Predstava Robi K. / Crvenkapa je mrtva osvojila Nagradu „Ivo Hergešić“
Hrvatsko društvo kazališnih kritičara i teatrologa dodijelilo je Nagradu Ivo Hergešić za najbolje kazališno ostvarenje u prošloj sezoni predstavi Robi K. / Crvenkapa je mrtva u produkciji HNK Split.
Predstava je nastala prema dramatizaciji Viktora Ivančića, Kokana Mladenovića i Karle Leko u suradnji s ansamblom predstave, u režiji Kokana Mladenovića i dramaturgiji Karle Leko te u izvedbi Stipe Jelaske, Gorana Markovića, Petre Kovačić Botić, Nenada Srdelića, Katarine Romac, Donat Zeko, Stipe Radoje, Andreje Mladinić, Elvisa Bošnjaka, Mije Jurišića, Nikše Arčanina, Zdeslava Čotića, Monike Vuco Carev, Tajane Jovanović i Anastasije Jankovskaja.
U nagrađenoj ekipi su i scenograf Filip Triplat, kostimografkinja Aleksandra Pecić Mladenović, suradnica za scenski pokret Anja Ostojić, autori glazbe Studio Bozon, oblikovatelj svjetla Branimir Bokan, oblikovatelj tona Damir Punda, izvršna producentica Ena Subotić.
Predstava afirmira ‘poetiku sitnica’
Nagrada se sastoji od povelje, skulpture Ivane Bakal te novčanoga iznosa. Dio obrazloženja žirija za dobivenu nagradu donosimo u nastavku.
„Riječ je o slojevito režiranoj predstavi, gotovo pa „dječje” zaigranoj, ali semantički detaljno osmišljenoj u svakom njezinu detalju. Upravo takav spoj naizgled „udaljenih okolnosti” osigurao je ovoj predstavi iznimnost, pa i u ovoj, prema mišljenju stručnog povjerenstva, plodnoj, intrigantnoj i kvalitetnoj kazališnoj sezoni.
Režiju predstave potpisuje Kokan Mladenović, na dramatizaciji su radili Viktor Ivančić, Kokan Mladenović, Karla Leko, uz svesrdnu suradnju cijelog glumačkog ansambla. Kolektivna predanost radu na predstavi vidljiva je u svakom momentu ove dvosatne predstave, za koju se gledatelju čini da prođe u tren oka.
Naime, osim slojevitih i domišljatih dramaturških poteza, kojima vješto oblikuje likove iz proznog predloška, uspijevajući tijekom izvedbe zadržavati pripovjednu atmosferu kolumne, treba istaknuti izvrsna kostimografska rješenja Aleksandre Pecić Mladenović – kostimi su, ali i maske, začudne u svojoj jednostavnosti i „naivnosti” – kao i scenografska rješenja Filipa Triplata. Predstava afirmira „poetiku sitnica”: naime, dalo bi se mnogo pozornosti posvetiti poetici koja je naglašena i vidljiva upravo u odnosu spram „rekvizite”. Svaki, pa i najmanji rekvizit promišljeno je odabran, ali i izrađen, te daruje predstavi nove slojeve značenja, koji se tiču, kako aktualnih društvenih zbivanja i previranja, tako i arhiva prošlih desetljeća.“
