Istaknuto
15.11.2017.

Gorillaz su u sklopu europske turneje na kojoj promoviraju album "Humanz" stigli i do Budimpešte gdje su nas podsjetili zašto toliko volimo njihov zarazni spoj funka, hip hopa, gospela i popa. S novim albumom svoj su glazbeni izričaj proširili i na dance glazbu i house ritmove te parter sportske arene pretvorili u plesni podij.

14.11.2017.

Miki ima novi album koji će promovirati u Tvornici kulture! Na novom albumu repa o nogometu, jazzu i palačinkama, a sličan asortiman pizdarija pronaći ćete i ovom razgovoru. O glumcima, plejmejkerima i stolarima pričali smo šetajući kroz Namu, jer se u njoj, kao i u Mikijevim pjesmama, može naći milijun svega.

Film

Za pogledati dobar film potrebno je samo 10 minuta: što od kratkog filma nudi hrvatska kinematografija?

22.11.2014. Lucija Klarić
FOTO: education.com

FOTO: education.com

Nepokorivi kralj filmskih formi dugometražni je igrani film i proći će još niz godina prije nego ga itko pokuša skinuti s tog trona. Je li ispravno dogmatično se držati ove rečenice? Iako na festivalskim programima prije svega pogledamo tko se nalazi u konkurenciji dugog igranog filma, iako kina posjećuju da gledamo iste, hoće li promjene u tehnologiji, načinu života i ekonomiji donijeti prevlast neke druge forme, možda kratkog igranog filma? Neupitno je da popularnost kratkih filmova raste – prvenstveno možda kao posljedica visokih cijena koje dolaze uz duge filmove i nemogućnosti autora da pristupe toj formi prije nego što se dokažu u onim kraćima, a možda će i sve kraće strpljenje gledatelja da poprati priču osim brže montaže u dugim filmovima donijeti i ljubav prema kratkom. Razlozi popularnosti kratkometražnih filmova ipak nisu samo metafilmski, način pristupanja kratkim filmovima daleko je napredovao i sve više i više srećemo onog što se uvjetno može reći umjetnošću unutar ove forme.

Donosimo vam nekoliko pažnje vrijednih uradaka domaće produkcije, što radi prevladavanje stigme kojom je obilježen hrvatski film, što radi putokaza na ono što zanima mlađe generacije redatelja u Hrvatskoj (i koliko se kvalitetnih uradaka „potkralo“ na programima Kockica ili Dana hrvatskog filma).

Ime koje je u filmskim krugovima odzvonilo još dok je sama redateljica bila studentica je Sonja Tarokić. Recentna pobjednica Zagreb film festivala sa svojim filmom Tlo pod nogama osvaja srca kritičara i festivalskih publika. Njen film Kurvo! snimljen za vrijeme Sonjinog diplomskog studija meditativna je priča, izražajnog kolora o onome što se nalazi na drugom polu nečeg što zovemo ženskom solidarnošću. Dvije prijateljice na ljetovanju, u različitim etapama ljubavnog odnosa bit će tu jedna za drugu i istovremeno kilometrima daleko. Sonja Tarokić ženska je redateljica okrenuta temama koje se mogu prozvati ženskim, ali njena čar leži u suptilnosti iznošenja nijansi u međuljudskim odnosima.

Kao svojevrsni dvojnik Sonje, redateljica je Hana Jušić. Jednako tako cijenjena u filmskome svijetu, s nizom nagrada i priznanja iza sebe, često se uz Sonju predstavlja kroz klišejiziranu sintagmu kao „novu nadu hrvatske kinematografije“. U tome, ipak, nema ničeg pogrešnog. Hanin film Zimica kao i Sonjin Kurvo! nastao je u produkciji Akademije dramske umjetnosti. Priču o prekidu Hana sagledava iz drugog kuta, otvara pitanje koliko je (ne)lako odreći se intime i intimnog prostora koji stvorimo unutar ljubavnog odnosa čak i onda kad smo sigurni da je naša odluka konačna. U filmu bez mnogo riječi, ispričanom gotovo u potpunosti jezikom tijela, Jušić donosi neke prešućene stvari o ljudskim vezama.

