Vikend-revolucija: Bananko nam je barometar popularnosti!

Uhvatili smo njihov koncert u Saxu i ugodno se iznenadili  – zvukom i izgledom. Dok je ekipa sa šeširima i tregerima na pozornici svirala mješavinu popa, reggaea i rocka u Saxu su se ljudi “trgali” za besplatnim CD-ima i Banankom. Teško je točno svrstati ih u jednu kategoriju, budući da im eksperimentiranje s žanrovima nije strano, ali moramo primijetiti da se pred vratima Saxa komentiralo kako podsjećaju na Jinxe. Sve u svemu, imaju potencijala te upravo zato nismo dugo čekali da napravimo intervju s ovim mladim perspektivnim bendom.

    Kako je nastala Vikend-revolucija i kako ste uopće došli do imena?

Tihomir: Do benda je došlo vrlo mukotrpno, ali ajmo malo povijesti. Čak od 2005/2006 postojimo u različitim oblicima. A Vikend-revolucija kao ime je nastalo kao ironični odmak od ovih facebook- internet-forum revolucionara koji vikendom vrlo nabrijano pišu po različitim internetskim stranicama, ja sam bio jedan od tih, taj veliki odmak od buntovnika u pidžami koji se bore protiv velikih korporacija Coca Cole, banaka, Adidas trenirki…

Hrvoje: I žive kod mame i tate!

Tihomir: I kradu struju susjedima!

Hrvoje: Uglavnom, cijeli tjedan radimo za korporacije kako bi se vikendom protiv njih pobunili. To je ta ironija, naime, sustav se najbolje ruši iznutra.

    U Saxu je bio prvi nastup, kakvi su dojmovi ostali?

Martina: Dojmovi su super! Dobili smo odlične kritike.

Hrvoje: I Porine!

Martina: Ljudi su nam rekli da im se činilo da nam to nije prva svirka, što mi nije čudno jer svi mi imamo nekakva iskustva i jako smo dugo u glazbi, ma da moram priznati da sam za ovaj nastup imala tremu, osjećala sam se kao da mi je ovo prvi nastup. Ovo mi je bilo nešto posebno, nešto naše.

Tihomir: Da, zapravo možda prvi put da, ja govorim za sebe, osjećam da to nešto vrijedi i da se s tim nešto može napraviti. Zato i ta trema, kad ti je do nečega stalo onda osjećaš i veću odgovornost.

Petar: Bend je otpočetka krenuo s nekim autorskim stvarima i tom nekom pravcu i smjeru, drugačije je kad bend kreće s nekim coverima, pa nastavi tek tako.

  U Saxu ste dijelili Bananko, jeste to htjeli potkupit publiku ili?

Petar: Ne, nismo htjeli potkupit publiku Banankom, kao nismo. Bila je ideja da otpočetka na svakoj svirci, pogotovo na prvoj svirci bude nešto drugačije i nešto bolje od prošlog puta. Za prvi put treba počet s nečim, drugi put možda budu dva Bananka ili možda Twix!

Hrvoje: Bananko je zapravo barometar naše popularnosti. Što ćemo bit uspješniji to ćemo skuplje chocolate bars dijeliti.

Martina: Ja sam se baš veselila tom Bananku, ali Hrvoje je uzeo onaj najjeftiniji. Očekivala sam bar Bananko od Kraša.

Hrvoje: Bio je iz Srbije!

Petar: Bio je viša srednja klasa!

Tihomir: Moraš ljude nahranit. Dati im muzike, da piju, da čitaju, da slušaju.

Hrvoje: Bananko je znak podmićivanja djece. U mom djetinjstvu su bake, djede, susjede podmićivale djecu Banankom. Ako ćeš bit dobar dobit ćeš Bananka.

   Tko vam je najveći glazbeni uzor i kako biste uopće opisali svoju glazbu?

Hrvoje: Nemamo uzore, mi smo sami sebi uzori.To jest nemamo kolektivnu svijest. Ne volim bendove koji su pretenciozni i govore da nemaju uzore, pogotovo kad tek kreneš svirati. Razlika je u tome da se mi ne opterećujemo time, nemamo neke uvjete tipa: ako ne slušaš to,to i to, nisi u bendu. Ali imaš takvih ljudi, koji se nađu oko zajedničkih glazbenih uzora i onda idu dalje. Mi ne, svatko ima svoje nekakve preferencije, a dajemo najbolje u bendu.

