Tomislav Perko: “Svi mogu biti avanturisti ako se na to odluče”

Počevši prepričavanjem svojih avantura na Facebook stranici Thomas Love’s Adventures, Tomislav Perko danas je jedan od najpoznatijih putnika i putopisaca u Hrvatskoj, ali i šire. I sama sam, pročitavši članak o njegovim putovanjima, ostala do danas prikovana uz njegove priče. Godine 2011. Tomislav se otisnuo u svijet i započeo svoj vlastiti mali projekt nazvan 1000 dana ljeta, po čemu je nazvan i njegov, nedavno izdan, drugi putopis. Iz tog projekta izrodilo se mnogo toga: od upoznavanja nevjerojatne količine novih ljudi, sudjelovanja na natječaju za najbolji posao na svijetu, sudjelovanja na TEDx konferenciji do izdavanja dvije putopisne knjige – 1000 dana proljeća i 1000 dana ljeta.

Ako još niste, pročitajte Tomislavovu novu knjigu, a sve informacije o njegovim putovanjima i knjizi samoj možete saznati već 26. siječnja na predstavljanju knjige koje će se održati na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu u 18 sati.

Zahvaljujući ogromnom uspjehu tvojih knjiga i bloga 1000 dana ljeta velika većina hrvatske populacije zna tko je Tomislav Perko. No, tko je Tomislav Perko koji nije jedan od najpoznatijih putopisaca u Hrvatskoj?

Pa on je jedan običan lik koji voli biti u krevetu, igrati badminton, raditi smoothieje, gledati Curb Your Enthusiasm ili neki od stand-upova Louis CK-a, svašta nešto. Ali zapravo, to je jedno te ista osoba, taj avanturist i ovaj običan lik. U tom i je fora – da svi obični likovi mogu biti avanturisti, ako se na to odluče.

Prije nego si se otisnuo na svoja putovanja, studirao si ekonomiju u Zagrebu. Koja je bila ta prekretnica koja te natjerala na taj korak, to jest koja je bila tvoja inicijalna motivacija za kretanje na put kojim si krenuo?

Bilo ih je više – nezadovoljstvo poslom, zatomljena znatiželja, ali najviše priče drugih putnika koje sam slušao godinama u svom podstanarskom stanu, ugošćujući couchsurfere. Kad sam skužio da je moguće putovati iako nemaš puno novca, kad sam skužio da to nije tako strašno, isprobao sam sam, i to je bilo to.

Proputovao si, pa možemo reći – cijeli svijet, zasigurno si na svojim pustolovinama doživio, uz sva divna iskustva i nove ljude, i poneke neugodne i teške situacije.

Pa i ne baš. Tu i tamo se desi nešto negativno, ali to se desi makar bili u istom gradu čitav život. Jednom su me opljačkali, par puta sam se vozio s nekim luđacima, bio sam bolestan, gladan, žedan, nedostajali su mi određeni ljudi… i to je to. Sve što sam mogao iskusiti i da sam ostao kod kuće svih ovih godina.

Dulje vrijeme živio si u Peruu, na Novom Zelandu, proputovao Afriku i Australiju i vratio se u Zagreb. Je li za to zaslužna na kraju svega nostalgija ili je ipak, unatoč svemu, Hrvatska zemlja u kojoj zamišljaš ostatak svog života?

Zaslužna je kombinacija zasićenja putovanjima – godine mijenjanja mjesta i upoznavanja tolikog broja ljudi naposlijetku uzmu svoj danak, i nostalgije za poznatim licima i poznatim okruženjem. A što se tiče ostatka života, pokušavam ne planirati ništa na duge staze, tako da sam trenutno u Zagrebu i zadovoljan sam odabirom. Što ne znači da me za pola godine neće puknuti i odem živjeti u Indiju. Kad jednom kreneš putovati, onda su sve opcije dobre, koliko god one bile kilometara udaljene.

