Istaknuto
27.03.2017.

Kroz iskustvo vođenja različitih radionica za djecu, prvenstveno Froooma, Boris Bakal progovara o radu s djecom, odgojnim i obrazovnim tehnikama i ustanovama te dječjoj perceptivnosti koja nam svima izmiče iz videokruga.

22.03.2017.

Riječ je o jednom od najvažnijih glazbenih pokreta s kraja 20. stoljeća koji je široj publici ostao nepoznat. No, iako je nestao prije no što se jeka njegovih utjecaja mogla jasno ocrtati, on je preživio u filmovima Gregga Arakija i Sofije Coppole te nam se vratio sa svim modnim dodacima iz 90-ih.

Vizart

“Vino, boje i oblici Zlatne doline” u Muzeju Mimara

13.04.2016. Ziher.hrFoto: Press

U Muzeju Mimara otvara se izložba Vino, boje i oblici Zlatne doline u petak, 15. travnja u 19 sati.  Na izložbi će biti predstavljena djela autora: Petra Barišića, Josipa Karežića, Vatroslava Kuliša, Antuna Krešića, Tihomira Lončara, Stanka Marinkovića, Bane Milenkovića, Stipe Nobila, Ive Raiča i Hrvoja Šercara. 

U gotovo svim kulturama i religijama vino je radost koju bogovi dijele s ljudima prožimajući osjećajem besmrtnosti njihovu prolaznost. U svim stihovima, slikama i skulpturama, u arhitektonskim zdanjima, u filozofiji i glazbi, svugdje čitamo, vidimo i čujemo da su bogovi živjeli s ljudima zajedno stvarajući duhovne vrijednosti na kojima je izgrađena naša europska kuća, njezina humanistička načela i svekolika uljudba. Na stoljetnom iskustvu vinara prožetom i kršćanskom kulturom, te, napose, na specifičnostima kutjevačke vinarske tradicije Vlado Krauthaker 1992. godine sadi svoj vinograd i gradi vinski podrum kada i započinje impresivan rast njegovih vinograda i njegova ugleda među hrvatskim vinarima.

Naime, Krauthaker je inicirao suradnju s likovnim umjetnicima pozvavši ih da u njegovoj vinariji u Kutjevu likovno oblikuju svoja djela na barique bačvama koje više nisu u upotrebi. Prvi susret umjetnika i sve druge organizacijske poslove vodio je Ivo Raič, likovni suradnik vinarije Krauthaker. Njegov su poziv prihvatili i sudjelovali u radu ove jedinstvene stvaralačke produkcije respektabilni hrvatski slikari i kipari, kao i oni čija su djela vrijedna likovna nastojanja u interpretaciji Dionzijevih atribucija.

Vatroslav Kuliš je vitalnu komponentu bačve sažeo u silovitim potezima velike kolorističke izražajnosti koja ga je i prometnula na hrvatskoj likovnoj sceni u jednog od najznačajnijih protagonista. Da je Petar Barišić kipar iznimnih likovnih dosega, pomno promišljena koncepta i preciznog izvedbenog postupka, dobro su znana njegova obilježja koja je kritika apostrofirala i kao specifičnu vrijednost suvremene likovne produkcije. Upravo je te značajke precizno fokusirao na ovim bačvama: rezanjem bačve oblikovao je nejednake elemente koje je kraćim i dužim letvicama učvrstio na polukružnoj formi druge, donje bačve, u snažnu kiparsku okomicu. Pratimo li krivudavi tok rijeke po površini zemlje tada vidimo nepravilno kretanje crte po ravnoj površini papira, kože i drveta kojega je ostavila ruka jednog od najizvornijih crtača u hrvatskoj umjetnosti druge polovice 20. stoljeća – Hrvoja Šercara. Na iskustvu postmodernističke prakse Josip Karežić znalački istražuje likovne mogućnosti tog naslijeđa u mediju slike stvarajući osobni prinos s prepoznatljivim autorskim obilježjima.

Kroz ove tri godine suradnje umjetnika i vinarije Karuthaker može se izvesti zaključak da je svima zajednička poveznica u kreativnoj komponenti, umijeću u različitim medijima, u pravljenju vrhunskih vina i umjetničkih djela.

Komentari