Istaknuto
21.04.2017.

U Galeriji Klovićevi dvori trenutno je, uz Izazove moderne i retrospektivu Željka Senečića, postavljena i samostalna izložba All you need is luck Nikoline Ivezić. Radi se o jednoj od najprepoznatljivijih suvremenih slikarica (pogotovo za češće posjetioce Kluba na zagrebačkom Filozofskom, Limba ili kafića Boja) koja je razvila autentičan umjetnički izraz, stvorivši tako već poznate tzv. slikoreljefe ili piktoplastike, odnosno slike koje izlaze izvan svojih okvira u prostor.

21.04.2017.

U novoj seriji intervjua okupljenim pod nazivom "Let's jazz" predstavit ćemo novu hrvatsku jazz scenu. Njen prvi predstavnik je pijanist Zvjezdan Ružić.

Glazba

Ziher Playlista: U potrazi za Trickyjem

11.11.2016. Filip KušterFoto: facebook.com/TrickyOfficial

Ususret koncertima u Zagrebu (Tvornica kulture) i Rijeci (Pogon kulture), ukratko ćemo predstaviti Trickyja. Mnogo godina čovjek iz sjene Massive Attacka, jedan od pionira trip-hopa, mračnjak čiji se stilovi kreću u mnogim smjerovima, svjetla pozornice ugrabio je debitantskim albumom „Maxinquaye“ iz 1995. Do danas, iza sebe ima dvanaest dugih izdanja, projekata i raznih suradnji s eminentnim osebujnim likovima u obličju Martine Topley-Bird, Bjork, Terry Halla, Grace Jones, PJ Harvey i ostalih. Između prvog albuma kojim je pokazao moć trip hopa, već početkom prošlog desetljeća okrenuo se rocku kao žanru u kojem se želi izraziti, a tu se mogu pronaći druženja s Kiedisom i Fruscianteom iz Peppersa.

Uspjeh na njega nikad nije djelovao kao na nešto esencijalno. To nije ono što ga usrećuje i jedan je od glazbenika/producenata koji ne snima s namjerom da postane poznat i priznat od strane drugih. Za njega su najbolja inspiracija putovanja, nova mjesta, a imaginacija napravi ostalo. On je stranac u mnogim gradovima, ali u nepoznatom okružju Tricky djeluje najbolje. Uvijek je na tragu urbanosti i traženja beskrajne kreacije koje donosi gradski geto, parkovi, ulice. Društveni komentator bez dlake na jeziku čini svoje melodije živima, iako se ponekad čine dovoljno tmurnima i bez znakova života.

Za sebe je rekao da je često kod nastupa volio biti u sjeni ili mraku da ga publika ne vidi. Nije želio isticati sebe kao vizual koji predstavlja čovjeka, već interpretaciju glazbe koja odzvanja prostorom. S vremenom shvatio je prednosti performa ispred stotina i tisuća ljudi. Postao je glazbenik koji ovisi od raspoloženja publike i ovisno o njoj spreman je ponuditi cijelog sebe.

Komentari