Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Knjige

Virginia Woolf: “Nakon što nauči čitati postoji samo jedna stvar u koju je možete naučiti da vjeruje, a to je u samu sebe”

25.01.2016. Tijana ŽivkoFoto: wikipedia.com

Virginia Woolf engleska je spisateljica i osnivačica feminističke književne kritike koja je vjerovala da žene trebaju posjedovati inteligenciju i neovisnost te je tražila oboje u svom životu i u pisanju. Mnogi od njezinih protagonista borili su se sa željom da postignu jednu ili obje od tih stvari. Rođena je u Londonu 25. siječnja 1882., a preminula je 28. ožujka 1941, počinivši samoubojstvo tako da se bacila u rijeku Ouse kod Rodmella. Djetinjstvo je provela u intelektualistički nastrojenoj obitelji, poučavali su je privatni učitelji, a njezin otac, Leslie Stephen, bio je poznati književni kritičar i izdavač. Godine 1912. Virginia se udaje za izdavača, pisca i društvenog aktivista Leonarda Woolfa. Cijeli su je život pratili živčani slomovi i napadaji dubokog psihičkog raskola koji su je naposljetku doveli do samoubojstva.

Književno djelo

Virginia Woolf u svojim je romanima kreirala svijet uglavnom ograničen na intelektualiziranu englesku višu srednju klasu, ali univerzalan po dosegu za pažljivijega čitatelja. Na više mjesta radnja, koja je počesto svakodnevna i uobičajena, rastače se u svijesti (ženskih) protagonista; snažan lirizam i jezična virtuoznost stvaraju dojam svijeta prebogatoga vizualnim i drugima senzornim asocijacijama.

Prvi roman, The voyage out, izdala je 1915. godine, a nakon njega slijede Noć i dan, 1919. i Jakovljeva soba, 1922. Uskoro piše velike ostvaraje književnog modernizma – romane Gospođa Dalloway, 1925., Svjetionik, 1927. i Valovi, 1931. te zbirke eseja i književnih kritika Vlastita soba, 1929. i Tri gvineje, 1938. Na svojim književnim kritikama i zbirkama eseja zasnovala je feminističku književnu kritiku u kojoj se pojavljuju faktografski zasnovane lamentacije o zapostavljenosti žena i njihovoj onemogućenosti u umjetničkom svijetu, a s druge strane je zastupala da pravi umjetnik nadrasta spol. Virginia je često bila kritizirana, a tek je nakon 70-ih godina potvrđena kao velika spisateljica i preteča feminističke ideologije

Alexandra Harris, kulturna povjesničarka i spisateljica 2013. napisala je djelo Vrginia Woolf – biografija, biografski prikaz u život i djelo Virginije Woolf koji je kod nas izišao u izdanju Sandorfa.

Što pročitati?

Gospođa Dalloway, 1925.

Moderni je ovo roman struje svijesti koji se ne orijentira na radnju ili karakteristike glavnih likova, već na što bolje približavanje čovjekovoj svijesti. Sva radnja romana odvija se u jednom danu, u Londonu, a prikazana su subjektivna iskustva i sjećanja glavnih likova. Strukturiran je u dva dijela kako bi forma romana naglasila psihološku svijest dvaju likova – Clarisse Dalloway i Septimusa Warrena Smitha. U romanu je prikazan i London nakon Prvog svjetskog rata te društvene i političke promjene koje su se zbile u to vrijeme. Roman je objavljen 1925. godine, a njegov je značaj u tome što je otkrio novu literarnu formu koja je mogla izraziti novu stvarnost poslijeratne Engleske. U to vrijeme za Woolf je ovo bio eksperimentalan način pisanja te je izazvao brojne kritike.

Vlastita soba, 1929.

U ovoj se raspravi Virginia Woolf najposrednije, iz vlastita iskustva, bavila pitanjem odnosa među spolovima. Mnogi to djelo nazivaju prvim manifestom moderne feminističke svijesti u kojoj tvrdi da čak ni ideja spola nije čvrsta i nepromjenjiva, već je ideološki strukturirana. Knjiga je esej o ženama u književnosti, ali i modernistička pripovjedna proza. Djelo započinje argumentom kako žena, da bi se bavila književnošću, mora imati vlastitu sobu, odakle počinje i naziv djela.

Komentari