Filmovi s ovogodišnjeg festivala u Cannesu koje nestrpljivo čekamo
Piše: Paula Marasović
Filmski festival u Cannesu jedan je od najprestižnijih festivala na svijetu koji okuplja kremu filmske industrije. U razdoblju od 8. do 19. svibnja prikazivat će se 21 film u glavnoj konkurenciji, uz mnoštvo drugih u popratnim programima. Od nominiranih filmova za Zlatnu palmu, ove godine vrlo je malo američkih filmova, a čak sedam ih je s potpisom azijskih redatelja. Donosimo vam izbor od pet nominiranih filmova koje posebno nestrpljivo čekamo i sami vidjeti.
Svi znaju (Everybody Knows )
A Separation, film Asghara Farhadija, smatra se jednim od najboljih filmova 21. stoljeća po načinu na koji je prikazao sukob između dvije obitelji i izložio sustavne bolesti koje su odgovorne za stavljanje likova u moralnu slijepu ulicu. Njegovim drugim radovima u velikoj mjeri nedostajalo je dramatičnog zamaha i oštrih društvenih komentara, ali još uvijek pokazuje majstorstvo drame i snažne performanse. Drugim riječima, čak i manji Farhadijevi radovi imaju tendenciju sadržavati mnogo vrijednih trenutaka, a jedan od njih sigurno je i Svi znaju. U glavnoj su ulozi Penélope Cruz i Javier Bardem, a film prati Lauru (Cruz) dok putuje sa svojom djecom iz Buenos Airesa do rodnog grada u Španjolskoj na sestrino vjenčanje. Otkriva da je njezino putovanje neočekivano poremetilo događaje koji će u potpunosti promijeniti njezin i život njene obitelj otkrivajući dugo skrivanu obiteljsku tajnu.
BlacKkKlansman
Vizionarski redatelj i prvoborac afroameričkog filma Spike Lee, dolazi s provokativnom pričom koja se temelji na stvarnom životu Rona Stallwortha kao prvog afroameričkog policajca Colorado Springsa koji je na tajnom zadatku s ciljem da se infiltrira u Ku Klux Klan. Detektiv Stallworth (John David Washington) i njegov partner Flip Zimmerman (Adam Driver) prodiru u KKK na njegovim najvišim razinama kako bi spriječili pokušaj preuzimanja grada. Vjerujemo da i u ovom slučaju Spike Lee koristi svoj zaštitni znak i stil bezobzirnog stanja i humora kako bi ispričao ovu priču koja često izostaje iz povijesnih knjiga.
Pepeo je najčišće bijelo (Ash is Purest White)
Jia Zhangke iskazao se kao dobar kroničar kineske nacije i redatelj šeste generacije kineskog filma, a njegov najnoviji uradak koji će biti prikazan u Cannesu svojevrsna je art-epopeja o posljednjih petnaest godina kineske povijesti. Film prati ljubavnu priču postavljenu u pozadini kineskog kriminala podzemlja. U svojoj humanoj potrazi za nacionalnom istinom, Jia odražava ulogu kinematografskog medija u ovom projektu i igra se sa žanrom, od daška melodrame, preko neorealizma pa sve do SF-a.
Djevojke sunca (Girls of the Sun)
U prošlosti na festivalu se kritizirala spolna neravnoteža, no čini se da to i dalje ostaje predmet rasprave s obzirom na to da je Eva Husson jedna od samo tri ženske redateljice na 71. filmskom natjecanju u Cannesu. Njezina filmska priča usmjerena je na žene u borbi. U godini povijesnih bitaka nad status quo u odnosima spola i moći, priča dobiva poseban odjek. U Djevojkama sunca, bivša odvjetnica (Golshifteh Farahani) pridružuje se skupini žena u Kurdistanu nakon što je pobjegla od ekstremista. Ona postaje zapovjednica s ciljem oslobođenja svog rodnog grada od okupatora ekstremista, te svoje iskustvo prepričava ratnoj novinarki Mathilde (Emmanuelle Bercot).
Hladni rat (Cold War)
Film je strastvena ljubavna priča između dvoje ljudi različitog podrijetla i temperamenta koji su fatalno neusklađeni, a ipak su sudbinski osuđeni jedno drugome. Postavljen na pozadini hladnog rata 1950-ih u Poljskoj, Berlinu, Jugoslaviji i Parizu, film prikazuje nemoguću ljubavnu priču u nemogućim vremenima. Novi film poljskog redatelja Pawela Pawlikovskog Hladni rat, osim u Poljskoj sniman je prošle godine i u Splitu. Na filmu je radilo dvadesetak hrvatskih filmskih profesionalaca, među kojima su glumci Dražen Šivak i Slavko Sobin, a servisni producent bila je zagrebačka Kinorama.
Ostale zanimljivosti
Ipak, jedan od najiščekivanijih filmova 71. filmskog festivala u Cannesu je i Čovjek koji je ubio Don Quixota (The Man Who Killed Don Quixote) kojeg je bivši Monty Pythonovac Terry Gilliam radio punih 19 godina. Film o starom dementnom čovjeku koji je uvjeren da je Don Quixote, sanjar, idealist i romantičar, odlučan da ne prihvati ograničenja stvarnosti, utjelovio je Johnatan Pryce, a njegovog Sancha Panzu u liku Tobyja glumi Adam Driver. Par se upušta na bizarno putovanje, skakanje naprijed-natrag u vremenu između 21. i 17. stoljeća. Postupno, poput samog zloglasnog viteza, Toby postaje iluzoran svijet i ne može odrediti svoje snove i stvarnost.Ipak, jedan od bivših producenata filma, Paulo Branco podignuo je optužnicu protiv Gilliam stoga je upitno hoće li se spomenuti film uopće prikazivati na ovogodišnjem festivalu.
Osim dugometražnih filmova, tu su i nekolicina dokumentarnih filmova koji igraju izvan konkurencije. Država protiv Mandele francuskih redatelja Champeauxa i Portea koji se bavi političkim procesima protiv južnoafričkih disidenata u 60-im godina prošlog stoljeća. Zatim tu su još i dokumentarac o papi Franji Wima Wendersa Papa Franjo: čovjek od riječi i Mrtve duše Wanga Binga koji traje preko 8 sati.
U sklopu selekcije “15 dana autora” nalazi se i jedna manjinska hrvatska koprodukcija, debitantski dugometražni igrani film Teret Ognjena Glavonića. Hrvatski koproducent filma zagrebačka je Kinorama.
