Istaknuto
08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

03.08.2017.

Nedavno je završeno drugo izdanje festivala Re:Think Sisak. Zidove grada oslikalo je nekoliko stranih street art umjetnika, a veličanstvene murale Sisku je ostavilo i nekoliko hrvatskih umjetnika. Cilj je festivala probuditi grad i promijeniti lošu sliku Siska koja je stvorena u medijima.

Film

Završen je Tjedan izraelskog filma: Kulturna manifestacija kao most između Izraela i Hrvatske

07.12.2013. Nela Baričević i Valentina Botica

tjedan izralekosg filma europa

Završio je i ovogodišnji tjedan izraelskog filma u Kinu Europa. Bio je to peti po redu i s najširim i najraznolijijim programom do sada.  U šest dana prikazano je 17 filmova, od kojih pet dokumentarnih. Birano je najbolje od najboljeg iz ove godine, a sve je to omogućilo Veleposlanstvo Države Izrael.

Otvorenje, veleposlanik i Patrick Stewart

Foto: trecknews.net

Foto: trecknews.net

Tjedan je započeo u nedjelju, prikazivanjem filma Lov na slonove. Prije filma, punu dvoranu pozdravio je veleposlanik Yosef Amrani. Rekao je kako ova kulturna manifestacija predstavlja most između ljudi i nacija, između Izraela i Hrvatske. Također je rekao da je Izrael u posljednjih nekoliko godina u procvatu svoje kinematografije, a filmovi koji će se prikazivati su novi, prepoznati i nagrađivani na filmskim festivalima. Tom prilikom objavio je i da će gledatelje na idućem festivalu pozdraviti novi veleposlanik, jer se on vraća u Izrael i nadodao ovih nekoliko lijepih riječi o našoj zemlji: „Još je rano za oproštaj, ali nije kasno zahvaliti Hrvatskoj. Hvala što ste bili dio mog života i mog srca. Hvala što su me mnogi prihvatili kao dio njihovog života. Uskoro se vraćam u Izrael, ali Hrvatskom u duši i srcu zauvijek.“ Zahvalio je posjetiteljima što su svojim dolaskom potvrdili prijateljstvo između Izraela i Hrvatske, te svim pripadnicima židovske zajednice čestitao Hanuku. Nakon njega gledatelje je pozdravio i rabin koji je uz paljenje svijeća i molitvu svečano obilježio peti dan tog blagdana koji predstavlja ne samo otpor, kako je rekao, nego pobjedu duha, vrednota i sloboda.

Film kojim je otvorena kolekcija, Lov na slonove, mnogostruko je nagrađivani film Reshefa Levija. Ova je crna komedija dobila nagrade Izraelske Filmske Akademije za najbolji film, najbolji scenarij, najboljeg glavnog glumca, najboljeg sporednog glumca, najbolju sporednu glumicu, najbolju šminku… I još jedna zanimljiva stvar jest to da poznati glumac Patrick Stewart ima ulogu (i to vrlo simpatičnu) u ovoj zabavnoj komediji.

Od redatelja Aharona Keshalesa i Navota Papushadoa, uslijedio je film za koji je Tarantino izjavio da je najbolji film godine (a tu je pohvalu istaknuo i veleposlanik tijekom svog govora), Veliki zli vukovi, koji se osim u ponedjeljak, prikazao u na završni dan u 20 sati. Jasno je zašto se film svidio Tarantinu – brutalan je, nasilan, ali istovremeno prožet komičnim situacijama.

Najbolje od srednjemetražnih i hrvatski dokumentarac

Foto: kinoeuropa.hr

Foto: kinoeuropa.hr

Kroz ovih šest dana osim odličnih dugometražnih nudilo nam se i nekoliko srednjemetražnih. Aya, u kojem djevojka na aerodromu pogreškom dočekuje stranca te se pokušava s njime zbližiti, u utorak je gledateljima opravdao zašto je zaslužio osvojiti nagrade za najbolji kratki film, najbolju glumu i najbolji srednjemetražni film. Svugdje osim ovdje osvojio je nagrade Women’s Independent Film Festivala i Costa Rica Int’l Film Festival, a glavna tema su međuljudski odnosi iskopani iz prošlosti prilikom ponovnog susreta. Dobrodošli i… Naša sućut najkraći je iz ove kolekcije, a radnja se odvija u 1991. godini pri masovnom useljenju židovske populacije iz SSSR-a u Izrael, pri kojem putu teta članica jedne obitelji – umre u avionu.

Od prikazanih dokumentaraca treba izdvojiti jedan hrvatske produkcije, a to je Izrael – zemlja na tri mora redatelja Mira Brankovića, u kojem se o ovoj državi kroz sedmodnevno putovanje od sjevera do juga saznaje o njezinoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Večeras i Veliki zli vukovi za efektan kraj

Foto: imdb.com

Foto: imdb.com

Završni dan projekcija ponovio je film s početka – film Veliki zli vukovi dobio je malo bolji termin u 20 h. Slijedio ga je Večeras koji su gledatelji mogli uhvatiti ako su ga kojim slučajem propustili u utorak. Dvorana je bila puna, kao i svake večeri ovog tjedna koji nam je priuštio najbolje uratke izraelske moderne kinematografije na pladnju, a Zagrepčani su to znali iskoristiti. Osim židovske populacije, festival su pratili mlađi, stariji, filmofili a i oni koji jednostavno nisu imali što drugo raditi, no u svakom slučaju, umjetnost na platnu uvijek je imala publiku koja će ju dočekati. I to s pozitivnim kritikama.