Martina: To mi je i ljepota ovog benda. Nakon prošlih bendova gdje je bilo uvijek nešto tipa: moraš voljeti to i to, to je taj đir, moraš tako izgledati, tako pjevati. A ovdje je svatko došao s nečim svojim, negdje već nešto svirao, slušao. Nemamo ograničenja.

Petar: Problem koji sam ja primijetio u drugim bendovima je da kad netko cijeli život sluša neki žanr i pozna detaljno sve diskografije, to ga opterećuje u daljnjem umjetničkom razvoju.

      Mnogi su vas usporedili s Jinxima, što kažete na to?

Martina: Svaki novi bend koji se pojavi na sceni, a ima ženski vokal i pop pjesmu se uspoređuje s Jinxima. Da nema mene, ženskog vokala, to nikad ne bi nitko rekao.

    Kakvi su planovi za budućnosti, koji je ”masterplan” za osvajanje scene?

Petar: U biti nemamo masterplan, nemamo neki veličanstveni plan osvajanja estrade. Snimimo neku stvar za koju mislimo da je dobra, nađemo neku gažu, zabavimo ljude. Čekamo da postanemo dovoljno dobri da sami sebe otkrijemo. Ne čekamo da nas netko otkrije, nego sami sebe otkrivamo.

Hrvoje: Svaka opcija je otvorena, od snimanja spotova do albuma, štogod će nam pomoći u promoviranju. Radimo sve da nas što više ljudi čuje i da ih zabavimo s tim.

Prvi koraci su već napravljeni. Pjesma Naša kuća se vrti na Ceneru, kakve su reakcije?

Tihomir: Treba nam još 5 tjedana da bi dobili pravo na drugi singl. Mogu reći da nam to znači dosta. Ovo što je Hrvoje rekao, na bilo koji način želimo doći do publike. I činjenica da smo čuli da se stvar pušta i mimo Cenera, znači da je ljudi možda i žele čuti. Znači da postoje pojedinci kojima se to sviđa.

      Kad će neki spot? Za Našu kuću npr.?

Hrvoje, Tihomir i Petar: U pripremi je!

Martina: Fali nam lova, ali bit će neka priča.

Tihomir: Da, zabranili smo u bendu spot u kojem sjedimo, stojimo i sviramo. Ili pjevamo.

Petar: Poanta je da spot bude revolucionaran.

    Za kraj kad će napokon album ili neka turneja?

Martina: Mi smo spremni,imamo materijala. Problem je što to treba platiti, tražimo opcije, nekakav studio. Bit će sigurno, nadamo se što prije.

Hrvoje: Turneja sad ubrzo kreće. Prvo Zagreb, a kad pokorimo Zagreb idemo dalje. Prvo smo u prostoru do, kod Spunka 18.4.

Tihomir: Prostor do čega?

Hrvoje: Do Spunka 18.4.

Tihomir: Onda smo u prostoru do prostora do.

Hrvoje: U lovačkoj petlji smo. Prijavljujemo se na festivale, ako će nas uzet super, ako ne isto dobro. Plan je da sviramo po cijeloj bivšoj Jugi. To je ideja,malo koji bend ide na to, zapravo računamo na obnovu bivšeg tržišta. Stvar je u tome da sviramo pred ljudima koji razumiju naš jezik, koji su željni rock’n’rolla ili čega već, kojima ćemo biti zanimljiviji mi, siguran sam, nego neki njihov domestic bend. To se ljudi ne usude već  15 godina raditi, ali vrijeme je za to. Nismo ograničeni na područje od Dunava do Prevlake. Budući da pjevamo na hrvatskom jeziku nema smisla da idemo u Europu ili Ameriku.

Tihomir. Europa će doći k nama!

   Imali ste neobičan stil na svirci, šareni šeširi i tregeri. Petre, ti kao tipično obučeni Hrvat, objasni mi malo ideju iza toga?

Hrvoje: Ideš možda dalje u kladionicu?

Petar: Odbijam daljnji intervju! Uglavnom, naša draga pjevačica koja uvijek ima neku ideju o stylingu stoji iza toga. Sa stylingom je kao i sa svakom drugom stavkom. Na taj način imamo jedan detalj koji nas povezuje. To je Martinina zasluga. A ja to kao tipični Hrvat prihvaćam!

Hrvoje: Ako on to može, mogu svi. To dokazuje da je revolucija moguća, jer ako tipičnog Hrvata natjeraš na to, revolucija i evolucija su moguće. Danas moraš natjerati publiku da te gleda i sluša.

Martina: Tu moram nadodati da bi htjela da čagamo, ali bit će i toga, uskoro. Pročagat ćemo!