Ziher playlista Vol. XLIII: Pjesme za odlazak
Ponekad nas čekaju putevi, na koje nismo spremni poći, a ponekad odu oni, koje nismo spremni pustiti. Život nije knjiga koja se s lakoćom čita. Ne postoji obrazovni sustav koji bi nas ikada pripremio na ono što nas očekuje iza ugla. Ziherova playlista ovog petka prilazi tiho, s neočekivanom konotacijom.
Postoje trenuci kada riječi gube smisao, a šutnja se iz kuta podrugljivo osmjehuje. Takvih dana su sva jutra tužna, nema tog sunca koje bi moglo popraviti učinjeno. Takvih dana glazba se prilagođava raspoloženju, ovo je jedna od takvih playlista. Pomalo inspirirana glazbenim izričajem osobe, kojoj sam beskrajno zahvalna što je pridonijela oblikovanju mog, započela sam s malo težim notama za koje su zaduženi Nick Cave & The Bad Seeds. Walkaboutsi pomalo podižu atmosferu, nakon njih playlisti pridružujem glazbu iz dragih filmova. Djetinjstvo mi je puno lijepih uspomena, jedan od rituala, kojem sam se neizmjerno veselila svakog tjedna, bile su filmske večeri sa tatom i sestrom, koja bi bitku sa snom izgubila nakon deset minuta. I danas redovito dobiva pošalice servirane uz nedjeljni ručak zbog toga. Sve su to filmovi koji su mi se urezali u pamćenje zbog glazbe, koja se tako lijepo složila s prikazanim trenutkom. Posljednji Mohikanac, Vučje bratstvo, Gladijator, Gospodar Prstenova i najdraži Dead Man filmovi su čije ću scene pamtiti sve dok postoji sjećanje. Ostale pjesme pridružene playlisti, ukoliko još uvijek nisu dio nekog službenog sountracka, definitivno bi trebale biti. Za svoju dušu možete pronaći Don McLeana, Leonarda Cohena, Simon & Garfunkela, Neil Younga, ali i Bat For Lashes i sveprisutnu Florence. Sve su to pjesme koje odjekuju hodnicima misli. U sebi nose snažnu poruku koju je dobro imati zgužvanu u džepu kaputa kada zagusti.
U mom svijetu ni jedan kraj nije crne boje. Uvijek ću se potruditi pretvoriti ga u sive tonove pa ću u hodu dodavati trenutke vedrih boja. Osmjehe ću vješati umjesto oblaka, da zvone poput najljepših zvonika u Heleninom gradu. Sve što radim preslika je mojih osjećanja. Svi imamo dana kada se osjećamo tužnije od livade pregaženih šafrana. Takvi trenuci su teški, ali ono što valja zapamtiti jest da će šafrani sljedećeg proljeća izrasti ponovno i u većem broju.
