Zemlja sjena na fotografiji Rogera Ballena u MSU-u
U sklopu Organa Vida, 6. rujna u 19 sati otvara se izložba Rogera Ballena naziva Zemlja sjena u galeriji MSU. Fotografski radovi prožimanje su mašte i realnosti, a uz njih stoje i pronađeni objekti, vlastiti crteži, kolaži i skulpture te nastaju djela višeznačnog čitanja.
Umjetnik je rođen u New Yorku 1950. godine, ali više od trideset godina radi u Južnoj Africi gdje ga dovodi zanimanje geologa. Prva tema koju uzima su opustjeli južnoafrički gradići, potom susreti s populacijom koja ih nastanjuje da bi naposljetku došao do recentnijih radova koje naziva fotografskim psihodramama.
U svojim fotografijama već pedeset godina istražuje psihu ljudskog stanja i „živi planet“. No priroda fotografija nije u osnovi samo psihološka, nego i egzistencijalna.
Sam kaže: “Teško je povezati ove fotografije s nekim određenim društvom. Ove slike su na neki način krajolici unutarnjeg uma. Pravi problem u današnjoj fotografiji je totalna prezasićenost imaginarija. Jako je teško stvoriti imaginarij koji um, unutarnji um, nije vidio, od kojega se unutarnji um osjeća izazvanim. Samo zato što stvarate sliku koju još nitko nije vidio ne znači i da će ta slika izazvati unutarnji um, podsvjesni um. S lakoćom mogu prepoznati kada je unutarnji um izazvan. To je onaj trenutak kad mi ljudi kažu da su moje fotografije uznemirujuće. To znači da se to već dogodilo! Te fotografije očito nešto čine jer uvijek iznova slušam istu riječ: uznemirujuće. Iz ljudi, naravno, progovara njihov obrambeni mehanizam. Dakle, promatrač pokušava shvatiti zašto nešto izaziva jezu, što se to događa u svijetu koji sam stvorio ili portretirao. Naposljetku, ono što uznemirava je činjenica da moje fotografije izazivaju podsvjesnu reakciju koja promatrača prilično zbunjuje. Oslobađa represiju, vrlo frojdovski… rekao bih da od najboljih fotografija zanijemite. Ne smatram da moje fotografije uznemiruju. Na jednom predavanju koje sam održao u Južnoj Africi kritizirali da su me da su moje fotografije uznemirujuće. Odgovorio sam: Život je isto tako jako uznemirujući. To vam nije poznato?“
Radi pristupa marginaliziranim zajednicama mnogi kustosi i novinari propituju njegovu radnu etiku optužujući ga za iskorištavanje iako on ističe da mu je u pogledu angažiranja zajednica savjest mirna: “Radim u složenim, opasnim, nestabilnim i nesigurnim okruženjima. Južna Afrika je jako nasilno mjesto. Da nemam vrlo dobar odnos s ljudima koje fotografiram, ne bih na tim mjestima preživio ni jedan dan. To, dakle, govori samo za sebe. Već samo iz toga je jasno da postoji obostrani odnos. Na tim mjestima odnos ne želite pogoršavati jer biste se inače našli u ozbiljnim problemima. Mogli bi vas pretući, a fotoaparat i auto ukrasti. Ja se s većinom ljudi dobro slažem, razumijem i poštujem ljude s kojima radim i oni poštuju mene. Većina ljudi s kojima radim su mi najbolji prijatelji i nemam nikakvih problema. Problemi koje mi se nameće su tuđi problemi. Ti kritičari nemaju nikakvog pojma o tome što ja to radim. Istina je da ja na vrlo osebujan način transformiram svijet. Nitko ne snima fotografije poput Rogera Ballena. Moje fotografije nisu nužno o temama, nego o načinu na koji ja opažam svijet.“
