Kim Wilde: Povratak u eru synth-popa i MTV romantike
Piše: Ema Arh
Osamdesete su se nakratko vratile u Zagreb, i to u svom najplesnijem obliku. Zagrebačka Tvornica kulture je u petak bila ispunjena do posljednjeg mjesta, a publika je došla vidjeti kako danas zvuči jedna od najvećih engleskih pop ikona tog desetljeća – Kim Wilde. Brzo se pokazalo da zvuči bolje od očekivanog.
Bez predgrupe i velikog uvoda, koncert je počeo nešto iza 21 sat, a Wilde je večer otvorila energično i samouvjereno. Od uvodnih je pjesama bilo jasno da se neće raditi samo o nostalgičnom karaoke-presjeku hitova 1980-ih, nego o koncertu izvođačice koja i dalje ozbiljno shvaća pozornicu i bend.
Uz Hey Mister Heartache, You Came i Never Trust a Stranger, Tvornica je brzo postala povratak u eru synth-popa i MTV romantike – ali bez dojma muzejske rekonstrukcije nekih prošlih vremena. Wilde je tijekom cijelog koncerta djelovala iznimno raspoloženo, nasmijano i stalno u pokretu, s onom vrstom scenske prirodnosti koju često imaju izvođači koji više nemaju potrebu bilo što dokazivati.
Njezin je vokal i dalje očuvan – glas joj i dalje ima prepoznatljivu kombinaciju nježnosti i snage koja je obilježila hitove poput View From a Bridge ili Chequered Love. Regularni dio koncerta, Wilde je završila pjesmom Cambodia, koja i desetljećima nakon objave zadržava melankoličnu atmosferu po kojoj je ostala upamćena. Nije bilo pretjeranog oslanjanja na publiku ni skrivanja iza pratećih vokala – Kim Wilde koncert je iznijela profesionalno i ostavila dojam izvođačice koja još uvijek uživa u nastupu.
Koncert bez velikog spektakla, ali s puno šarma
Velik doprinos atmosferi dao je i njezin bend, čvrst i precizan. Posebnu je pažnju plijenila prateća vokalistica Scarlett Wilde. Nećakinja same Kim je svojim nastupom i energijom gotovo ravnopravno sudjelovala u stvaranju koncertne dinamike, a bend je bio dobro uigran i koncert odsvirao bez greške.
Setlista je bila pažljivo složena – kroz 18 pjesama se moglo čuti dovoljno hitova za publiku željnu nostalgije, ali i nekoliko pjesama novijeg materijala koje su se prirodno uklopile u koncertnu cjelinu. Naravno, vrhunac večeri stigao je pri samom kraju. Wilde je bis otvorila s If I Can’t Have You i nastavila s You Keep Me Hangin’ On i dodatno zagrijala Tvornicu. Završna Kids in America je izazvala kolektivni povratak u osamdesete.
Publika je pjevala gotovo svaku riječ, a Wilde je djelovala dirnuto reakcijom prepune dvorane. I možda je zato ovaj koncert djelovao toliko dobro, a bend uigrano. Nije bio pokušaj oživljavanja prošlosti, nego podsjetnik da dobre pop pjesme, kada ih izvodi netko tko u njih još uvijek vjeruje, jednostavno ne stare.
