Aleksandar Hemon u Vinylu : “Pojedinac se ostvaruje u pričanju priče”

Aleksandar Hemon, jedan od međunarodno priznatih pisaca s prostora bivše Jugoslavije koji uglavnom piše na engleskom, predstavio je svoju zbirku nefikcionalnih tekstova Knjiga mojih života zagrebačkoj publici u klubu Vinyl. Vinyl inače od svog otvaranja u veljači ove godine ima tendenciju predstavljati umjetnike svih područja, pa tako i književnike redovito okuplja na svojoj tribini Što je pisac htio reći svakog prvog utorka u mjesecu. Dolazak vrlo traženog Aleksandra Hemona u suradnji s njegovim hrvatskim izdavačem VBZ-om u subotnjem večernjem terminu izazvao je neočekivan interes, tako da se u podrumskom klupskom prostoru doista tražilo mjesto više.  Razgovor je moderirao Drago Glamuzina, a u ulozi sugovornika bio je i Ivica Đikić, koji se u svojim djelima bavi donekle sličnim temama kao i Hemon.

Glamuzina se u razgovoru uspješno dotaknuo svih tema kojima se Hemon bavi u Knjizi mojih života, od eskapističkog predratnog ljeta u Sarajevu 1991., ujedno i posljednjeg ljeta prije odlaska u Ameriku do pitanja fašizma i svojevrsne paralele s idejom o banalnosti zla, koju je Hemon eksplicirao idejom o nedostatku etičkog kontinuiteta kod većine ljudi koji omogućava da i naizgled obični ljudi postanu zločinci. Kao motiv za nastanak ove knjige Hemon je istaknuo  terapeutsku funkciju književnosti i pokušaj uspostave kontinuiteta između svog sarajevskog i čikaškog života.

Terapeutska uloga  ključna je u slučaju teksta Akvarijum koji se bavi smrću njegove kćerke od rijetke vrste tumora mozga. O pisanju te priče razgovarao je sa svojom suprugom, koja je blagoslovila temu priče razumijevajući da svatko ima svoj način nošenja s traumom. Hemon je istaknuo kako je u tekstu ostavio i bitno svjedočanstvo za svoju stariju kćer i opisao način na koji se ona nosila sa smrću svoje mlađe sestre, zaključivši kako cilj književnosti nije prvenstveno ili isključivo terapeutski, ali da je za njega u slučaju individualne traume (smrt kćerke), ali i kolektivne traume koja se preslikala i na osobnoj razini (opsada Sarajeva). Neobičan naslov knjige koji aludira na dnevničku/memoarsku formu Hemon je također objasnio svojom tezom da se u traumatičnim situacijama naš život prekida i da se život svakog od nas sastoji od nekoliko cjelina koje mi organiziramo u narativnu cjelinu te ističe terapeutsku vrijednost uspostavljanja takve cjeline.

Glamuzina, Đikić i Hemon dotakli su se i općenitijih tema kao što je pitanje imigracije i promjene koje su se dogodile u Sarajevu nakon rata i Chicagu nakon 11. rujna. Tijekom razgovora Hemon je iznio niz anegdota iz svog američkog i sarajevskog života, a promocija je bila uokvirena čitanjem ulomaka iz knjige koji se tiču sarajevskih i čikaških života. Tako je govorio i o svojem prvom povratku u Sarajevo nakon rata u travnju 1997., kad priznaje da se ponašao kao da se rat nije dogodio, nesvjestan u tom trenutku da je rat činjenica koja nije ostavila traga samo na arhitekturi grada, već i u životima njegovih stanovnika. Chicago karakterizira kao svoj novi dom koji poznaje jednako dobro kao i rodni grad, u kojem već 17 godina ima istog bricu, ali i kao prilično stabilnu političku jedinicu u kojoj već godinama vlada odanost demokratskoj stranci. Kao posljedicu napada 11. rujna koji su svojevrsna kolektivna trauma Sjedinjenih Američkih Država ističe sveopću patriotizaciju koja je u nešto manjoj mjeri izražena u Chicagu.

Naposljetku su se dotakli i jedne teme gotovo birokratske prirode – kako je izgledao proboj na veliko američko tržište. Lišavajući svoj uspjeh bilo kakve mistifikacije, Hemon je opisao kako je sam odlučio dovesti svoj engleski jezik na razinu koja je dostatna za pisanje na njemu te kako je u kontakt sa svojom aktualnom agenticom došao nakon objavljivanja jedne od svojih priča u malom, ali dovoljno značajnom književnom časopisu. Ističe i kako se stanje u američkoj književnosti znatno promijenilo u posljednjih dvadeset godina pojavom niza autora kojima engleski jezik ili američka kultura nisu materinji, pa je stoga i njegova pozicija lakša. Najavom novog romana The Making of Zombi Wars, podsjećanjem na njegov izlet u scenarističke vode filmom Otok ljubavi  i obaveznim potpisivanjem romana završila je ugodna književna večer u zagrebačkom Vinylu koja nam je van festivalskih programa u Zagreb dovela književnika čiji je rad cijenjen i na međunarodnoj i na domaćoj književnoj sceni.