„Aquaman i izgubljeno kraljevstvo” (2023): Bolje da se film zagubio nego kraljevstvo
„Whenever I see the DC logo, I immediately fall asleep” (Homer Simpson, S30E1 „Bart’s Not Dead”, „Simpsoni”)
Opasni pirat David Kane, znan i kao zlikovac Crna Manta, vraća se kako bi osvetio smrt oca i jednom za svagda uništio Aquamana i njegovo kraljevstvo, Atlantidu. Kako bi spriječio njega i njegov pakleni plan koji prijeti opstanku Zemlje, Aquaman se mora udružiti s polubratom Ormom i pronaći rješenje za zaustavljanje moći Crnog trozupca koji služi kao Mantin izvor moći.
Posljednji čavao u lijesu
Bez ikakve zadrške, možemo slobodno reći da je „Aquaman 2” posljednji čavao u lijesu DCEU-a, proširenog filmskog svemira DC Studios.
Filmski je to studio koji nikad nije imao jasnu viziju, cilj, misiju ili bilo kakav konkretni i koherentni plan sviju uključenih, od redatelja do scenarista do glumaca.
Iz filma u film bio je obilježen kontroverzama koje ćemo ovdje ukratko spomenuti:
- suđenje desetljeća u obliku Amber Heard vs. Johnny Depp
- pijanstvo i loš tretman Heard od strane Jasona Momoe
- niz zločina i prekršaja koje je počinio Ezra „Flash” Miller
- egoizam Dwaynea „The Rocka” Johnsona koji je davao prazna obećanja u obliku promjene hijerarhije moći u DCEU-u, što god to značilo
- toksičnost fanova Zacka Snydera koje je dosezalo razine nuklearne eksplozije
- loše vodstvo čelnika studija, Waltera Hamade i drugih
- propast filma „Batgirl” koji nikad nije ugledao svjetlo dana, a koji je stavljen u ladice zbog porezne olakšice
- obračun Zacharyja „Shazama” Levija s kasnijim čelnikom Jamesom Gunnom
- loš odnos Jossa Whedona prema glumcima, posebno Rayu „Cyborgu” Fisheru
- Jared Leto i njegov „metodičan” pristup ulozi psihopata Jokera
- Gal Gadot i zloglasni video „Imagine”
- samo postojanje filma „Blue Beetle” te, općenito, niz loših filmova i epskog trošenja novca na propast osuđene filmove.
U svemu tome mraku i crnilu kao svjetionik se isticao James Gunn (trilogija „Čuvari galaksije”, „Odred otpisanih: Nova misija”) koji ima povijesnu priliku zakopati DC što dublje ili ga osoviti na noge i vratiti na stare staze slave (Nolanova trilogija „Vitez tame”, „Wonder Woman”).
Od filma s dušom do bezdušnog filma
Koliko god da je sam DCEU poput filmske kuge zahvatio i ostatak superherojskog žanra (vidi Marvel koji je na izdisaju i Sonyjev filmski svemir koje čine neuspješnice „Morbius”, „Venom”, „Madame Web”), „Aquaman” je vješto izbjegao njegovu sudbinu te je bio primjer osrednjeg filma koji ipak ima dušu. Prije svega, nosio ga je Momoa koji je od stripovskog lika koji jaše na morskom konjicu i nosi tajice uspio stvoriti cool junaka kojeg su djeca i odrasli obožavali.
Film je ostao poznat po svojem avanturističkom tonu, zanimljivoj priči, sjajnim specijalnim efektima koji su na zadivljujuć način oživjeli Atlantidu te po brojnim glumačkim nastupima glumaca s A-liste, prije svega Nicole Kidman kao kraljice Atlane i Willema Dafoea kao Nuidisa Vulka, kraljevskog savjetnika.
Što se u međuvremeno dogodilo?
Kako je film koji je zaradio 1.15 milijarde dolara, što je najviše u cijelom DCEU-u i zasad među top 20 filmova po zaradi uopće dobio nastavak koji je zaradio mizernih 430 milijuna, svotu koju je „Osvetnici: Završnica” zaradio za pet dana?
