Izvještaj – Belfast Food (OKC Palach): Kako su Hrvati nadmašili Irce
Nisam imala u planu pisati izvještaj s ovog koncerta, trebala sam samo ići van i zabaviti se te proslaviti praznik koji teoretski nije naš, ali odgovara hrvatskom mentalitetu. S društvom sam se uputila u Omladinski kulturni centar Palach gdje je, kao što je to slučaj već dugi niz godina, trebao nastupiti poznati riječki sastav Belfast Food. Ima li boljeg načina za proslaviti St. Patrick’s Day nego uz zvukove veselih riječkih Iraca? Nema. U to sam se itekako uvjerila ovu večer, stoga i pišem ovo, kako bih sa svima podjelila samo djelić atmosfere koja je bila prisutna na jednom od koncerata koji pune baterije svima prisutnima.
Tradicionalni koncert
Koncert Belfast Fooda povodom dana svetog Patrika je već tradicionalan u riječkom Palachu te sam istom prisustvovala već nekoliko puta. Znala sam da nešto ovakvo ne može razočarati. Ipak, malobrojni posjetitelji Kružne ulice (naprema onome koliko je nekad posjetitelja bilo) te komentari “ma nema još nikog unutra” u vrijeme kad je koncert već trebao početi usađuju neku sumnju da su slavni dani ovog mjesta možda ipak iza nas, te da ni veseli Irci to ne mogu spasiti. Oko jedanaest sati začuli su se prvi zvukovi violine iz treće prostorije te najavili odlazak na zeleni otok. Koncert je započeo laganim notama i blagim ljuljanjem u publici. U tom sam trenutku imala sreće da upoznam jednog Irca koji je zastao u Rijeci već nekoliko mjeseci na svom biciklističkom putu po svijetu. Njegov komentar je bio: “Sviđa mi se ovaj spoj bluesa, rocka i irske glazbe”.
Crescendo zvukova i raspoloženja
Kako su ljudi počeli pristizati, tako je i tempo počeo ubrzavati pa smo uskoro imali priliku čuti hitove poput Nisam pijan koji nas više podsjećaju na pjesme Flogging Molly negoli na one Dublinersa. Do tog je trenutka atmosfera ispred pozornice već bila toliko zahuktana da su svi prisutni imali dojam da su odradili jedan žestoki trening, no uz želju za još to težim i zahtjevnijim zadacima. Kao što svi ozbiljni glazbenici čine, i Belfasti su napravili jedan zaokret. Nakon predivne balade Usne od meda, koja je stvorila sjetu i izazvala ljuljanje upaljača u zraku, uslijedilo je nešto još bolje. Kad sam pisala najavu za ovaj koncert izrazila sam želju da odsviraju pjesmu Svjetla kontinentala koju se inače rijetko kad čuje uživo. Moje oduševljenje kad su se začuli početni zvukovi te pjesme bilo je jednako onome u publici te su se svi počeli ljuljati uz svojevrsnu himnu ovog kraja.
Domaći dečki
Najvjernija publika je uvijek ona domaća, a u to su se uvjerili i članovi benda. Svakom je Riječaninu/Riječanki, ili onome koji se tako osjeća, srce bilo ispunjeno ponosom i radošću kad su pjevušili i plesali uz pjesme poput Šporki stari grad. A Belfasti su bili svjesni toga, pa nije ni čudno što se s pozornice čulo pitanje “Ova je pjesma u Zagrebu bila super, možete li to nadmašiti?” Nadamo se da smo se iskazali po tom pitanju.
U trenutku kad je svirala pjesma The Irish rover zapitala sam se je li samo moje društvo tako pomahnitalo (imajući na umu s kim se družim), no onda sam pogledala ostatak publike i vidjela da svi djele naše raspoloženje. Plesanje, pjevanje, skakanje – jedna vesela i zadovoljna publika koja uživa u ovom kocncertu. Saint Patrick’s Day možda nije naš praznik, no ekipa iz Belfast Fooda se pobrinula da se zabavimo toliko da bi se čak i Irci posramili.
