Zabranjeno čitanje! – Književni klasici

Cenzura u književnosti nije novost, naprotiv. Cenzura je moćno oružje koje već stoljećima u sjeni prijeti svakom autorskom radu, a često se upotrebljava kao izraz nemoći te se njome pokušava ušutkati nadmoćni um. U prošlosti, cenzure su bile oštre i glasne, danas su tihe, ali utjecajne. No svakako postoje. Ziher vam predstavlja pregled deset zabranjivanih knjiga u povijesti – u doba kada su bile napisane uništavane su zbog nerijetko liberalnih misli i misli ispred svoga vremena, a danas se nazivaju klasicima književnosti, možete ih pronaći na svakom popisu lektire u školama, a onaj tko ih nije pročitao, kao da nije živio.

 James Joyce – Uliks

Najpoznatije djelo irskog pisca i velikog ljubitelja Istre o kojoj je napisao čak nekoliko djela, objavljeno je u Parizu 1922. godine, a više od deset godina bilo je zabranjeno u SAD-u, Kanadi, Engleskoj i Irskoj zbog optužbi za razvratnost i nemoral. Sporan je bio dio gdje je prikazana masturbacija, kao i dio gdje Penelopa slikovito opisuje spolni odnos. Knjige su oduzimane i spaljivane, a njihovo izdavanje dopušteno je tek 1933. godine u SAD-u odnosno 1936. na tlu Velike Britanije.

Gustave Flaubert – Gospođa Bovary

Flaubert je u krivo vrijeme napisao svoje najpoznatije djelo – za pariški sud tema ispraznog braka očito je bila previše te je Gospođu Bovary zabranio zbog povrede javnog morala davne 1857. godine. Ubrzo je presuda poništena, no knjiga je ostala kontroverzna. Godine 1864. uvrštena je u vatikanski “popis zabranjenih knjiga” (Index Librorum Prohibitorum), a američka Organizacija za pristojnu književnost (National Organization of Decent Literature) stavila ju je na svoju crnu listu gotovo 100 godina kasnije – 1954. godine.

 Grace Metalious – Gradić Peyton

Peyton Place nedugo nakon što je napisan proglašen je smećem od strane većine kritičara, u nekim gradovima u SAD-u je bila zabranjena, Kanada ju je okarakterizirala kao nepristojnu, a u New Hampshireu, gdje je radnja knjige i smještena, Peyton Place smatran je potpunim ponižavanjem ukusa. Unatoč ovim kritikama, knjiga je već u prvih nekoliko mjeseci postala bestseller, a u prvoj godini od izdavanja The New York Times proglasio ju je najprodavanijom knjigom godine.

Charles Darwin – Podrijetlo vrsta

Ovo djelo koje je s godinama postalo značajno na području znanosti i danas izaziva kontroverze, pogotovo u religioznim krugovima, a u vrijeme kada je izdano, 1859. godine bilo je zabranjeno u knjižnici sveučilišta Trinity u Cambridgeu. Država Tennessee zabranila je izučavanje Darwinove evolucijske teorije 1925. godine, a taj je zakon ostao na snazi sve do 1967. godine. Knjiga je bila zabranjena i na našim prostorima (1935. godine) i na tlu Grčke (1937. godine).

Lewis Carroll – Alisa u zemlji čudesa

Ova naizgled nevina priča za djecu i nije tako nevina. Barem ne za Kineze. Naime, knjiga je bila zabranjena u Kini 1931. godine i to zbog, vjerovali ili ne, ni manje ni više nego životinja koje govore. Kinezima su životinje koje se koriste ljudskim jezikom očito bile previše za podnijeti, čak su i bili protiv toga da se životinje i ljudi izjednačavaju, što je i cijela poanta Carrollovog romana. Zabrane Alisi nisu nimalo smetale, knjiga je postala globalno uspješna, a doživjela je i brojne filmske adaptacije.

