Istaknuto
19.09.2017.

Do kraja godine ostalo je nešto više od tri mjeseca, taman dovoljno vremena da zaboravimo loše filmsko ljeto - ovo su naslovi koje nećemo propustiti.

18.09.2017.

Međunarodni festival razvojnog kazališta Ganz novi festival u svojem će se 7. izdanju održati u dva termina, od 21. do 24. rujna te od 7. do 16. prosinca. U rujanskom dijelu programa 70-ak umjetnika/ca i studenata/ica te 45 filmskih autora/ica predstavit će svoje plesne i kazališne predstave, multimedijalne instalacije, filmove i radionice.

Film

Ziher Oscari: Filmska redakcija zamaskirana u Akademiju

25.02.2016. Filmska redakcijaFoto: facebook.com/the academy

Ma koliko se voljeli praviti ravnodušnima ili oglušenima na dolazak najglamuroznije filmske večeri, često nas sustigne kakva ljutnja i nezadovoljstvo vezano uz nominirane ili potencijalne pobjednike, a ponekad i podlegnemo kladioničarskom duhu pa smo zarobljeni u neizvjesnosti oko toga tko će na kraju trke biti onaj tko će se popesti počasno na pozornicu. U samo preostala tri dana do dodjele, filmska je redakcija odlučila preuzeti ruho Akademije i u onim najprimamljivijim joj kategorijama, ponuditi i svoje favorite za zlatnog kipića.

Foto: facebook.com/long way north

Foto: facebook.com/long way north

Najbolji animirani film

Na ovogodišnjim Oscarima u kategoriji Najboljeg animiranog filma nominirani su Inside Out, When Marnie was There, Anomalisa, Shaun the Sheep i The Boy and the World. Iako su svi navedeni animirani filmovi kvalitetni, postoji mnoštvo drugih koji zaslužuju titulu nominiranih. U takve bih zasigurno uvrstila Long Way North, animirani film nastao u dansko-ruskoj suradnji čija je animacija doista posebna i osvježavajuće jednostavna. Radnja prati mladu rusku aristokratkinju Sashu koja krene u Sjeverni Pol u potragu za svojim djedom i njegovom izgubljenom ekspedicijom, pritom kršeći društvene norme kojih su se mlade djevojke poput nje morale pridržavati. Bakemono no ko (The Boy and the Beast) još je jedan animirani uradak redatelja Mamorua Hosode zaslužnog za hitove The Girl Who Leapt Through Time i Wolf Children. Bakemono no ko priča je o dječaku koji otiđe u Kraljevstvo zvijeri i (prisilno) postane učenik Kumametsua, jednog od potencijalnih nasljednika kralja zvijeri. Iako idejom pomalo podsjeća na Spirited Away, priča je ovog animiranog filma originalna, a vizualan stil zadivljujuć. Na svoju bih listu također uvrstila animirane filmove The Prophet i April and the Extraordinary World (Avril et le monde truque). The Prophet zato što je jedan od rijetkih animiranih filmova čija se radnja bazira na životnoj filozofiji i poeziji stvarnog čovjeka, u ovom slučaju pjesnika Khalila Gibrana te je to sigurno bio težak pothvat za prenijeti na ekran, a April and the Extraordinary World zbog izvrsne reimaginacije Pariza iz sredine 20.stoljeća kao glavnog grada mračnog i industrijskog Napoleonovog carstva čija budućnost leži u rukama mlade djevojke koju prati njezin odani mačak Darwin. Priča je prenijeta iz grafičkih romana Jacquesa Tardija, a djevojci je glas posudila francuska glumica Marion Cotillard. (Marija Vukšić)

