Mild Orange (VIB): Zagreb voli melankoliju

Postoje koncerti na koje ideš da bi se provodio, oni na koje ideš da bi se ispraznio, pa oni na koje ideš da bi se ponovno susreo sa sobom. A onda postoje rijetke večeri poput ove, večeri koje te pretvore u nečiji nježni šapat, u toplo mjesto pod tuđim dlanom, u osjećaj da si se vratio domu koji nisi znao da ti nedostaje. Mild Orange su 10. studenog u rasprodanom Vintage Industrialu napravili upravo to: priredili sanjivi, melankolični, gotovo filmski koncert koji se pamti srcem, a ne pameću.

Publika je došla voljeti – i biti voljena

Ovom koncertu sam se veselila otkako je bio najavljen, a znam da nisam jedina jedva suzdržavala uzbuđenje. Vintage, već sat vremena prije koncerta prenapunjen, pulsirao je od one tihe, slatke napetosti koja se dogodi kad se publika iskreno veseli. Bilo je toliko parova u nježnim zagrljajima da je prostor podsjećao na sanjivi indie film: obrazi naslonjeni na ramena, ruke koje se isprepliću bez puno razmišljanja, pogledi koji govore više od ikakvih riječi. A između njih, jednako zaljubljeni u glazbu, stajali su solo posjetitelji koji su, čini se, do kraja večeri postali dio jedne velike, zajedničke emocije.

Heavy Chest kao uvod u mekoću večeri

Koncert je otvorio novozelandski umjetnik Andre Smith, odnosno njegov projekt Heavy Chest. Njegova nježna gitara i intiman, gotovo ispovjedni vokal savršeno su pripremili teren za ono što će Mild Orange kasnije pretvoriti u toplu lavinu emocija. Publika ga je prihvatila toplo i s poštovanjem; baš kao što i priliči glazbi koju je stvarao deset godina, odrastajući u kreativnosti vlastite glazbene obitelji.

Kad se san otopi u tonovima

Mild Orange su na zagrebački koncert stigli u sklopu promocije četvrtog albuma „The//Glow”, koji je objavljen 8. kolovoza. Iako je bend nastao 2016. u Dunedinu, već dugo ne pripada samo Novom Zelandu. Oni pripadaju svijetu i u Vintageu se to jasno osjetilo.

Kada su izašli na pozornicu, dvorana je eruptirala, ali na onaj tihi, plemeniti način. Kao uzdah olakšanja. Kao zahvalnost. Frontmen Josh Mehrtens odmah je uspostavio kontakt s publikom, skroman, zahvalan, nježan, simpatično iznenađen količinom energije koja mu se vraća. Cijelu je večer komunicirao s ljudima u prednjem dijelu prostora, zahvaljivao se, razgovarao pogledom, a publika mu je odgovarala zvukovima odobravanja.

Mild Orange već su godinama poznati po svom osebujnom spoju dream popa i psihodeličnog rocka, mješavini koju sami nazivaju melting melodies. Uživo, taj se izraz u potpunosti ostvaruje. Zvukovi se ne prelijevaju, oni se otapaju. Pjesme ne počinju i ne završavaju, nego dalje plutaju negdje iznad nas.

Najveći trenuci večeri bili su, naravno, pjesme zbog kojih ih je svijet zavolio: “Some Feeling” i “Mysight”. Repertoar s novog albuma zvučao je kao nastavak priče koju fanovi već godinama čitaju zatvorenih očiju.

Billboard ih je opisao kao majstore za nostalgične duše. I to se osjetilo svakog trenutka koncerta u načinu na koji su gitare zvonile i prigušivale, u vokalima koji kao da su dolazili iz neke druge sobe, u melodijama koje se šire kao topla para iz kupaone nakon tuširanja.

Svirka koja je razmazila publiku

Instrumentalno, Mild Orange su bili besprijekorni. Nisu žurili. Nisu forsirali. Svaki ton bio je pažljivo položen. Koncert je bio nježan, ali ne mlitav; energičan, ali nikad napadan. Publika je djelovala kao da osjeća svaki udah benda i kao da bend jednako osjeća nju.

Early bird ulaznice su bile rasprodane u dva dana. Regularne su nestale brzinom munje, a na dan koncerta moglo se osjetiti zašto. Zagreb nije došao samo poslušati Mild Orange. Zagreb je došao biti dio Mild Orange svijeta.

Mild Orange su donijeli nešto što ne dolazi često: koncert koji nije nastup, nego zajedničko disanje. Zajedničko sanjanje. Zajednička nježnost.

Bio je to koncert zbog kojeg se parovi još jače zagrle.
Zbog kojeg se prijatelji pogledaju i nasmiju bez riječi.
Zbog kojeg se solo posjetitelji osjećaju kao da su dio nečeg većeg.

I zbog kojeg se, kad sve završi, Zagreb na putu kući čini malo mekšim, malo toplijim, malo sanjivijim, nego inače.