Izdao si svoju prvu knjigu „1000 dana proljeća“, a nedavno je izašla i druga – „1000 dana ljeta“ kao svojevrsni nastavak priče o tvom putovanju oko svijeta. Za one koji još nisu stigli primiti knjigu u ruke, što možemo pronaći u tvojoj novoj knjizi?

Moja iskustva, razmišljanja i pokoja avantura čovjeka koji je proputovao pet kontinenata. Ne mogu se naći nikakvi korisni detalji o destinacijama, jer me povijest, kultura i arhitektura nisu baš previše zanimali niti sam o njima pisao. Najviše sam pisao o ljudima i što sam iz susreta s njima naučio.

Je li ti bilo teže pisati prvu knjigu, s obzirom na to da je prvijenac sam po sebi velik pothvat, ili je upravo zbog pažnje javnosti koju si zadobio druga knjiga bila izazovnija?

Prvu je bilo teže pisati jer sam sve pisao iz glave, nije bilo nikakvih zabilješki s putovanja u to vrijeme, a to mi je bila i prva knjiga pa samim time i nepoznati teren. Druga je već išla lakše – bilo je tu već puno priča s blogova kojih sam se lako prisjetio te je zbog toga bilo i lakše i brže.

Održao si i predavanje na TEDx-u na temu „kako proputovati svijet gotovo bez novaca“ koje je naišlo na velik interes domaće, ali i strane publike. Kako je to iskustvo djelovalo na tebe i jesi li sam sebi na taj način otvorio nova vrata?

Sigurno mi je otvorilo mnoga vrata jer je biti na TEDx konferenciji za jednog pisca/govornika jako velika stvar, i veliko priznanje. A ako vaš govor uđe u TOP 100 najgledanijih TEDx govora svih vremena, to je onda nešto što s ponosom nosiš u svom životopisu. Uz to što pišem knjige, druga stvar pomoću koje se uzdržavam su upravo moja predavanja – a kad ljudi vide milijune ljudi koji su već pogledali moje predavanje na TEDxu, uvjereni su da će i ono na koje će oni doći isto biti okej. A to iskustvo nije nešto pretjerano djelovalo na mene, možda dalo malo više samopouzdanja za sve druge govore koje ću održati nakon tog.

Nekoliko si mjeseci živio i na Novom Zelandu. Koliko je život tamo drugačiji od onog u Hrvatskoj?

Prvenstveno, manje je nezaposlenosti, bolji su životni uvjeti, društvo je šaroliko – imate ljudi iz svih krajeva svijeta, i slično. Priroda je divna, kao i u Hrvatskoj, ljudi su divni, kao i u Hrvatskoj, samo se priče ne vode oko politike i sporta kao kod nas. Život je skuplji, ali su plaće zato višestruko više.

Zanimljiva je i priča o tvojoj supruzi Mariji koja je tvoja višegodišnja suputnica i partnerica na putovanjima. Prije svojih putovanja s Marijom, putovao si sam. Ima li putovanje udvoje, uz sve svoje prednosti, i pokoju manu?

Sve ima svojih prednosti i mana, a najveća mana putovanja udvoje je što se uljuljuškaš u tu neku sigurnost i udobnost koje poznata osoba donosi – manje upoznaješ ljude oko sebe, manje učiš strani jezik, sve odluke se moraju donositi zajedno, i slično. Ali, na kraju dana, imaš s kim podijeliti sve te lijeposti koje su vas zadesile na cesti.

Koji su tvoji zacrtani planovi za budućnost, ukoliko ih imaš? Planiraš li nova putovanja, nove knjige, možda neke nove projekte?

Pokušavam ne planirati previše toga za budućnost, sad upravo krećem na turneju s novom knjigom, prvo po našim krajevima, pa onda lagano po Europi. Šta će biti do kraja godine, tko to zna…

Imaš li neku vlastitu misao vodilju koju bi želio podijeliti s čitateljima Zihera?

Samo neka slijede svoje snove, bez obzira na sve – koliko god izlizano zvučalo.