Foto: zagrebfilmfestival.com

Foto: zagrebfilmfestival.com

Najbolji strani film

Iako svjetske naslovnice portala i novine nastavljaju ispaljivati vijesti vezane uz tri aktualna filma koji su favoriti u utrci za zlatnog kipića za Najbolji film (The Revenant, The Big Short, Spotlight), druga je kategorija došla pod mjesto reflektora, posebno sjetimo li se još uvijek aktualne #OscarsSoWhite diskusije. Iako se već neko vrijeme naziru dva favorita koja galopiraju ka ciljnoj ravnini (Son of Saul, Mustang), kategorija Najboljeg stranog filma već je neko vrijeme najbliža konkretnoj sferi koja se naziva raznolikost, bila ona kulturnog, etničkog, rasnog ili seksualnog karaktera. Marširajući po crti korektnosti, i ovogodišnja finalna lista posjeduje neke od elemenata koji potvrđuju spomenutu tezu: filmovi iz Europe, Južne Amerike i srednjeg Istoka, filmovi koji se bave geopolitičkim i kulturnim pitanjima te jedan film kojeg je napisala i režirala žena te u kojem su sve glavne uloge ženske. Ipak, to ne znači da se treba pridržavati takve doze nauštrb kvalitete samih filmova. Koji su se to filmovi trebali naći među nominiranima? Finalna je lista sljedeća (u zagradi su nacionalne kinematografije koje stoje iza filma): Embrace of the Serpent (Kolumbija), A War (Danska), Mustang (Francuska), Son of Saul (Mađarska) te Theeb (Jordan). Treba poći od najjednostavnijeg – onih filmova koji sigurno zaslužuju svoje mjesto među nominiranima. To su mađarski Son of Saul te tursko-francuska kombinacija zvana Mustang. Ostala su tri mjesta mogla (i trebala) popuniti sljedeća tri filma:

45 Years (r: Andrew Haigh)

Ovo nije jedan u nizu britanskih filmova u kojima pauk koji plete mrežu unutar krupnog kadra protagonista predstavlja najsnažniji dramaturški šok. Napisan i režiran od strane, filmskim kontekstom govoreći, mladog redatelja Andrewa Haigha, 45 Years je sjajno ostvarenje koje prati život bračnog para kojeg nekoliko dana prije 45. godišnjice braka, rastrese pismo iz Švicarske o pronalasku leša bivše djevojke supruga. U glavnim ulogama briljiraju Charlotte Rampling i Tom Courtenay, no ni to nije bilo dovoljno za Britance koji su za svog predstavnika izabrali film Under Milk Wood Kevina Allena.

Taxi (r: Jafar Panahi)

Jafar Panahi je uz Abbasa Kiarostamija vodeća figura iranske kinematografije. U sukobu je s nacionalnom vladom, zabranjuju mu raditi filmove, ali gospodin Panahi uvijek pronađe način kako predstaviti svoju zemlju svijetu kroz jedan tiši, ali i snažniji kontekst. U svom najnovijem filmu utjelovljuje ulogu samoproglašenog taksista sa zamrznutim i samodopadnim osmijehom na licu, koji prikazuje sliku modernog Teherana sa svim svojim političkih manama i problemima. Ovakva je pljuska cenzuri hvalevrijedan primjer kojeg treba slijediti, ali i dodatno kopirati.

Aferim! (r: Radu Jude)

Broj 1 na Ziherovoj listi najboljih filmova u 2015. Što više reći o rumunjskom filmu? Već puno desetljeće iz te države dolaze djela koja svojom kvalitetom pripadaju u sam vrh europskih filmova, pa tako i prošla godina nije iznimka. Aferim! je crno-bijela vestern poslastica koja ne samo da je trebala biti na užem popisu, već je i zaslužila dobiti onu najsjajniju nagradu zlatne boje. (Stjepan Ćulap)

