Vlasta Delimar pretvorila MSU u svoj novi dom
Vlasta mi se od jučer mota po glavi. One njezine crne usne rastegnute u smiješak, naočale s povećanim očima i neobične odjevne kombinacije. Sve mi je to pomiješano s milijun pitanja koja mi izviru gledajući njezin rad. Počelo je s performansom “Zlih bubnjara”. Gomila se skupljala u nepravilnim grupacijama pogled uperivši prema Avenue mallu. Iz tog smjera u ujednačenom ritmu približavala se skupina bubnjara u crvenom s Vlastom Delimar na čelu u žuto-crnom kompletu. Dok bubnjari lupaju u gotovo afričkom raspoloženju, ona smireno gleda pred sobom kao da se to nje ne tiče. Ipak, bubnjevi su učinili svoju stvar. Donijeli su svečano raspoloženje ovom otvorenju. U unutrašnjosti nas je dočekalo brdo povrća i voća koje je Vlasta počela čistiti. Počelo se govoriti. Otvorila se izložba i to retrospektivna, naziva “To sam ja” koja prikazuje 35 godina rada ove umjetnice.
Odbacujući formalno obrazovanje kao konzervativno, nedostatno usmjeruje se na akcije, happeninge i performanse. Tako se na ovoj izložbi mogu vidjeti fotografije, kombinirane tehnike i mediji, instalacije i performansi na malim televizorima. Umjetnica propitkuje samu sebe, status žene, uloge domaćice, majke, umjetnice, ljubavnice… I dok ona traži odgovore prikazujući svoje golo tijelo u svakojakim kombinacijama, položajima i medijima, ja pokušavam dokučiti što je ona točno htjela reći. Umjetnica će se u sljedećih 100 dana useliti u MSU i izvesti performans “Poziv na druženje“ posvećen Željku Jermanu, s kojim je 80-ih izvela nekoliko performansa, u skladu s idejom o kontaktu s posjetiteljima i osluškivanje senzibiliteta publike i pojedinca.
