Istaknuto
19.10.2017.

Večeras se u Francuskom paviljonu otvara izložba međunarodno priznate multimedijalne umjetnice OKO, povodom čega smo ukratko popričali s autoricom.

11.10.2017.

Boris Svrtan, ravnatelj kazališta Gavella, otkrio nam je planove za izgradnju nove kazališne dvorane u koju će se smjestiti novopokrenuta Scena 121, a prokomentirali smo i ovogodišnje Gavelline večeri, novu Gavellinu sezonu te sve veći broj mladih glumaca i redatelja koji surađuju s Gavellom.

Glazba

Ziher playlista vol. XXXIV- Žene s mudima: Vokalne junakinje devedesetih

02.01.2015. Lucija Curavić
Foto: screenshot/Girls

Foto: screenshot/Girls

Obično se naježim kad mi netko krene argumentirati svoj stav s rečenicom: “U moje vrijeme…” iza koje obično slijedi čitavi niz primjera izvučenih iz nostalgijom alteriranog sjećanja zbog kojeg ispada da je sve PRIJE bilo BOLJE. Generalno, takav stav uskratit će njegove pobornike za novu dobru umjetnost, hranu i ljude. Ali ponekad činjenice su presnažne da ne bismo priznali jednostavnu istinu. U ovom slučaju radi se o glazbi devedesetih koju su stvarale žene. Iako danas nesumnjivo postoje njihove nasljednice, nikada ženski glas nije bio tako snažan u glazbi kao devedesetih godina. Ne, to ne znači da žene prethodnih desetljeća nisu imale glas (sjetimo se samo revolucionarnih ženskih grupa 30ih i 40ih godina ili primjerice velike Edith Piaf), ali zahvaljujući sve češćem progovaranju o brojnim ženskim pitanjima u medijima, i u glazbenoj industriji mogli su se čuti neki moćni glasovi (i stavovi).

Upravo zato još su tužniji koraci unazad koje činimo sa svakom sljedećom lažnom himnom koja navodno slavi žensko tijelo poput All about that bass i inih. Zašto je sve manje pjesama koje slave ženski um i unutarnju snagu? Kad je točno iz girl power ulice čitava glazbena mainstream industrija skrenula u aleju guzica, sisa i presinga, nikome nije jasno. Znam samo da mi je žao djevojčica koje gotovo da nemaju dobar soundtrack za svoje slomljeno srce, a još manje dobar uzor kojeg smo u tim godinama nesumnjivo svi naivno tražili po ekranima. Nedostaje nam pjesama koje će pomoći izgraditi samopouzdanje, a ne samo tijelo. Pjesama koje će biti protuteža plastičnim ljepoticama onih dana kad se ne osjećamo dovoljno jakima ili lijepima pa utjehu potražimo u glazbi. Nedostaju nam junakinje koje pjevaju o bijesu zbog varljivog dečka, o predivnom dečku kojeg vole, o činjenici da možemo biti seksi i da ne moramo, o ostvarivanju svojih ciljeva i ponavljanju pogrešaka.

Neka ova lista bude oda kraljicama devedesetih, koje zasigurno nisu bile savršene. Ali su barem pjevale o tome.

Komentari