Foto: facebook.com/cartelland

Foto: facebook.com/cartelland

Najbolji dokumentarni film

Akademija je za svoju listu ponajboljih dokumentaraca odabrala Amy, Cartel Land, The Look of Silence, What Happened, Miss Simone? i Winter on Fire: Ukraine’s Fight for Freedom. Svi do jednog predstavljaju fenomenalna ostvarenja na polju dokumentarnih filmova. Tako primjerice redatelj Cartel Landa M. Heineman i njegova ekipa, riskirajući vlastite živote, daju brutalno realan pogled na često zaboravljen rat kojemu se ne nazire kraj. Sjajnom fotografijom pokušavaju pronaći granicu između dobra i zla, te, koncentrirajući se na interpersonalno, pristupaju subjektima filma detaljno ih upoznajući (s gledateljima). Majstor takvog postupka upravo je Joshua Oppenheimer, također nominiran za Oscara za čudesan The Look of Silence. Koliko god svi nominirani filmovi bili odlični, ni jedan od njih ne izaziva grč u želucu na način na koji to radi upravo The Look of Silence. Svojevrsni nastavak Act of Killlinga, čiji intenzitet scena koje, ne samo da progovaraju o nepravdi i politici, već i o prirodi čovjeka, teško da će ikoga ostaviti ravnodušnim. Film koji uz srcedrapajuću priču uspijeva biti i iznimno poetičan, unikatan i vizualno zadivljujuć. S druge strane, Amy, vjerojatno najveći favorit nagrade za Najbolji dokumentarni film na skorašnjim Oscarima, film triput BAFTA-om nagrađivanog redatelja Asifa Kapadije, donosi biografiju Amy Winehouse – jedne od najvećih. Iako formalno konvencionalan, film je skladan, emotivan i srcedrapajuć “kompilacijski” prikaz njenih uspona i padova. Ostali filmovi na listi nominiranih – What Happened, Miss Simone? i Winter on Fire: Ukraine’s Fight for Freedom, itekako su to zaslužili, no 2015. je godina sa sobom donijela niz dokumentaraca koji bi nedvojbeno mogli parirati spomenutim. Tako primjerice Jimmy Chin i Elizabeth Chai Vasarhelyi, u svom filmu Meru, kroz kadrove od kojih zastaje dah donose priču o naporima najboljeg svjetskog alpinističkog tria dok se pokušavaju uspeti na, dotad neosvojiv, vrh Himalaje. Listen to me Marlon, Stevana Rileya, strukturiran je oko privatnih audio snimaka koje je Brando snimao tijekom života. Ako zanemarimo moguće propuste u montaži, Listen to me Marlon daje iznimno poetsku perspektivu Brandovog života, plijeneći pažnju gledatelja inovativnim postupcima (3D rekonstrukcija) i samim audio zapisima. Eventualni izostanak drugih glasova osim Brandovog neki mogu zamjeriti argumentima o neobjektivnosti pripovjedača, no upravo to daje dimenziju čistoće pristupu. Predivan i nadasve zanimljiv, film će gledatelje definitivno pronaći i izvan velikog kruga Marlonovih fanova. Isto tako, postoji nemalen broj dokumentaraca vrijednih spomena kao što su He Named Me Malala, Sherpa, The Wolfpack, Best of Enemies ili primjerice The Closer We Get, Behemoth… Bilo kako bilo, Akademijina će nagrada najvjerojatnije pripasti Amy, novom dokumentarnom filmu redatelja Senne, no, po mom mišljenju, The Look of Silence jedan je od najboljih dokumentarnih filmova, ne samo prošle godine, već uopće. (Tin Bačun)

www.facebook.com/madmax

www.facebook.com/madmax

Najbolji redatelj

Ovogodišnji Oscari donose neka nova, no i pregršt poznatih imena: u kategoriji Najbolji redatelj nominirani su Adam McKay (The Big Short), George Miller (Mad Max: Fury Road), Alejandro González Iñárritu (The Revenant), Lenny Abrahamson (Room) te Tom McCarthy (Spotlight). Iako za ove filmove nije upitna kvaliteta odrađenog redateljskog posla, iz plejade prošlogodišnje (itekako mršave) filmske godine svakako bismo mogli izdvojiti Quentina Tarantina i njegov The Hateful Eight, nadasve hrabar filmski pothvat ovoga redatelja, kojemu Tarantino također potpisuje scenarij. Iako je nominiran u tri kategorije, majstoru Tarantinu ove se godine ne smješka nijedan zlatni kipić. Drugi bi redatelji svakako bili Yorgos Lanthimos (Lobster) i Paolo Sorrentino (Youth), dva itekako kvalitetna filma europske provenijencije koje je, osim nominacije za najbolju pjesmu za Youth, američka filmska akademija ove godine u potpunosti zaobišla. Oba filma, svaki na svoj način, seciraju međuljudske odnose u suvremenom dobu, a Lanthimos i Sorrentino maestralno se nadovezuju na svoje prijašnje uspješnice. Iako je prošle godine već bio odlikovan Oscarom, Iñárritu i ove godine predstavlja oštru konkurenciju ostalima u kategoriji, a jedini ravnopravan njemu po tome pitanju čini se da mu je Miller. To su ostala dvojica koje bih istaknuo i da se nisu našli na popisu nominiranih, budući da su obojica snimila filmove u kojima su objelodanili kvalitetu svoga umijeća. Budući da je Iñárritu već prošle godine ponio zlatni kipić, ove bi to godine svakako mogao biti George Miller. (Krešimir Bobaš)

