan. I oni su u tom svijetu samo jedanput. Ali eto, znali su da fantasy uvijek privlači publiku pa su tako mamili.
Lost in Translation (2003.)
Izgleda vrlo zabavno kada srednjovječni muškarac, koji je glumac, a kojeg ujedno glumi Bill Murray, zapne u Japanu (Japanci su već smiješni) i ne može se s njima sporazumjeti. Trailer nekako ostavlja dojam da je poanta priče to da se dvoje Amerikanaca našlo u stranoj zemlji i prolaze kroz zabavne zgode. A čak i malo izgleda kao da će se zaljubiti. Film je zapravo priča o usamljenosti, otuđenju, kulturološkim razlikama i nesanici. To jest dobar film, ali malo pogrešno predstavljen.
Snow White and the Huntsman (2012.)
Jesam li ja jedina koja je mislila da će se ovdje raditi o Snjeguljici koja je badass, koja je neustrašiva, čvrsta i jaka te vodi u nekakav rat protiv zle kraljice? Trailer ostavlja dojam da je film vrlo mračan, da nam donosi jednu sasvim novu priču o Snjeguljici, ali dobru, koja spaja elemente ozbiljnog fantasyja i ozbiljne borbe. Ipak, film je za curice u kojem je Snjeguljica bespomoćna (i glupasta) princeza, a ta borba koju se prikazuje, događa se na kraju i traje jako kratko. Kada sam pogledala ovaj film, izašla sam iz kina ljuta, jer je tema mogla biti toliko bolje obrađena!
The Tree of Life (2012.)
Trailer nam prikazuje film kao priču o odrastanju dječaka čiji je otac bio teška osoba te je to na njemu ostavilo posljedice. Vidimo svađe, obiteljske situacije, prepirke, obiteljsku ljubav… No zapravo je film velikim dijelom usredotočen na filozofska pitanja. Mnogo je scena koje prikazuju formiranje svemira, Zemlje i prošlosti, integriranih u priču, koja sadrži puno manje događaja i dijaloga nego što se u traileru da naslutiti.
Ne znači nužno da su oni filmovi koji imaju „lažne“ trailere lošiji nego što su predstavljeni. Dapače, neki su i bolji. Poanta je da su drukčiji od očekivanog. Možda to nekima ne smeta toliko, ali većina ljudi ne voli osjećaj razočarenja kada su u glavi imali odličan film, ali ispalo je da on ipak postoji samo u njihovoj glavi. I s druge strane, takvi su traileri marketinški trik, što i nije baš lijepo, zar ne?
