Istaknuto
11.10.2017.

Boris Svrtan, ravnatelj kazališta Gavella, otkrio nam je planove za izgradnju nove kazališne dvorane u koju će se smjestiti novopokrenuta Scena 121, a prokomentirali smo i ovogodišnje Gavelline večeri, novu Gavellinu sezonu te sve veći broj mladih glumaca i redatelja koji surađuju s Gavellom.

08.10.2017.

Zadnja tri mjeseca 2017. godine očekuje nas veliki broj raznolikih glazbenih sadržaja, od premijernog koncerta kultnog islandskog sastava Sigur Ros u Domu sportova do novih sezona popularnih programa kao što su MIMO, ZEZ, Good Vibrations, Začarana Močvara i drugi.

Glazba

Ziher playlista: Najbolje od Michaela Balzarya zvanog Flea

12.06.2015. Jan VukasovićFoto: facebook.com/flea

Michael Balzary, svijetu poznatiji kao Flea, odnosno – još poznatiji kao poremećeni basist iz Red Hot Chili Peppersa – ostavio je neizbrisiv trag na nekoliko generacija mladih basista i glazbenika uopće. Pogotovo zato što se rijetko tko može mjeriti s njegovim teatralnim nastupima i opako dobrim bas linijama. Ipak, Flea originalno nije svirao bas, već trubu, a savladao je ovaj instrument učeći od očuha koji je dane provodio pijan svirajući sa svojim bendom u garaži. Onaj sudbonosni trenutak za karijeru buduće zvijezde na glazbenom nebu dogodio se kada je upoznao mladog nevaljalca Anthonya Kiedisa, a preko njega i Hilela Slovaka (prvog gitarista RHCP9, koji ga je potajno i učio svirati bas te ga prihvatio u njegov prvi bend Anthym u kojem je, ne biste vjerovali, Flea svirao – trzalicom. No, njega je naravno proslavila karijera s Red Hot Chili Peppersima, benda u kojem je od samog početka svirao brzi i nabrijani slap stil prožet funky ritmovima uz punkersku energiju koja je sami bend i pokretala (uz obilje droge, naravno).

Na ovoj listi ćete moći naći one linije iz karijere Peppersa koje smatram najzanimljivijim, ali ne nužno tehnički najkompleksnijim. Uz bogatu karijeru ostvarenu s RHCP, Flea se pošteno okušao i u radu na brojnim projektima sa strane, od kojih je najpoznatiji famozni Atoms For Peace napravljen u suradnji s alt rock genijalcem Thomom Yorkeom iz Radioheada. Kao što je na prvi pogled (slušanje?) očigledno (ušičujno), Flea se ovdje ne bavi pomalo kićenim funk-punk dionicama koje se sviraju neljudskom brzinom. Ne, ovdje svira spore i gotovo hipnotičke linije koje su taj cijeli album (“Amok”) podigle na razinu iznad “još jednog projekta Thoma Yorkea”. Nedavno, točnije, prošle godine, Flea je pomogao i dugogodšnjim prijateljima Cedricu Bixleru Zavali i Omaru Rodriguezu Lopezu da snime svoj najnoviji projekt, Antemasque, gdje se ponovno Flea pojavljuje kao pomalo pritajeni genij i svira bas točno onako kako ga treba svirati na tom albumu: brzo, jasno, agresivno, a opet suptilno. Osim na Antemasqueu, pomogao im je i prije u malom bendiću kojeg se možda sjećate, a naravno, radi se o The Mars Volta. Ima još milijun drugih suradnji ali da ne pretjerujemo, priču možemo završiti pomalo netipično, njegovom solo karijererom. Konkretno se radi o EP-u “Helen Burns ” na kojem se manje bavi razaranjem žica na basu, a nešto više, kao i njegov kolega John Frusciante, elektronikom. I sviranjem trube. S kime je još surađivao, morat ćete sami otkriti slušanjem Flealiste. Flea se upisao u glazbenu povijest kao apsolutni luđak na pozornici u samim počecima RHCP (kad je bend još priređivao neozbiljne i zafrkantske nastupa), a kako vrijeme prolazi, vjerujem da sve više i više ljudi može početi cijeniti  ovog glazbenika izvan konteksta RHCP-a kao njegovog matičnog benda te ga objeručke prihvatiti kao jednog od najvećih basista i virtuoza našeg doba.

Komentari