Foto: facebook.com/the revenant movie

Foto: facebook.com/the revenant movie

Najbolji film

Proglasiti najbolji film 2015.godine među tijesnom konkurencijom nije problem samo za američku Akademiju filmskih umjetnosti – Ziher Oscari nalaze se pred istom poteškoćom suočeni s velikom konkurencijom filmova koje treba rangirati i procijeniti. Ove godine ne postoji dovoljno jak filmski naslov koji bi sa sigurnošću i neupitno zauzeo prvo mjesto. Osim toga, na Ziher listi nalaze se i neki filmovi koje Akademija nije uvrstila na svoj dugi popis kandidata za zlatni kipić, a među tijesnom konkurencijom, odlučili smo se da Ziher Oscar za najbolji film ipak pripada filmu:

The Revenant

Inarritu ponovno ima snažan film o kojem će se pričati i koji zasigurno neće izići s ceremonije Oscara praznih ruku. Odlikuju ga sjajne glumačke role, nestvarno dobra kamera, te pristup koji je na trenutke hiperrealističan, ali i poetičan. The Revenant obiluje filmskim slikama koje ne izlaze iz glave ni nakon što je film odgledan.

Mad Max: Fury Road

Majstorsko djelo George Millera pobjeđeno je u fotofinišu od strane Inarrituovog filma. Ne samo što ne zaostaje mnogo za The Revenantnom, Mad Max: Fury Road stvorio je slojeviti postapokaliptični svijet, s dubokom ideološkom postavkom, aktualnim pitanjem nestanka pitke vode, a unesena je i nova interpretacija Max Rockatanskog, te nezaboravni lik Furiose i stil koji je pomakao granice akcijskog žanra.

Spotlight

Impresivna glumačka postava utjelovila je grupu bostonskih novinara koji su predanim primjerom istraživačkog novinarstva raskrinkali pedofilske skandale koji bi bez njih pali u zaborav. Spotlight je dirljiv, napet, inteligentan i vješto napravljen film koji zahtjeva gledanje u jednom dahu. Lekcija o filmu, ali i novinarstvu.

Room

Talentirani Lenny Abrahamson ovom sjajnom dramom se predstavio široj publici i u prvi plan gurnuo talentiranu Brie Larson koja je favorit za zlatni kipić. Room je potencijalno iznenađenje ovogodišnjih Oscara.

Foto: lionsgateathome.com/sicario

Foto: lionsgateathome.com/sicario

The Big Short

Još jedan intrigantan naslov koji podsjeća na Spotlight. Istinita priča sa zanimljivom glumačkom postavom koja nadilazi filmske okvire i budi u gledatelju interes za globalnu igru u koju je uvučen.

Sicario

Villeneuve je snimio još jedan impresivni triler koji se gleda u dahu i ističe napetom atmosferom, odličnom kamerom i sjajnim glumačkim rolama.

The Hateful Eight

Tarantinova stilska vježba zanemarena je od Akademije ove godine. Fanovi će ovaj film voljeti, kritičari stavljati pri dnu liste Quentinovih ostvarenja, ali i kad nije u punoj formi, Tarantino zaslužuje i dobiva pažnju.

Carol

Još jedna zanimljiva filmska priča koja se ističe maestralnim ženskim ulogama standardno dobre Cate Blanchett, te nešto mlađe, no ništa slabije Rooney Mare.

