Istaknuto
08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

03.08.2017.

Nedavno je završeno drugo izdanje festivala Re:Think Sisak. Zidove grada oslikalo je nekoliko stranih street art umjetnika, a veličanstvene murale Sisku je ostavilo i nekoliko hrvatskih umjetnika. Cilj je festivala probuditi grad i promijeniti lošu sliku Siska koja je stvorena u medijima.

Glazba

Ziher Playlista: U potrazi za Trickyjem

11.11.2016. Filip KušterFoto: facebook.com/TrickyOfficial

Ususret koncertima u Zagrebu (Tvornica kulture) i Rijeci (Pogon kulture), ukratko ćemo predstaviti Trickyja. Mnogo godina čovjek iz sjene Massive Attacka, jedan od pionira trip-hopa, mračnjak čiji se stilovi kreću u mnogim smjerovima, svjetla pozornice ugrabio je debitantskim albumom „Maxinquaye“ iz 1995. Do danas, iza sebe ima dvanaest dugih izdanja, projekata i raznih suradnji s eminentnim osebujnim likovima u obličju Martine Topley-Bird, Bjork, Terry Halla, Grace Jones, PJ Harvey i ostalih. Između prvog albuma kojim je pokazao moć trip hopa, već početkom prošlog desetljeća okrenuo se rocku kao žanru u kojem se želi izraziti, a tu se mogu pronaći druženja s Kiedisom i Fruscianteom iz Peppersa.

Uspjeh na njega nikad nije djelovao kao na nešto esencijalno. To nije ono što ga usrećuje i jedan je od glazbenika/producenata koji ne snima s namjerom da postane poznat i priznat od strane drugih. Za njega su najbolja inspiracija putovanja, nova mjesta, a imaginacija napravi ostalo. On je stranac u mnogim gradovima, ali u nepoznatom okružju Tricky djeluje najbolje. Uvijek je na tragu urbanosti i traženja beskrajne kreacije koje donosi gradski geto, parkovi, ulice. Društveni komentator bez dlake na jeziku čini svoje melodije živima, iako se ponekad čine dovoljno tmurnima i bez znakova života.

Za sebe je rekao da je često kod nastupa volio biti u sjeni ili mraku da ga publika ne vidi. Nije želio isticati sebe kao vizual koji predstavlja čovjeka, već interpretaciju glazbe koja odzvanja prostorom. S vremenom shvatio je prednosti performa ispred stotina i tisuća ljudi. Postao je glazbenik koji ovisi od raspoloženja publike i ovisno o njoj spreman je ponuditi cijelog sebe.

Komentari