Ziher playlista za Grad: 40 pjesama o gradovima
Od listopada 1999. u Hrvatskoj se današnji dan – 18. 11. – obilježava kao dan sjećanja na Vukovar. Dan je to kada se pale lampioni duž Vukovarske ulice i kada barem jednom čujete citat Siniše Glavaševića: “Grad – to ste vi.” Jeste li već prošli kroz grad koji je ostao u vama? Ili ste već dugo posvuda i nigdje? Ovotjedna playlista nudi vam putovanje kroz gradove mnogih stranaca, glazbenika i putnika. Neka vas podsjeti da, gdje god vi bili, zapamtite da je i za vas jedan Grad.
100 godina razglednica
Kada razmišljam o Vukovaru, uvijek se sjetim prijeratne fotografije moje majke u dvorcu Eltz. Na slici stoji u prostranoj dvorani kraj svoje prijateljice koja je netom udana. Ta je dvorana, kao i cijeli barokno-klasicistički dvorac, u ratu uništena. Kao i svaka zgrada koja je ujedno i nositeljica kulture, dvorac Eltz je nasilniku postao neprijatelj. No danas je obnovljen i čini se da ima bolju budućnost nego svi oni koji su se u njemu fotografirali, uključujući moju majku. Ipak, kad god mislim na Vukovar, mislit ću na tu fotografiju. Ona mi je dokaz da su gradovi puno žilaviji od ljudi. Sav taj beton i temelji nisu uzalud. Gradovi su više od nas, više od ljudi u njemu i stoga nije čudo što nas toliko nadahnjuju i što još uvijek rado šaljemo i primamo razglednice.
100 godina nostalgije
Ova playlista je više od stare razglednice. Ona je šetnja kroz našu samoću, kroz trenutke kada nam je grad jedini prijatelj. Otvara je meni najljepša pjesma o gradu ikada – Belfast Eltona Johna i Bernieja Taupina. Putovanje se nastavlja u Parizu iz kojega se ide sve do New Yorka, da bi se na kraju zaspalo u Kyotu. Možete se zaustaviti u Minneapolisu ili Manchesteru u koji se nimalo slučajno ova playlista više puta vraća ili na benzinskoj pumpi u Malibuu sa Sonic Youthom. Za one koji žele više preporučila bih preslušavanje Toma Waitsa, Neil Younga, R.E.M.-a i Beiruta koji u opusu imaju mnoštvo malih putopisa. One koje pak zanima tko je glavni pjesnik najopjevanijeg hrvatskog grada – Zagreba – neka ponovno presluša Azrine albume. Štulićevi stihovi kronike su Zagreba 80-ih. Zato jednom Azrinom i završava ova kozmopolitska playlista. Nemojte nam zamjeriti na ustrajanju u nostalgiji. Ona ponekad uljepša sadašnjost; osobito kada ju čini čekanje na “prvi tramvaj preko Trešnjevke”.