Trumbo

Fanovi Bryan Cranstona (koji je svoju punu afirmaciju doživio u kasnijim godinama života serijom Breaking Bad i prestao biti “otac od Malcolma“) s oduševljenjem su čekali kad će njihov favorizirani glumac napokon dobiti glavnu ulogu u jednom velikom filmu. Dobio ju je u Trumbu i ponovno oduševio.

The Martian

SF avantura Ridley Scotta sadrži nekoliko zvučnih glumačkih imena i atraktivnu radnju. The Martian se pokazao kao zanimljiva svemirska priča, ali ipak je više dojmio publiku nego kritiku i Akademiju.

www.facebook.com/timenenosis

www.facebook.com/timenenosis

BONUS: Najbolji hrvatski film

Hrvatski je film od neovisnosti prošao nekoliko faza. Ranih devedesetih je, raskinuvši s bogatom tradicijom jugoslavenskog filma, odbio gledatelje filmovima niske kvalitete pa se dugo vremena nastojao vratiti na zdrave staze, riješiti se stigme „lošeg hrvatskog filma“, pristupiti ratnoj tematici s drugačijih stajališta i popratiti neke europske trendove. Najvažnija točka oporavka domaće kinematografije vezana je za otvaranje Hrvatskog audiovizualnog centra 2008. godine kada je odluka o financiranju filmova predana u ruke filmske struke. Od tada kreće lagani uzlet hrvatskog filma, javljaju se neka nova imena, dolazi  do afirmacije, a posljedično hrvatski film biva primijećen na međunarodnim festivalima. Kulminacija podužeg procesa oporavka domaće kinematografije dovela je do toga da je prošle godine hrvatski film imao jednu od najplodnijih berbi. Ističu se dva važna naslova, prvi dugometražni igrani film autorice Ivone Juka Ti mene nosiš i čak deveti film produktivnog Dalibora Matanića, Zvizdan. Zvizdan je dobio pozivnicu na Cannes i okitio se nagradom žirija Un Certain Regard. Najveća je to nagrada jednom hrvatskom filmu u posljednjih dvadesetak godina.

Ti mene nosiš

Prvi igrani film redateljice Ivone Juka slojevita je drama, sjajnog scenarija koji je iznjedrila nekoliko nezaboravnih ženskih uloga. Ti mene nosiš je film koji precizno secira hrvatsku stvarnost, iznosi probleme na vidjelo, ali prikazuje likove koji im se ne predaju, nego u sebi bude dodatnu snagu bez koje bi se utopili u sivilo koje ih okružuje.

Zvizdan

Deveti film Dalibora Matanića postao je instantni hit kad je primljen u konkurenciju na filmskom festivalu u Cannesu i dobio nagradu žirija u kategoriji Un Certain Regard. Zvizdan je film koji prikazuje tri ljubavne priče odvojene vremenskim razmakom od deset godina, te prikazuje na koji način ratni ožiljci narušavaju ljubav i stvaraju granice tamo gdje ih po prirodi nema. Osim interesantnih priča, ovaj film je javnosti predstavio i novu generaciju glumaca koju ćemo sigurno još dugo gledati u domaćim, a možda i stranim filmovima. Ističu se Tihana Lazović, Goran Marković, Dado Ćosić i Stipe Radoja.

Život je truba

Komedija Antonija Nuića puna je glazbe, plesa i smijeha. Tematizira male, svakodnevne situacije u kojima se svatko može prepoznati. Iz bogate glumačke postave ističe se ime Zlatka Viteza koji se nakon dugo vremena vratio filmu.

Narodni heroj Ljiljan Vidić

Posljednji film Ivana-Gorana Viteza vraća nas u četrdesete godine prošlog stoljeća u kojima, ako je suditi po političkim govorima, mnogi u Hrvatskoj žive još i danas. Ova komedija ismijava neke političke ličnosti o kojima se prečesto govori s povišenim tonom i oko kojih se lome koplja. Miješajuću povijesno i moderno, Vitez spaja i ismijava sve one fenomene kojima robujemo, kako u lošijoj prošlosti, tako i u „boljoj“ sadašnjosti. (Dario Dunatov)

Komentari