novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Filmolista: (Ne)konvencionalne drame + (ne)fikcionalne ljubavi

Foto: facebook.com/bluevalentine
Vrijeme čitanja: 5 minute

Gledatelji holivudskih filmova često se mogu razvrstati u razne grupe – neki vole samo akcijske spektakle pune specijalnih efekata, drugi vole dobre krimiće, treći ljubavne i tako bi mogli doći do stote numeracije i još bi ostalo nedotaknutih tema. U ovom slučaju odlučili smo proći kroz neke dramske naslove koji vam ponekad izazivaju nelagodu zbog nevjerojatne grubosti života, a opet, na neki metafizički način, unose ugodu u vaša razmišljanja o tome što ćete biti u budućnosti i je li vam ona s nekim predodređena.

Ne možemo sve svesti na puku slučajnost, iako postoje slučajni susreti, mnogi će se pozvati na determinizam, proročanstva i višu silu. Naravno, sve je to legitimno, pogotovo na filmskom platnu, ali u nekim je slučajevima baš taj događaj previše stvaran da bi bio slučajan.

Brak, putovanja, kršenje zakona, obitelj, djetinjstvo, odrastanje, izgubljenost, traženje sreće neki su od motiva koje pred nas stavlja život – onaj naš, ali i onaj koji se događa u glavama scenarista i redatelja koji su uspjeli u pokušajima da u sasvim jednostavnim trenucima daju sasvim svježi i zanimljiv pogled na različite vrste ljubavi.

Ako vam je dosta klišeja pomiješanih s ljubavnom tematikom sigurno ćete držati da je „ljubav bajka za budale“ (C. Bukowski). Druga opcija je vjerovati u sljedeće: „Kao što je ljubav prema životu zapravo samo strah od smrti, tako i društvenost ljudi zapravo nije direktna; ona se, naime, ne zasniva na ljubavi prema društvu, nego na strahu od samoće“ (A. Schopenhauer). Treća opcija se nudi u bezuvjetnoj ljubavi na prvi (drugi, treći…) pogled i za tu vam citat nije potreban. U slučaju da vam je potreban, sigurno ćete ga pronaći u nekom od ponuđenih filmova.

P.S. ograničili smo se na 21. stoljeće kako bi prikaz bio što vjerniji današnjem poimanju životnih situacija i društvenih okolnosti.


Blue Valentine (2010)


Iako se čini da Blue Valentine (R: Derek Cianfrance) po samom naslovu valja izbjegavati zbog mogućih klišeja, ne bi vjerovali koliko je vizualno, auditivno i glumački moćan. Priča je jednostavna – bračni par nalazi se u krizi, dolazi do nepovjerenja, svađa i nerazumijevanja. Okidač za konstantu nesnošljivost proizlazi iz neriješene prošlosti te Cindy i Dean nailaze na razne zidove, koji su većinom Cindyjina zasluga.

Fantastična glazbena podrška, izmjenjivanje prošlosti i sadašnjosti te nimalo nade u blistavu mogućnost čini ovaj film takvim da traži razumijevanje za obje strane u priči. Ryan Gosling poznat je po tome da se zna vratiti nezavisnim filmašima, iako mu oni ne garantiraju uspjeh i slavu, a Michelle Williams pokazala je zavidan talent koji godinu poslije potvrdila u My Week with Marilyn za koji je ubrala nominaciju za Oscara u kategoriji glavne glumice.

Foto: facebook.com/bluevalentine
Foto: facebook.com/bluevalentine

Before Sunset (2004)


Mogao sam uzeti cijeli trilogiju Before Sunrise/Sunset/Midnight u obzir i predstaviti je kao jednu cjelinu, ali s obzirom na to da prvijenac spada u 20. stoljeće, izbjegao sam tu zamku i postavio središnji dio priče o Jesse i Celine kao nit vodilju za filmove u kojima se apsolutno ništa ne događa, a ustvari se događa sve. Nakon što je Sunrise pokazao da je moguće naletjeti na ljubav svog životu u vlaku koji staje u Beču, Linklater se u Sunsetu poigrao sa situacijom: „što bi bilo, kad bi bilo“, odnosno, ponovo je obnovio ljubavne živote starih znanaca i nakon devet godina spojio ih u najromantičnijem gradu na svijetu, Parizu.