Presušio je kreativni genij Wana i njegovih suradnika koji su shvatili da su ti koji trebaju spasiti potopljeni brod, no koji su ipak odlučili da neće potonuti s njime. Stoga su napravili film koji ni po kojem svom elementu ne drži vodu – priča se rasplinje ako se imalo zagrebe ispod površine, glumačka postava je razjedinjena i nema prostora za disati, nestao je osjećaj za čudo, a cijela stvar smrdi od glave – Aquamana odnosno Jasona Momoe.
Od Gospodara mora do Vodenka
Sam Momoa nikad nije bio suviše glumački talentiran, no kao stvoren je za lik Aquamana i dosad je uvijek zdušno utjelovljavao tog lika i nosio franšizu. No, kao i njegov rival iz protivničkog tabora, Thor, tako je i on pretvoren u budalu, vječito pijanog i neodgovornog antiheroja koji nema dlake na jeziku i koji ništa oko sebe, koliko god bilo tragično i opasno, ne doživljava ozbiljno.
Momoin Aquaman psuje, urla, zbija šale, neodgovoran je, nije ga briga ni za što oko njega i toliko je neugodan da čovjek poželi da zlo nadvlada ovakvo loše dobro i da ga Crna Manta potjera u krčmu iz koje je izašao.
Ili nešto gore.
No, nije ni Crna Manta daleko – vrlo je jednoličan pa čak i dosadan lik kojemu je jedna jedina motivacija osveta za smrt oca i koji ne preza ni pred čime da to ostvari pa makar to značilo da će uništiti cijelu Zemlju.
Zašto? Pa zato što bi superherojski film u kojem ulozi nisu toliko veliki kao spas cijelog svijeta značio propast! Nema šanse da netko napravi film u kojem će ulog biti osoban i tako običnim ljudima razumljiviji!
I tako DCEU još jednom pokazuje da može imati sjajnog glumca poput Yahye Abdul-Mateena II. i dati mu tako jadnu i dosadnu ulogu u kojoj neće moći pokazati svu raskoš svojih glumačkih vještina. Da ne govorimo o tome kako je Nicole Kidman u filmu svega tri minute, da je Dafoeov lik ubijen off-screen, Dolph Lundgren ima sveukupno 4 scene, a Amber Heard još i manje…
Film s porukom koja glasi „Dajte nam novac!”
Ne bi „Aquaman 2” bio moderan superherojski film da ne sadrži veliku i važnu poruku koja skriva svu površnost filma. U ovom slučaju, to je skup nabacanih i nekoherentnih ideja o zaštiti okoliša, pogotovo onog podvodnog.
I dok se svi možemo složiti da je ljepota mora i oceana bogatstvo koje treba čuvati pod svaku cijenu, nije na filmu koji je potrošio milijune na potpuno druge stvari da propovijeda o tome. Mogli su čelnici DC Studios reći da će sav novac koji film zaradi ići u ruke organizacija za zaštitu flore i faune, no svi znamo da to nije moguće u današnjem svijetu.
No, u budućnosti bi svakako bilo zanimljivo vidjeti hoće li biti filmova koji će bar dio profita podijeliti s onima manje sretnima od sebe. Tako bi neizbježni nastavak ili spin-off serijala „Pedeset nijansi sive” mogao dati novac zlostavljanim ženama, Marvelov film o Echo mogao bi biti velika pomoć ugroženoj urođeničkoj zajednici u Americi, „The Batman 2” mogao bi, poput Brucea Waynea, financirati sirotišta…
Inače ćemo biti svjedoci situacijama u kojima, primjerice, film čija je temeljna poruka osnaživanje žena („Barbie”) posluži isključivo kao gigantska reklama za lutke tvrtke Mattel (dionice i prodaja igračaka vrtoglavo je porasla nakon uspjeha filma), a od kojeg same žene i nemaju prevelike koristi.
Za kraj, posvetimo pokoju riječ palom filmskom univerzumu zvanom DCEU i otpratimo ga na dostojni počinak jednim retkom šutnje.
Tjah, ovo je bio potrošeni redak, tko zna koliko bismo misli mogli zapisati u tako lijepom retku… No, što je, tu je!
P.S. Nakon ovog filma, Aquaman je uvršten u panteon velikih Disneyjevih princeza zbog mogućnosti da razgovara sa životinjama i priziva ih u pomoć u slučaju nevolje te zbog svoje predivne i guste kose te blještavih kostima.