Woody Allen odaje počast Diane Keaton: „Zanimalo me samo što ona govori o mojim filmovima“
Woody Allen napisao je dirljiv in memoriam Diane Keaton nakon smrti glumice dijeleći intimna sjećanja na njihovu romansu i kreativnu suradnju u eseju objavljenom u The Free Pressu.
„Za razliku od bilo koga koga je planet iskusio ili će vjerojatno ikada ponovno vidjeti, njezino lice i smijeh osvijetlili bi svaki prostor u koji bi ušla“, napisao je Allen u tekstu.
Redatelj se prisjetio njihova prvog susreta na audiciji za njegovu kazališnu predstavu Play It Again, Sam iz 1969. u kazalištu Morosco. Keaton, koja je upravo stigla iz Orange Countyja i radila kao garderobijerka dok je nastupala u Kosi, preporučio je glumački pedagog Sandy Meisner.
„Kad bi Huckleberry Finn bio prekrasna mlada žena, bio bi Keaton“, prisjetio se Allen svoje prve misli pri susretu s njom. U početku su se mučili povezati tijekom prvog tjedna proba.
„Ona je bila sramežljiva, ja sam bio sramežljiv, a s dvoje sramežljivih ljudi stvari mogu postati prilično dosadne“, napisao je Allen. No nakon brzog obroka tijekom pauze sve se promijenilo.
„Bila je tako šarmantna, tako lijepa, tako magična da sam posumnjao u vlastiti razum. Pomislio sam: Mogu li se zaljubiti tako brzo?“
Glumica, spisateljica, fotografkinja, dizajnerica…
Do premijere predstave u Washingtonu, D.C.-ju postali su par. Keaton je postala Allenova najpouzdanija kreativna suradnica, čije je mišljenje o njegovim filmovima cijenio više od ičega.
„Kako je vrijeme prolazilo, snimao sam filmove za publiku od jedne osobe, Diane Keaton“, otkrio je Allen. „Nikad nisam pročitao nijednu kritiku svojeg rada i zanimalo me samo što Keaton ima reći.“
Allen je hvalio Keatonin višestruki talent izvan glume, ističući njezin rad kao spisateljice, fotografkinje, kolaž-umjetnice, dizajnerice interijera i redateljice. Divio se i njezinom nepokolebljivom estetskom sudu, prisjećajući se kako se nije ustručavala prozvati čak ni Shakespearea ako bi smatrala da je „skrenuo s puta“.
U eseju su zabilježene i slikovite anegdote iz njihova zajedničkog vremena, uključujući nezaboravni Dan zahvalnosti u Keatoninu domu u Orange Countyju, gdje je Allen igrao poker s kovanicama s njezinom obitelji i „zaradio oko 80 centi“.
„Ova prekrasna Seljanka prerasla je u nagrađivanu glumicu i sofisticiranu modnu ikonu“, napisao je Allen. „Proveli smo nekoliko sjajnih osobnih godina zajedno i naposljetku smo krenuli dalje; zašto smo se razišli, možda samo Bog i Freud mogu dokučiti.“
Allen je zaključio dirljivim promišljanjem o Keatoninu nasljeđu: „Prije nekoliko dana svijet je bio mjesto u kojem je postojala Diane Keaton. Sada je to svijet u kojem je nema. Stoga je to sumorniji svijet. Ipak, ostali su njezini filmovi. A njezin veliki smijeh i dalje mi odzvanja u glavi.“
Keaton je glumila u osam od Allenovih 50 filmova, uključujući Annie Hall, Manhattan i Radio Days.