Ah, ti klišeji da se ljubav treba roditi u glavnom gradu Francuske mnogima su već dosadili, ali ako uzmemo u obzir da je sve počelo u Beču, a glavna junakinja je Francuskinja, nemate baš želju stavljati njezino boravište u npr. Nantes ili Saint-Étienne. Da ne dužimo, film ponovo ostavlja otvoreni kraj i pitanje kako su nastavili dalje, ali u par kadrova shvaćate da ne može završiti drugačije nego brakom, koji je pak prikazan u završnom poglavlju, ponovo devet godina kasnije. Konzistentnost u glumi i režiji nevjerojatna je te ništa čudno što ovi filmovi imaju velik broj poklonika.

Foto: facebook.com/beforesunsetmovie
Foto: facebook.com/beforesunsetmovie

25th Hour (2002)


Sudbina je htjela da ovaj film (R: Spike Lee), snimljen početkom 21. stoljeća, bude po noveli Davida Benioffa, danas poznatijeg kao producenta i scenarista popularne serije Game of Thrones. I dok je Benioff još pisao smislene scenarije u koje je znao ubaciti logičnu stvar u logični kalup, lijepo je vidjeti i odu jednom gradu koji se nakon terorističkih napada dovoljno promijenio.

New York u ovom slučaju glumi jednu od ljubavi glavnog lika Montyja Brogana koji provodi posljednja 24 sata slobode prije odlaska u zatvor na sedam godina. Pozdravlja se sa svojim prijateljima, psom, obitelji i curom, a završnih dvadeset minuta mnogi smatraju jednim od emocionalnijih posveta ljudskim osjećajima prema gradu i obitelji. Ovo je jedna od kompleksnijih drama modernog društva koja prikazuje mnoge unutarnje i vanjske bitke.

Foto: facebook.com/pages/25th-Hour
Foto: facebook.com/pages/25th-Hour

Moonrise Kingdom (2012)


Najbenignija priča vodi nas u izmišljen svijet Wesa Andersona i zaljubljenosti između Sama i Suzy, koji se nalaze u pred-tinejdžerskim godinama. Ako imalo poznajete Andersonov stil onda vam je jasno da možete očekivati dozu drame i dozu humora u suptilno zapakiranom obliku koji je primamljiv na prvo gledanje. Očaravajući krajolik, fantastična glumačka postava (McDormand, Willis, Norton, Murray, Swinton, Gilman, Schwartzman…), narator, zanimljivi događaji i realizacija projekta uspjeh je sličan filmu istoimenog redatelja koji se u nešto širu javnost probio tek dvije godine poslije s The Grand Budapest Hotel. A kada vidite sličnosti između ova dva filma, vidite da je Moonrise nezasluženo mnogima prošao ispod radara.

Foto: facebook.com/MoonriseKingdom
Foto: facebook.com/MoonriseKingdom

Lost in Translation (2003)


Što je lista bez Coppole? U ovom slučaju nešto manje slavne, ali ništa manje prepoznatljivog stila. Okej, ako ćemo biti u potpunosti iskreni, jedan Coppola nam se već našao u ulozi stvaranja filma na jednom od spomenutih naslova, ali u ovom slučaju imamo redateljicu. Neobična kombinacija u liku Billa Murraya i Scarlett Johansson u ovoj se priči nalazi u dalekom Tokiju, u koji protagonisti dolaze svaki svojim poslom. Slučajnim upoznavanjem u hotelu shvaćaju da su daleko od svojeg doma, jezika i običaja.

I tu se klupko počinje razmotavati – oboje su u braku, a shvaćaju se na razini platonske ljubavi. Osjećaje razviju u relativno kratkom roku od tjedan dana razgledavajući gradske znamenitosti i razgovorima o zajedničkim temama s kojima se kotrljaju kroz život. U ovom slučaju primjetna je dobna razlika koja nikako ne pomaže u početnoj premisi kako bi oni trebali završiti zajedno. Kraj ne otkriva mnogo, a razloga za interpretaciju ima mnogo. Na kraju će svaki po svojem izboru odlučiti kako je htio da još jedna metropolitanska ljubav završi.

Foto: facebook.com/LostInTranslationOfficial
Foto: facebook.com/LostInTranslationOfficial
Be social

Komentari