Istaknuto
20.08.2017.

Dadaizam, kao umjetnički pokret, na svojim marginama skriva imena umjetnica koja zaslužuju da se svjetlo i pozornost skrene na njihov rad.

08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

Film

Završio je Human Rights Film Festival: Dan neopjevane ljubavi

14.12.2013. Valentina Botica
Foto: Facebook/L'inconnu du lac - Stranger by the lake

Foto: Facebook/L’inconnu du lac – Stranger by the lake

Dan neopjevane ljubavi

Zadnji dan HRFF-a, ili “Dan neopjevane ljubavi” započeo je u 16:30 otvaranjem izložbe fotografa Darka Vaupotića, koji od 2007. godine dokumentira i prati LGBT događaje tijekom kojih portretira sudionike. Pod nazivom Trans*formacija Balkana fotografije prikazuju transrodne osobe s njihovim nadahnjujućim citatima, a izložba se može pogledati do 16.12. Glavna urednica portala Queer.hr, Karla Horvat Crnogaj na otvaranju je rekla kako pitanje transrodnog identiteta i dalje ostaje u manjini te su zato htjeli prikazati životne trenutke transrodnih ljudi diljem Balkana.

Film koji je uslijedio, Ja kada sam bila klinac, bila sam klinka redateljice Ivane Todorović prikazao je kroz lik Goce kako je to biti transrodan u Beogradu, odgajati dijete, uklapati se u vrlo konzervativno društvo i boriti za egzistenciju. Nakon filma održana je diskusija naziva U ime odmetništva: prikazivati queer kulturu u kojoj su sudjelovali Ivana Todorović, Dragan Rubeša i Milena Zajović. Ono što je redateljicu posebno inspiriralo da o Goci napravi film je optimizam koji je vidjela kod nje, unatoč svemu kroz što prolazi. Film je autentičan prikaz bez uljepšavanja, a redateljica je rekla kako nije dopustila da stereotipi i pop kultura prevladaju u izradi filma. I to zbog same Goce. “To je bilo kao magija, zbog magije sam je srela i dala mi je svoje srce i imala sam obvezu držeći to srce u rukama pokazati sve potpuno istinito.

Filmski program nastavio se u 19 sati uz igrani film Gore je tiho nizozemske redateljice Nanouk Leopold snimljenom prema istoimenom romanu nizozemskog književnika Gerbranda Bakkera. Priča prati srednjovječnog farmera koji živi s teško bolesnim ocem na imanju. Glavnog junaka utjelovljuje nizozemski glumac Jeroen Willems, koji je prošle godine preminuo. U ovom filmu prikazana je samoća prouzrokovana potiskivanjem homoseksualne orijentacije.

U 21 sat mogli smo pogledati nekonvencionalan i seksualnom tematikom nabijen igrani film Neznanac na jezeru Alaina Guiraudieja.Priča je smještena na jugu Francuske, a pratimo glavne likove Henryja i Francka.  U 23 sata uslijedio je Ranjeni Orlando s kojim su završene projekcije ovogodišnjeg festivala. Režirao ga je Vincent Dieutre, prikazuje Siciliju koja se suočava s modernizacijom života i useljavanjem na njezine obale. Afterparty Festivala uslijedio je u Močvari, gdje su nastupali američki Kid Congo & The Pink Monkey Birds.

Ovogodišnju veliku posjećenost možda možemo interpretirati kao zanimaciju filmofila za festivale u gradu, a možda i kao osviještenost našeg društva za ono što je zapravo istinski bitno, u vremenu u kojem se sve više ide za materijalizmom, a sve manje se pazi na vrijednosti bez kojih ne bismo mogli opstati. Jedna od njih je i osnovno pravo svakog čovjeka da voli koga želi. Zadnji dan ovog filmskog festivala nastojao je naglasiti upravo to. Želimo vjerovati da je na nekoga doista i utjecalo, i da je ovaj Human Rights Film Festival nekome možda otvorio oči i potaknuo ga da pogleda dalje od sebe, u svijet koji ga okružuje.

 

Komentari