Istaknuto
18.10.2021.

Vrijeme čitanja: 4 minute „Toma” je jedan stvarno dugi film i nitko tko ima zanimljiv život ne bi ga trebao pogledati.

13.10.2021.

Vrijeme čitanja: 2 minute U rubrici Nova glazba slušajte najzanimljivije aktualne singlove i glasanjem odaberite svog favorita na domaćem glazbenom terenu.

Glazba

„Deguté” (Peki Pele): ExYu nostalgija za neke nove klince

11.02.2021. Helena Kezerić"Degute" [album cover]
Vrijeme čitanja: 3 minute

Početkom prosinca prošle godine Peki Pele, teško gugljivi panker s disko-funk srcem, predstavio se javnosti svojim prvim singlom i pridružio „više manje zauvijek” kolektivu. Dva tjedna nakon debi singla njegov EP „Deguté” stigao je kao najljepši mogući glazbeni poklon pod imaginarni bor.

Iako se Peki Pele trudi biti misteriozan i samozatajan te ne otkriva svoj pravi identitet, između redaka njegove biografije naslućuje se simpatičan humor osobe koja sluša širok spektar glazbe. Sam za sebe kaže kako u stilu kućne produkcije kombinira plesni pop s punk estetikom, zbog čega ga ne prihvaćaju ni poperi ni punkeri. Nema veze Peki, objeručke će te prihvatiti svi glazbeni jugonostalgičari.

Ljubav na prvo slušanje

Moja prva reakcija na ovaj EP se manifestirala u obliku retoričkog pitanja koje sam poslala kolegici u inbox – kako zažmiriti na mix Olivera Mandića i Bobana Petrovića? Odgovor je za mene samo jedan – nikako. Dopustite da objasnim i najavim jednu veliku manu izdanja – traje samo 18 i pol minuta.

„Deguté” se sastoji od pet razigranih ljubavnih songova. Sve počinje čagerskim i hitoidnim priznanjem o zaljubljenosti, zapetljava se nesretnim slučajem ignoriranja, dodatno se komplicira sentiš vapajem upomoć, lagano se raspetljava uz jednu dugu kavu, a sretan kraj donosi numera u kojoj dvoje postanu jedno (Spice Girls fan u meni upravo pjevuši Baby Spice dionicu na 2 become 1 ).

Pet poglavlja budi glazbene asocijacije, sve nas podsjeća na Denis & Denis, već spomenute Olivera Mandića i Bobana Petrovića i dobar stari Yugo disko zvuk. Prvi službeni singl Guska u magli ne ostavlja ravnodušnima ni one nesigurne čagere koji večer u disku provode u mračnom kutu. Spoj funky gitare, dolce sintića i razigrane ritam sekcije iznjedrio je sigurni hit i čini mi se kako će upravo ovo biti najprihvaćenija pjesma s EP-ja.

Svjetla neona i magla iz tri dim mašine

Iako za mene EP nema mane, najdraži i najupečatljiviji moment, a i onaj najizlizaniji od neprestanog slušanja, je pripao pjesmi Božanska intervencija. Riječ je o iskrenom priznanju upakiranom u sentiš, zahvaljujući kojem će i najsramežljiviji čageri pronaći svoju plesnu partnericu jednom kad nam se diskaći ponovno otvore i stiskavci postanu epidemiološki prihvatljivi.

Osamdesetovski, gotovo retro synthwave, zvuk prizvao je maglu iz tri dim mašine i svjetla neona koja se lijeno reflektiraju o disko kuglu. Nakon što sam shvatila da se ritmika pjesme poklapa s refrenom jednog opće poznatog punk hita (hint: Što je tražio Potjeh?), nisam si mogla pomoći, a da ne izmiješam riječi i tako se dodatno zabavim.

Pekijevi tekstovi su nepretenciozni, iskreni i poistovjetljivi, a vokalna izvedba im dodaje emocije i uvjerljivost uz prstohvat panike (23), bespomoćnosti (Božanska intervencija) ili neopterećenosti (Cappuccino). Primjetnu razliku u glazbenim utjecajima unosi posljednja stvar s EP-ja, Sad smo jedno, koja nas distorziranim basom ostavlja na plesnom podiju, ali sad se gibamo u opskurnijim disko ritmovima.

Budućnost diska je bliješteća uz Pekija

Ovaj EP ne donosi ništa inovativno i ne zvuči kao nešto što do sad niste čuli iz bivše države, ali upravo u tome je sva njegova čar. On bez premca stoji bok uz bok najzanimljivijim disko izdanjima ExYu. Dok će Peki Pele kroz „Deguté” oduševiti mlađe generacije i neke nove klince, sigurna sam da simpatije neće izostati ni kod starijih neumornih čagera, velikih nostalgičara za Yugo disko glazbom.

Kolektiv „više manje zauvijek” dobio je snažno pojačanje, a Peki Pele je sasvim nesvjesno među svojim kolegama s labela podigao ljestvicu visoko i pokazao kako je to biti uspješan usred, sad već pomalo izlizanog, trenda oživljavanja nekih provjerenih formula s druge polovice 70ih i tijekom 80ih godina prošlog stoljeća.

Budućnost nam je još uvijek neizvjesna, ali jedno je sigurno – budućnost diska je uz Pekija bliješteća. Iako mi se čini da koncerte nećemo doživjeti još barem godinu dana, usuđujem se sanjati o promociji EP-ja uživo, ovakvo plesno izdanje to zaslužuje. Nadam se i čvrsto priželjkujem da će Peki Pele svoje koncerte udaljiti od ustaljenosti i monotonije koju smo često viđali kod njegovih kolega sa scene i da će usvojiti faktor iznenađenja, zaigranosti i mašte te ga pretvoriti u svoj najjači adut prilikom nastupa pred publikom.

(Visited 769 times, 20 visits today)
Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(22 votes, average: 4.636 out of 5)

Komentari