Ziher filmolista: 7 filmova neobične dužine trajanja
Podjela filmova po dužini metra kriterij je kojim se oni često razvrstavaju, prikazuju i nagrađuju. Pogled na program bilo kojeg festivala to potvrđuje. Ipak, kriteriji nisu uvijek jasni. Po jednima (npr. Američkog i Britanskog instituta) u dugometražni film spadaju ostvarenja duža od 40 minuta, dok po drugima, nazovimo ih francuskim kriterijima, potrebno je da je film duži od sat vremena. Ipak, kojoj god definiciji se priklonili nitko ne spominje maksimalno trajanje filma, što određenim autorima predstavlja umjetnički izazov.
Radeći ovu kratku listu dugih filmova zanimali su nas oni naslovi koji prelaze magičnu granicu od tri sata, ali znatno, a ne tek s nekoliko minuta. Oni filmovi koji uzimaju vremena da ispričaju priču, pa najčešće imaju epski karakter zahtijevajući od gledatelja dodatan napor, strpljenje i koncentraciju kako bi ih se moglo adekvatno pratiti. Nije rijetkost da na određenim mjestima takvi filmovi imaju predviđene pauze kako bi se gledateljima slegli dojmovi i kako bi uhvatili „zraka“ za nastavak filma. U sastavljanju liste uključili smo kinematografije raznih stilova, krajeva svijeta i tako povezali nespojivo po ovom neobičnom kriteriju. Odabrano je „sedam veličanstvenih“ filmova i jedan dokumentarac izvan konkurencije.
8. Shoah
Shoah iz 1985. godine dokumentarni je film od devet i pol sati koji bez minute arhivske građe, dakle isključivo preko svjedočanstava preživjelih, istražuje užas holokausta. Redatelj Claude Lanzmann ispituje podjednako žrtve kao i promatrače, svjedoke, ali i čuvare koji racionaliziraju to iskustvo umanjujući svoju ulogu u logorima. Shoah je bio favorit slavnog filmskog kritičara Rogera Eberta koji ga je visoko vrednovao i tako omogućio širokom broju ljudi da čuju za ovaj monumentalni filmski spomenik koji se bavi jednom od najužasnijih epizoda iz novije ljudske povijesti.
7. 1900
1900 ili Novecento je epska priča o klasnoj borbi s trajanjem od preko pet sati, koja kroz četiri godišnja doba prikazuje fragmente cjeloživotnog prijateljstva dvoje ljudi koji se nalaze na različitim stranama. Redatelj filma Bertolucci njihovo prijateljstvo koristi kao mikrokozmos unutar kojeg ocrtava teme klasnih sukoba između radnika i kapitalista, uz nezaobilazne povijesne događaje koji su obilježili dvadeseto stoljeće. U suštini, ovo je film o snažnim sudbinama upletenima u igru klasnih borbi koje ne prestaju, prenose se generacijski i ne izuzimaju nikog. Novecento ima dopadljiv cast, a glavne uloge igraju sjajni Robert De Niro i Gerard Depardieu.
6. Norte, the End of History
Unatoč trajanju od nešto više od četiri sata ovaj film nije izuzetak u opusu velikog filipinskog redatelja Lava Diaza. Njegovi filmovi vrlo često traju po pet ili čak sedam sati no ne predstavljaju žrtvovanje sadržaja na uštrb metra. Naprotiv, Lav Diaz potvrdio se mnogo puta kao važno ime svjetske kinematografije jer se radi o autoru čiji su filmovi prvoklasni primjer maestralno snimljenih i režiranih art filmova koji ne prezaju pred velikim pričama i temama. Sve ovo vrijedi za sjajni Norte, the End of History u kojem pratimo sudbinu buntovnog studenta prava i ljudi oko njega. Svaki Diazov film neponovljivo je iskustvo koje je zaista pomaklo shvaćanje filmskog metra i autorskih sloboda.
5. Winter Sleep
Winter Sleep iz 2014. godine drama je proslavljenog turskog redatelja Nurija Bilgea Ceylana koja je osvojila Zlatnu palmu na festivalu u Cannesu. Nakon niza pamtljivih filmova poput Once Upon a Time in Anatolia, Three Monkeys i Distant Ceylan je razvio prepoznatljiv stil koji karakteriziraju dugi kadrovi i suptilne naznake radnje, šutnja među likovima, otuđenost i izgubljenost koje odražavaju generalno nerazumijevanje među ljudima. Sve te karakteristike do savršenstva dolaze do izražaja u filmu Winter Sleep koji je gotovo kazališna drama nešto duža od tri sata i koja se gotovo cijela odvija unutar zidova malog hotela u Anatoliji. Spomenimo da u naslovnoj ulozi blista kazališni glumac Haluk Bilginer.
4. Lawrence of Arabia / Doctor Zhivago
Kada se teško odlučiti između dva filma, najbolje je staviti oba, pogotovo kada su potpisana redateljskom rukom velikog Davida Leana. Ovaj dvostruki Oscarovac uz niz zapaženih filmova (Brief Encounter, The Bridge on the River Kwai) snimio je i ova dva raskošna epska spektakla. Uloge Omara Sharifa u filmu Doctor Zhivago, ili Petera O`Toolea kao Lawrencea veće su od života, uz njih su generacije odrastale ne mareći za dužinu filma, a želeći zapravo da nikad ne završi, da se izlije u stvarni život. Pravo je čudo što se ime Davida Leana često izbjegava s popisa najvećih redateljskih imena.
3. Once Upon a Time in America
Gangsterski ep velikog Sergia Leonea obuhvaća period od tridesetak godina, a u fokusu prikazuje odrastanje grupe prijatelja na početku i na kraju njihovog životnog puta. U suštini, ovo je priča o odrastanju, prijateljstvu, izdaji i iskupljenju. Snaga ovog filma leži u sjajnom scenariju, odličnom castu, glazbi i arhetipskoj priči o uspjehu. Unatoč velikom broju kvalitetnih filmova koji se bave sličnom temom, Once Upon a Time in America izdvaja se po svojoj univerzalnoj snazi, a dužina od skoro četiri sata mu daje dodatni epski šarm. Zanimljivo je kako je filmski prikaz mladih dana grupe prijatelja gotovo jednako zanimljiv kao i kad oni stasaju u gangstere, a tumače ih starija, eminentna glumačka imena.
2. Satantango
Ime Bele Tarra zlatnim slovima će ostati upisano među velikane europskog (art) filma, a među njegovim mnogobrojnim i izuzetnim ostvarenjima Satantango strši kao kapitalno remek-djelo. Satantango je vjerna adaptacija istoimenog romana Laszla Krasznahorkaija, Tarrovog kasnijeg suradnika na scenarijima. Specifična Tarrova estetika u ovom filmu dugom sedam i pol sati došla je do svog vrhunca; dugi kadrovi, crno-bijela fotografija i mistična atmosfera bili su idealna postapokaliptična scenografija za ekranizaciju ovog kultnog mađarskog književnog klasika.
1. Seven Samurai
Izbor za prvo mjesto ove neobične liste zaista nije bio težak. Filmski spomenik Seven Samurai legendarnog Akire Kurosawe spada u vrhunac svjetske kinematografije i predstavlja klasik vječnog sjaja. Ovo oko tri i pol sata dugo remek-djelo možda bi se slobodno moglo staviti na prvo mjesto i u bogatom opusu velikog japanskog redatelja. Epski karakter, bravurozna režija i snažna priča omogućila je ovom filmu da postane standard za sva buduća, pogotovo američka ostvarenja slične tematike, no ni jedno mu se nikad zapravo nije približilo.