Zašto se na toliko slika i u toliko članaka te intervjua ove dvije redateljice (Sonja Tarokić i Hana Jušić) konstantno spajaju možda je konačno razriješeno u njihovoj suradnji na filmu Pametnice iz 2010.godine koje su zajedno ostvarile u sklopu Sarajevo Talent Campusa (uz činjenicu da su same redateljice iznimno dobre prijateljice). Pametnice su par excellence primjer onog što je dio poetike obju autorica (koje se bez obzira na svoje sličnosti stilski neupitno razlikuju!), a to je postavljanje ženskog lika u prvi plan kao jednako vrijednog i zanimljivog. Pomalo udaljene (i jedna i druga redateljica) iz svoje komforne zone po pitanju žanra, u ovome filmu koji na nenametljivi način ismijava uvriježene konvencije tipične za tradicionalne prostore kakva je naša regija, briljiraju na scenarističkom planu. Autorice uspjevaju izvući iskreni osmijeh na lice u ovoj neobičnoj priči o gubitku nevinosti jedne djevojke i ženskoj seksualnosti kao takvoj.

 

Budućnost hrvatskog filma, prvenstveno kratkog, ipak ne leži samo na leđima Hane i Sonje te njihovih ženskih protagonistica. U produkciji Propeler filma, redatelj nagrađivanog dugometražnog filma Crnci te nedavno predstavljenog na Pula film festivalu filma Kosac, Zvonimir Jurić režira kratki film Žuti mjesec. Jurićevi protagonisti također su ženski likovi, ali njihov spol kao kod Sonje (i Hane), u ovom slučaju ne izlazi u prvi plan, kod Jurića je protagonist ni manje ni više nego život. Susret ponukan dobrosusjedskim namjerama postat će obavijen začudnom atmosferom koja će se igrom slučaja pretvoriti u dijeljenju intimu. Da ponekad trebamo zaista bilo koga, tek nečiju ljudsku prisutnost otvara nam ovaj Jurićev film snimljen u statičnom i jasnom planu-kontraplanu s dobro promišljenim detaljima i upečatljivim završetkom. Film je i dobitnik nagrade Srce Sarajeva te mnogih drugih, a nominiran je bio i na festivalu u Cannesu te Berlinu.

FOTO: screenshot

FOTO: screenshot

Inkasator Igora Mirkovića (posljednji film na našoj listi) smješten na granu kakvog fiktivnog rodoslovnog stabla, u usporedbi s ostalim navedenim filmovima, nalazio bi se na nekom sasvim drugom kraju. Simpatični Pero Kvrgić i Marija Kohn i više nego uvjerljivo utjelovljuju stari zagrebački par sa stanom u blizini užeg centra grada. Kad neobični stranac pokuša ući u njihov stan kako bi očitao brojilo za struju, njihov statični mikrokozmos će se nepovratno uzburkati. Film uspješno ocrtava život u posljednjim godinama života kao i opću atmosferu života u Zagrebu te njegovu sliku. Možda zbog toga u trenucima gledatelju može djelovati kao klišejiziran, ali stereotipi od kojih je sastavljen toliko su živo provedeni da nas film ugodno ljuljuška u onome što poznajemo kao svoju svakodevnicu. Film je inače dio omnibusa Zagrebačke priče (što u konačnici i objašnjava njegovu prirodu) te dobitnik nagrade 19. Dana hrvatskog filma.

FOTO: dim.hr

FOTO: dim.hr

Za sve one koji još nisu dali šansu kratkometražnom filmu ili ne znaju otkuda bi počeli, donosit ćemo preporuke onog što smatramo vrijednim gledanja. U tek nedavnoj povijesti na svojoj popularnosti dobila je kratka priča i gotovo stala uz bok romana, hoće li se to dogoditi i s kratkim i dugim filmom? To su neka teža pitanja, ono što je sigurno da se vrijedi izdvojiti kojih desetak do dvadesetak minuta za kakav dobar kratki film.

Komentari