Počeci izraelske kinematografije

Izraelska kinematografija obuhvaća razdoblje nakon 1948. godine. Upravo je Izrael zemlja na Bliskom Istoku koja je najviše puta bila nominirana za Oscar u kategoriji najboljeg stranog filma. Iako se filmska industrija ubrzano razvijala nakon uspostave države, barem što se tiče nijemog filma početak vezujemo uz Palestinu. Prvi filmovi bili su uglavnom pregledi vijesti ili dokumentarci.
Pedesetih godina osnovani su prvi filmski studiji: Geva Films te Israeli Film Studios. Ono što je u to vrijeme naveliko pomoglo razvoju filma u Izraelu je zakon za poticanje izraelskih filmova iz 1954. Najvažnijih tvorci izraelskog filma 1960- ih jesu: Menahem Golan, Ephraim Kishon i Uri Zohar.

Razvoj Bourekas filma

Režiran od strane Ephraima Kišona 1964. godine prvi Bourekas film bio je Sallah Shabati. Tih je godina i izraelski film zahvatio utjecaj francuskog novog vala u kinematografiji. Pod tim je utjecajem nastao film Hole In The Moon producenta Urija Zohara. To je bio svojevrstan okidač za daljnji razvoj Bourekas filmova koji su tijekom 1970- ih doživjeli veliki uspjeh kod publike, no istovremeno su primali oštre kritike od strane kritičara. Govoreći o Bourekas filmu nužno je spomenuti da je glavna tematika sukob između različitih klasa i vjeroispovijesti, posebno potaknuti romantičnim namjerama. Uz to, uključuju komediju poput Charlie Ve’hetz i Hagiga B’Snuker te sentimentalne melodrame kao što je Nurit. Tim žanrom 70-ih su godina vladali: Boaz Davidson, Ze’ev Revach, Yehuda Barkan i George Ovadiah. Pokret „Nove osjetljivosti“ iznjedrio je društveno – umjetničke filmove poput But Where Is Daniel Wax? redatelja Avrahama Heffnera. Ovdje se načas vraćamo tvrdnji oko nominacija za Oscara za najbolji strani film i donosimo primjere nominiranih: The Policeman Azoulay, I Love You Rosa i The House on Chelouche Street.

Val kvalitetnih filmskih naslova 80- ih

Tijekom 80- ih godina izraelski se film može pohvaliti sljedećim naslovima: Beyond the Walls, Summer of Aviya, Avanti Popolo, Late Summer Blues, Noa at 17, Hamsin, Shtei Etzbaot Mi’Tzidon te Burning Land . Pojava filmova koji su se bazirali na anti- herojima koji su smješteni na socijalnim marginama označili su 1990- e. Ponajbolji je primjer film Amazing Grace redatelja Amosa Gutmana, a koji se bavi oboljelima od AIDS- a. Od ostalih filmova u tom desetljeću potrebno je izdvojiti: Life According to Agfa (Asi Dayan), Over the Ocean, Zohar (Eran Riklis), Song of the Siren (Eytan Fox), Lovesick on Nana Street, Leylasede, Afula Express (Julie Shles), Yana’s Friends i Strangers in the Night (Serge Ankri).

Izraelski film danas

Foto: imdb.com

Foto: imdb.com

U prvom je desetljeću 21. stoljeća izraelski film počeo cvjetati kroz nagrade koje su osvojili na niz svjetskih festivala. Neki od filmova iz tog razdoblja: Late Marriage (Dover Koshashvili), Broken Wings, Walk on Water and Yossi & Jagger (Eytan Fox), Or (My Treasure) (Keren Yedaya), Turn Left at the End of the World (Avi Nesher), The Band’s Visit (Eran Kolirin). Nadalje, Izrael je kao središte kinematografije Bliskog Istoka sve više stasao. Potvrdio je to 2011. godine film Strangers No More koji je osvojio Oscara za najbolji kratki dokumentarni film. Ove su godine pak, točnije 2013., dva izraelska dokumentarca nominirana u kategoriji najboljeg dugometražnog dokumentarnog filma. Spomenuti dokumentarci su: The Gatekeepers (Dror Moreh), kao i Five Broken Cameras (Emad Burnat, Guy Davidi) koji je nastao u palestinsko- izralesko- francuskoj ko – produkciji. Prema izloženome, lako je zaključiti kako film u Izraelu stasa i s vremenom zasluženo dobiva sve veća međunarodna priznanja. Jedno od tih priznanja svakako je upravo održan festival izraelskog filma u Zagrebu.

Komentari