Charles Baudelaire – Cvjetovi zla

Zbirka pjesama ovog velikog poete 19. stoljeća također se našla na udaru cenzure – sam Baudelaire i njegov izdavač optuženi su za povredu javne pristojnosti, pa čak i kažnjeni. Šest pjesama (Dragulji, Leta, Onoj koja je previše simpatična, Lezbos, Proklete žene i Metamorfoze vampira)  zabranjene su jer su smatrane suviše radikalnima za izdavanje, a kasnije su objavljene pod nazivom Les Espaves u Belgiji. Baudelaira možda nije voljela kritika, ali su njegov rad izrazito cijenili njegovi kolege književnici, a Gustave Flaubert mu je čak, i sam suočen s cenzurom, pisao pisma podrške. Zabrana njegovih djela ukinuta je tek 1949., kada je Baudelaire i rehabilitiran kao književnik.

Emile Zola – Germinal

Germinal, djelo koje je Zola temeljio na istraživanju koje je sam proveo u rudnicima ugljena, našlo se na udaru desnih političkih skupina koje su ga smatrale pozivom na revoluciju. Djelo je bilo i na vatikanskom “popisu zabranjenih knjiga” od 1894. do 1898. godine kao knjiga koja je katolicima zabranjena za čitanje.

Voltaire – Candide

Gotovo dva stoljeća nakon što je napisan, ovaj klasik proglašen je razvratnim prema američkim običajima pa su 1929. i 1930. godine zaplijenjene sve kopije na Harvardu, a i vatikanski Index Librorum Prohibitum bio je produžen za još jedan klasik svjetske književnosti. Njima je smetala činjenica da je Voltaire bio nihilist koje nije preferirao organiziranu religiju pa su ga, kao i druga velika djela toga doba, stavili na popis i time osigurali njegovu nepopularnost. Barem nakratko.

Ovidije – Umijeće ljubavi

Veliki pjesnik iz doba staroga Rima cenzuriran je čak tri puta, i to u razmaku od gotovo 2000 godina. Prvu cenzuru iskusio je još za života kada je car August zabranio njegova djela, među ostalim i Ars Amatoria, a Ovidija istjerao iz Rima. Druga cenzura dogodila se tisućljeće i pol nakon toga kada je talijanski svećenik Savonarola u Firenci 1479. godine na velikoj lomači spalio mnoge stvari koje nisu bile pogodne za javnost jer su poticale na grijeh i razvrat (spaljivane su različite stvari, kozmetika i knjige). Treći pokušaj dogodio se 1928. kada je zabranjena kako ne bi narušavala javni moral, kao i Voltaireov Candide.

Mark Twain – Pustolovine Toma Sawyera

I ovaj dječji roman suočio se sa zabranama nekoliko puta od svoga izdavanja 1876. godine. Prvo ga je  zabranila javna knjižnica u Brooklynu zbog upitnog karaktera glavnog junaka, zatim je bila optuživana da se koristi rasističkim rječnikom, 1930. nije smjela biti uvezena na područje SSSR-a, a brazilska ju je vlada zabranila 1937. godine u sklopu akcije suzbijanja radova koji su smatrani komunističkima i subverzivnim.

Cenzura je oduvijek bila rak rana ljudskog intelektualnog stvaralaštva i strah svakog moćnika najčešće se iskazivao upravo kroz nju. Ovi književni klasici naravno nisu jedini koji su bili zabranjivani, gotovo svako značajnije djelo u povijesti bilo je podvrgnuto nekom pokušaju nadmetanja kontrole, no vrijeme je pokazalo pravo lice tih mjera. Danas su to velika i neponovljiva djela svjetske književnosti, dio opće kulture, a na tadašnju cenzuru gledamo s nevjericom. Ipak, cenzura kao oblik kontrole misli prisutan je i danas, u gotovo istoj mjeri kao i prije, ali na drugačiji način. Sljedeći tjedan možete čitati o modernim djelima koja su bila cenzurirana. Jesu li ih uspjeli ušutkati ili im je cenzura pomogla da se upravo njihov prigušeni glas čuje još i glasnije, prosudite sami.