Ziher playlista: Najbolje odjavne pjesme na albumima
Kako smo nedavno birali najbolje uvodne pjesme na albumima, sada nam još preostaju i ponajbolje odjavne pjesme. Kao što je uvodna kompozicija bitna zbog prvog dojma, tako je i zadnja itekako važna jer zaokružuje cijelu priču. A svi vole dobre završetke, zar ne? Zadati upečatljivi završni dodir nekom djelu nije nimalo lako. Bez odjavne pjesme koja će nam još dugo odjekivati u ušima, album ne može biti kompletan. Možda ćemo nakon nje ponovno poželjeti preslušati cijeli album ili ćemo jednostavno htjeti pustiti da nam se svi dojmovi slegnu u tišini kako bismo u miru mogli kontemplirati o djelu koje smo upravo odslušali.
Kontemplacija uz odjavne pjesme
Ima li boljeg načina za razmišljati o prolaznosti vremena nego uz bezvremensku Eclipse koja zatvara jedan od najvećih albuma svih vremena “The Dark Side of the Moon” (And everything under the sun is in tune / But the sun is eclipsed by the moon). The Rolling Stonesi nas s You Can’t Always Get What You Want podsjećaju da iako ne možemo uvijek imati ono što smo si zamislili, u životu uglavnom dobivamo upravo ono što nam je i potrebno za daljnji rast i razvoj (You just might find / You get what you need). Album o padu i usponu stanovitog Ziggy Stardusta, jednog od mnogih alter ega Davida Bowieja, skončao je prikazujući Ziggyja kao staru i ispranu rock zvijezdu u Rock’n’Roll Suicide (Time takes a cigarette…).
The National su svoju uspješnicu iz 2010. “High Violet” zatvorili s Vanderlyle Crybaby Geeks i od tada većinu svojih koncerata privode kraju tom pjesmom. U veliku završnicu “Black Holes and Revelations” Muse su dojahali grandioznom Knights of Cydonia. The Strokes su svoj hvaljeni prvijenac “Is This It” finiširali odrješitom Take it or Leave it. Uz Radiohead uronite u završne melodije “The Bends” slušajući Street Spirit (Fade Out), samo pripazite da se ne utopite.
Domaće snage
Nismo mogli izostaviti ni klasik s debitantskog albuma The Doorsa, apokaliptičnu The End. A da imamo i domaće snage dostojnih velikih finala, pokazali su i Pipsi sa svojom Na Putu Prema Dole, čiji je video spot maštovito zamišljen kao odjavna špica na filmskom platnu. Pearl Jam nam za kraj “Tena” nude otpust svega što se kuhalo i kulminiralo na prijašnjim pjesmama, tako da nakon što odslušate Release preostaje vam jedino ostati ležati u potpunom miru i tišini neko izvjesno vrijeme. Bacite pogled na ovu playlistu i možda vas potakne da obrišete prašinu s nekih albuma i ponovno ih poslušate od početka do kraja, kako i priliči.
