Istaknuto
20.08.2017.

Dadaizam, kao umjetnički pokret, na svojim marginama skriva imena umjetnica koja zaslužuju da se svjetlo i pozornost skrene na njihov rad.

08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

Glazba

Ziher playlista za Dan sjećanja na holokaust

27.01.2017. Valentina SertićFoto: Putnica, 1963. / unapaginadecine.org

Dan sjećanja na holokaust u mnogim se europskim zemljama obilježava na današnji dan, 27. siječnja. Na taj je dan 1945. Crvena armija oslobodila 7500 zatvorenika koje su za sobom ostavili nacisti u Auschwitzu.

“Pisati poeziju nakon Auschwitza je barbarski.”

                                                                  Theodor Adorno

Adornova rečenica jedna je od najcitiranijih kada je u pitanju holokaust iliti ono što je ostalo nakon njega. No, čak i ako je pisati stihove nakon 1945. bilo nemoguće, šutjeti je bilo neoprostivo. Zato se o najvećem zločinu 20. stoljeća pjevalo, kako nekada, tako i danas. Upravo tim glasovima, koje nisu mogli ugušiti, osobito židovskim i romskim, posvećena je ovotjedna Ziherova playlista.

Joy Division / shoah /

Joy Division je vjerojatno najpoznatiji bend koji je uveo temu holokausta u punk, ali nisu ni prvi ni zadnji. O nacističkim zločinima i istrebljenju Židova pjevali su svi koji su u razotkrivanju povijesti i provociranju sadašnjosti vidjeli svrhu rock glazbe. Nasljeđe Joy Divisiona ipak je jedinstveno. Ime benda potječe iz novele “Kuća lutaka” Yehiela De-Nura koji je preživio Auschwitz i kasnije pisao pod pseudonimom Ka-tzetnik 135633. Joy division je bio naziv za grupu žena koje su u nacističkim logorima prisiljavali na prostituiranje s nacistima. Pjesma No Love Lost citira samu novelu. Ono jedinstveno što nam je ostavio Ian Curtis vrlo bih oprezno opisala kao pokušaj da se osobno doživi tragedija istinskih svjedoka holokausta, njegovih žrtava.

Neutral Milk Hotel i drugi ugostiteljski objekti / porrajmos /

Korak dalje odveo nas je Jeff Magnum iz Neutral Milk Hotela na albumu “In the Aeroplane Over the Sea”. Taj je album, jedan od najznačajnijih albuma s kraja 90-ih, prizivajući lik Anne Franck opisao ono što je holokaust za pjesnika, a to je rađanje, potraga i gubitak. Neke od vas, osobito one koji su klasik Leonarda Cohena Dance Me to the End of Love zamišljali kao prvi ples na svadbi, mogao bi iznenaditi podatak da je i ona djelomično inspirirana holokaustom, odnosno natpisima o gudačkim kvartetima i orkestrima klasične glazbe koji su bili prisiljeni svirati u logorima smrti. Na ovoj ćete playlisti naći i nekoliko pjesama koje su se u getima i logorima pjevale već za vrijeme rata te one koje su nakon rata pjevali preživjeli. Jedna od najpotresnijih svakako je pjesma mađarskih hasidskih Židova Szól a kakas már (The Rooster Crows). 

Iako vam možda to nije bilo u planu, ovoga si vikenda dopustite nemir kakav može uzrokovati samo briga za nešto što je veće od nas samih. Sjetite se svega što si čovječanstvo više ne smije dopustiti.

Komentari