Istaknuto
19.09.2017.

Do kraja godine ostalo je nešto više od tri mjeseca, taman dovoljno vremena da zaboravimo loše filmsko ljeto - ovo su naslovi koje nećemo propustiti.

18.09.2017.

Međunarodni festival razvojnog kazališta Ganz novi festival u svojem će se 7. izdanju održati u dva termina, od 21. do 24. rujna te od 7. do 16. prosinca. U rujanskom dijelu programa 70-ak umjetnika/ca i studenata/ica te 45 filmskih autora/ica predstavit će svoje plesne i kazališne predstave, multimedijalne instalacije, filmove i radionice.

Film

Malickova kozmička poema (“Voyage of Time: Life’s Journey”, T. Malick)

16.09.2017. Adnan BajrovićFoto: indiewire.tumblr.com

Redatelj Terrence Malick u svijetu kinematografije poznat je po svom unikatnom i specifičnom pristupu filmu. Ako ste ikada pogledali barem jedan njegov film jasno vam je da se upuštate u nešto sasvim drugačije. Svako sljedeće gledanje njegovih filmova – od Badlands do Song to Song – posebno je iskustvo za sebe. Prema tome, njegov izlet u dokumentarne vode s filmom Voyage of Time nije ništa drugačiji. U njemu ćete pronaći sve ono što odlikuje Malickove svjetonazore, ali i njega kao etabliranog redatelja.

Prije svega bitno je istaći da je Voyage of Time izašao u dvije verzije. Prva i kraća verzija napravljena je posebno za projekcije u IMAX kinima te je u njoj Brad Pitt bio zadužen za naraciju. Druga verzija – ona o kojoj je riječ u tekstu – ima malo drugačiji pristup temi i naraciji. Može se reći da su dvije verzije dvije strane jedne kovanice. I dok su u prvoj verziji naratorove prve riječi “My child, u drugoj, u naraciji Cate Blanchett, prva riječ je “Mother”. Uostalom, ova potonja dolazi i s podnaslovom Life’s Journey.

Foto: indiewire.tumblr.com

Vizualni par excellence

Na početku su bili ništa i riječ. Iz tog dvojeg nastao je svijet. Od sv. Augustina do Malicka nekoliko je teza o tome što je bilo prije nego je svijet nastao. Malick se u uvodnim minutama bazira upravo na taj aspekt. Uz suhi poetični glas Cate Blanchett svjedoci smo čistog mraka iz kojeg se uz bljesak pojavljuju nizovi plinova raznih boja. Od prvih atoma do čitavih galaksija, od prastarog mraka do crne rupe, Malick nas vodi na putovanje koje prati razvoj života.

Poznato je da Malick još od prvih filmova radi s kamerama velikog formata zbog čega smo u mogućnosti vizualni aspekt filma percipirati u njegovom punom kapacitetu. Voyage of Time zaokuplja cjelokupni prostor platna u kinima i zadivljujući je od početka do kraja. Slike što se iz minute u minutu smjenjuju proizvod su specijalnih, ali i praktičnih efekata. Eksperimentiranje s fluidima i plinovima raznih vrsta, snimci Hubble teleskopa, kompjuterski kreirani predjeli, te desetljeća sakupljenih snimaka samo su neki od postupaka korištenih pri izradi ovog filma. Međutim, majstorstvo se ovdje ne ogleda u raznolikosti postupaka nego u njihovom sklapanju. Voyage of Time je tako dizajniran i montiran film da je razlika između specijalnih efekata i stvarnih snimaka relativno teško uočljiva. Stanley Kubrick je krajem šezdesetih godina u 2001: A Space Odyssey kreirao svojevrsnu sliku svijeta. Terrence Malick ovim dokumentarcem svijetu daje svoju sliku i filozofski pogled na svijet od mikro- do makrokozmosa, te život kao takav.

Foto: indiewire.tumblr.com

Put je vodio u tom pravcu

Rad na ovom projektu Malick je počeo još sedamdesetih godina. Svi njegovi filmovi još od The New World (2005.) nose u sebi klicu ovog projekta pa s izvjesnom sigurnošću možemo reći da je Terrence Malick sve ove godine stvarao Voyage of Time samo usput snimajući sve ostale filmove. Posebno je zanimljivo što ovaj film u sebi sadrži nekoliko decenija skupljanih i različitih snimaka, a pogotovo jer je iste zaista teško primijetiti u odnosu na druge.

Neke od glavnih osobina Malickove kinematografije jesu naracija i prisustvo filozofskih tema u priči. Svoj pristup prema tome nije mijenjao ni u ovom slučaju. Međutim, dok u drugim filmovima naracija prati priču i donosi neke informacije značajne za zaplet, ovdje to i nije tako. Tko smo mi? Odakle dolazimo? Kamo idemo? Što očekujemo? Što nas očekuje? – samo su neka od pitanja koja se postavljaju i na koja se daju odgovori. Ako ne naracijom onda barem slikom. Malick je više nego u bilo kojem drugom filmu ovdje pribjegao filozofskim pitanjima, a odgovore na njih dobivamo u više-manje poetskom obliku. I dok to za nekoga može djelovati omamljujuće i veličanstveno, za druge bi moglo biti dosadno. Drugim riječima, naracija neće donijeti ogromnu količinu tehničkih informacija kao npr. u serijalu Cosmos s Neil deGrasse Tysonom. U velikoj mjeri naracija će ili smetati ili je jednostavno nećete primijetiti.

Foto: indiewire.tumblr.com

Više od dokumentarca?

Poznati francuski redatelj Jean-Luc Godard jednom prilikom je izjavio kako svi veliki igrani filmovi teže k tome da bi postali dokumentarni, a svi veliki dokumentarni filmovi nastoje postati igrani. Ova rečenica u izvjesnoj mjeri označava Voyage of Time. Ovo nije igrani film, ali za nijansu je više od tipičnog dokumentarnog filma. 1982. godine Godfrey Reggio snimio je dokumentarac Koyaanisqatsi (a potom još dva slične prirode) koji se u mnogo čemu doima starijim bratom Malickovog filma. Ono što je osobina i kod jednog i drugog slučaja jest da se i viđenja i mišljenja razlikuju. Jedno je sigurno – Malickova kozmička poema, koja je više artističkog i meditativnog karaktera negoli edukativnog, poslastica je za sve fanove ovog režisera, dok bi nedostatak snažnije narativne linije mogao udaljiti druge gledatelje. No, ako uspijete prijeći preko tih manjkavosti uživanje je zagarantirano.

U dokumentarnom filmu Voyage of Time: Life’s Journey možete uživati ovog rujna u kinu Europa.

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(1 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari