Istaknuto
14.12.2017.

"Star Wars: The Last Jedi" osma je epizoda iz najpopularnije svemirske sage o obitelji Skywalker, ali sve više i nekim novim likovima koji pokušavaju donijeti ravnotežu sili.

06.12.2017.

Ganz novi i Dance_Inn festival udružuju snage u fokusu na suvremenu izvedbenu umjetnost i live art. Festival će donijeti dvije premijeri, nekoliko radionica, tribina i rezidencija, a uoči festivala u Zagrebu gostuje Matthias Lilienthal, producent, kustos i ravnatelj Munchner Kammerspiele.

Knjige

Zagorka na kioscima

23.05.2013. Hrvoje Korbar
Foto: Zagreb Tourist Info

Foto: Zagreb Tourist Info

U svibnju prošle godine Jutarnji list i Gloria (obje tiskovine u vlasništvu Europapress Holdinga) započeli su izdavanje možda i najslavnijeg ciklusa romana Marije Jurić Zagorke, „Gričke vještice“, uz novine po popularnoj cijeni od 29,99 kuna. Izdavanje romana pratili su naravno i brojni populistički i senzacionalistički članci o povijesnim izvorima iz kojih je Zagorka crpila inspiraciju, kao i o njenom privatnom životu, koji je vrlo dobro prikazan u dokumentarnom filmu Biljane Čakič Veselič.

Ipak , u tom nizu članaka niskog stila koji su u prvi plan donosili neutemeljene pikanterije iz Zagorkinog života istaknuo se sjajan tekst Miljenka Jergovića objavljen 28. lipnja 2012. Jergović piše o svojoj baki koja je kao šund literaturu kategorizirala svaki ljubavni roman koji je moguće serijalizirati, a Zagorkina Grička vještica savršeno odgovara tom opisu, te o Zagrebu kao gradu Marije Jurić Zagorke, a ne Miroslava Krleže, što također možemo smatrati istinitim kada zanemarimo književni značaj potonjeg.

Upravo u tom Jergovićevom tekstu šund je sjajno kategoriziran – Marija Jurić Zagorka nije bila Danielle Steel svog vremena, već prije Agatha Christie, koju su njeni britanski suvremenici također kategorizirali kao šund. Zagorkina velika popularnost proizlazila je iz činjenice da piše blisko jednostavnom čovjeku, a ponovno utemeljeno na povijesnim činjenicama i zagrebačkom lokalpatriotizmu.

Trivijalizacija Zagorke

Dok Miljenko Jergović Zagorku svrstava u kategoriju dobrog šunda, sa čime bi se vjerojatno složio i Centar za ženske studije koji djeluje u Memorijalnom stanu Marije Jurić Zagorke na zagrebačkom Dolcu, teško da bismo isto mogli reći za Europapress Holding, kojem je primarni cilj očito bio na Zagorkinom djelu zaraditi, a ne ga promovirati.

Foto: Zagorkin kutak

Foto: Zagorkin kutak

Tako su Zagorkini romani dijeljeni u više nastavaka (npr. Tajna krvavog mosta koja je podijeljena u dva dijela i izdana nakon cijelog ciklusa Grička vještica, iako je svojevrsni prolog tom ciklusu), izdavani bez ikakvog reda i bez ikakve opreme osim kratkog teksta na posljednjoj strani knjige. Zanimljivo je i da se sam tekst izmjenjivao i prilagođavao današnjem jeziku, pa je tako aorist često postajao perfekt, a neki arhaični izrazi zamijenjeni su suvremenijima.

Ipak, posebno je bolna grafička oprema romana. Ilustracije Igora CC Kelčeca vjerojatno su stvorene upotrebom digitalne tehnologije, a njihov gotički stil nimalo ne odgovara niti sadržaju, niti ugođaju Gričke vještice, te se može okarakterizirati tek kao prvoklasni – kič.

Nakon što je prva naklada Gričke vještice rasprodana, Jutarnji (odnosno EPH) se odlučio za još jednu nakladu koju možete i naručiti putem njihove web stranice za samo 150 kuna. Gričku vješticu na kioscima su naslijedili Republikanci i Plameni inkvizitori, također podijeljeni u četiri nastavka. Dijeljenje nije izbjegla niti Zagorkina romansirana autobiografija Kamen na cesti, uz jednako slikovitu opremu spomenutog Igora Kelčeca, koji je u potpunosti zanemario ne samo romane, već i povijesni kontekst Zagorke.  Najdruži Zagorkin ciklus romana, Gordana, nedavno je počeo izlaziti, a s obzirom na dužinu (čak 12 nastavaka) vjerojatno će izbjeći daljnje podjele.

Kada je Zagorkina „Grička vještica“ počela izlaziti početkom 20. stoljeća, predstavljala je revoluciju u hrvatskoj književnosti. Prva žena novinarka i dopisnica iz budimpeštanskog parlamenta svojim je povijesno-ljubavnim romanima privukla brojne čitatelje koji su stajali u redovima kako bi dobili svoj primjerak jednog od brojnih nastava Gričke vještice koja je izlazila svakog dana između 1912. i 1914.

Iako je Zagorkino djelo tada bilo u potpunosti ignorirano od strane ozbiljne književne kritike, Zagorku je narod prigrlio, a i stotinu godina nakon prvog njenog romana, Zagorka je itekako popularna i čitana, što je dokazala i prodaja njenih romana u izdanju EPH.

Tko to danas čita Zagorku?

Mlađe generacije često povezuju Zagorku sa svojim bakama i djedovima, kao i Miljenko Jergović u spomenutom tekstu, koji opisuje fascikl u kojem je njegova baka čuvala sveske romana koji su izlazili u dnevnom tisku. Ipak, vrlo je lijepo vidjeti kako i mlađe generacije itekako vole Zagorkin rad. Tijekom ljeta, Zagorku se moglo vidjeti na plažama diljem jadranske obale, u rukama raznih generacija. Iznenađujuće je vidjeti i raspravu na Forum.hr koja ima 110 stranica (svaka stranica sastoji se od 20 komentara ili odgovora na komentare), a u njoj sudjeluju sudionici raznih generacija i spolova. Još više iznenađuje koliko su pojedini obožavatelji strastveni kada su u pitanju njena djela – raspravljaju ne samo o zapletima i junacima heroja, već istražuju i povijesnu pozadinu romana, omjer fikcije i činjenica, pa čak i spomenute jezične prepravke u djelu koje su temeljito analizirali.

Foto: Zagorkin kutak

Foto: Zagorkin kutak

Najavljuju se i ekranizacije Zagorkinih djela, iako brojne obožavatelje brine uspješnost tih ekranizacija. U Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu izvedena je drama u režiji Ivice Boban, koja i nije postigla značajan uspjeh kod kritike, ali je još uvijek na repertoaru. Turistička zajednica Grada Zagreba prva je počela sa promocijom Zagorke kao ličnosti koja bi mogla predstaviti grad na nov način, a posljednja dva ljeta održavaju se originalne ture pod nazivom Tajne Griča u kojima glume mladi glumci, a turiste upoznaju sa starim zagrebačkim mitovima i legendama.

Budući da su „Tajne Griča“ postale pravi turistički hit , kako za strance, tako i za domaće turiste i Zagrepčane koji su odlučili ponoviti povijest svog grada, trebalo bi razmisliti i o predstavljanju Zagorkinih djela na engleskom. Istina, upitno je bi li turisti bili zainteresirani za kupovinu serijala od 7 knjiga koji nije praktičan za transport, ali mogle bi se stvoriti posebne brošure o Zagrebu u djelima Marije Jurić Zagorke. Budući da smo prošlog ljeta imali prilike vidjeti Krležin Povratak Filipa Latinovicza u prijevodu na engleski, koji je vjerojatno malokoga privukao, Zagorka također zaslužuje svoju priliku na stranom jeziku.

Komentari