Izvještaj: Rockoff pokazuje što se s glazbenog lica zemlje nije smjelo skrivati
Još jedan zanimljivi krug RockOff festivala održao se u četvrtak, 16. listopada, u malom pogonu zagrebačke Tvornice kulture. Izvođači su ovoga puta bili grupirani po srodnosti glazbenog senzibiliteta koji proizvode, a same nastupe, osim dobre izvedbe glavnih aktera, obilježili su i niz tehničkih smetnji i čudnovatih poteškoća.
Led su probili indie rockeri The Orange Strips. Bend koji broji više odrađenih nastupa po Europi nego po Hrvatskoj predstavio se još jednom domaćoj publici, doduše pred polupraznim malim pogonom, što je zapravo šteta. Ovi miljenici istarske publike mogli bi vrlo brzo i vrlo lako oduševiti i zagrebački dio publike. Nastup su odradili korektno, unatoč pucanju žice gitarista, koji si je tim putem uspio i raskrvariti prst, no to ih nije spriječilo da nastave s repertoarom kao da se ništa nije dogodilo. Dosadašnje stečeno iskustvo u nastupima primijenili su i na svirku u Tvornici, pa su tako bili vrlo slušljivi i oku i uhu ugodni. Iskreno se nadamo kako će ovo poticanje otvaranja medijskog prostora kvalitetnim domaćim glazbenim snagama isplatiti, jer bi prava šteta bila da se dobar glas o ovim Labincima ne proširi i našom zemljom.
Ekipa iz zagrebačkog And The Kida penje se na pozornicu i odrađuje svoj dio posla. Netko će reći manje ili više uspješno, ali sve je to zapravo stvar ukusa. Tehnički problemi sa zvukom obilježili su i njihov nastup, no on je ipak bio kratkotrajne prirode. Pridružen im je epitet da zvukom podsjećaju na The Smithse, možda je sve to tu negdje, ali ja iskreno nisam osjetila sličnost. Bend ima specifičnu energiju, svirku su odradili solidno, publika je bila prisutna u većem broju nego na prethodnom bendu, što je bilo i za očekivati, jer se radi o domaćim dečkima. Ne bi ih uspoređivala ni sa kime, smatram da su jedinstveni i kao takve ih treba slušati i promatrati.
Nakon indie rocka, slijedi grunge. Saneovci zadnji dobivaju štafetnu palicu te se u postavi pojačanoj za dva nova člana predstavljaju publici, koja se, iz nekog nepoznatog razloga, prorijedila. Fanatični štovatelji albuma “Antelupiulla” iz davne 1997. dolaze na svoje izvođenjem singla Chained. Sve je, naizgled, teklo po planu, ali pucanje žice na gitari, crknuto pojačalo i isto tako crknuti kabel uspješno opovrgavaju navedenu tvrdnju. Sane zna što se dogodi kada se oprema odluči urotiti protiv benda, tada nastaju predivne stvari. Tako smo imali prilike čuti Drita i Seba kako repaju Cooliov Gangsta’s Paradise u pauzi u kojoj su tehničari pokušavali riješiti spomenute probleme. Nikola je izveo improvizaciju pjesme na temu tekućeg problema, publika se odlično zabavljala. Neosporivo multitalentirani članovi benda bili su odlično uigrani, a račune im nisu uspjeli pomrsiti ni tehnički kvarovi opreme kluba. Znati uspješno izaći na kraj s nepredvidivim situacijama također govori o kvaliteti benda, koju ovi dečki posjeduju u velikoj mjeri.
Treći krug Rockoffa je iza nas. Predstavljena su tri odlična benda, svaki od njih posjeduje kvalitetu, odličan zvuk i velik broj odrađenih nastupa na leđima. U zraku je cijelo vrijeme visila paradoksalna atmosfera koja je uspješno potvrdila onu dobru staru, kako Hrvati uvijek kaskaju za svijetom. Očito je tako i u otkrivanju vlastitih bendova i talentiranih glazbenika. Spoznaja te činjenice povlači mnoga druga pitanja za sobom, pa bi se tako zaista trebali zapitati zašto dopuštamo da se kvalitetni domaći izvođači guraju pod tepih. Događa se to da ti isti izvođači isključivo svojom inicijativom, nevjerojatnim strpljenjem i krvavim višegodišnjim trudom na kraju uspiju postići konkretne rezultate vani, kao što je slučaj gore spomenutih bendova. Iz svega možemo zaključiti kako je Rockoff odlična inicijativa. Možda konačno shvatimo koliko smo odlično glazbeno potkovani u svakom žanru. U Lijepoj Našoj postoji još more kvalitetnih bendova koji tek trebaju biti otkriveni, također postoje i oni koji su već odavno trebali biti otkriveni. ‘Slušajmo hrvatsko’ više nije ljigava patriotska politika, u današnjim okvirima iza te tvrdnje stoji kvaliteta, stoje nevjerojatno talentirani glazbenici, bendovi koji stvaraju predivnu glazbu u okviru svakog žanra. Ja bih stvarno htjela da, uza sve ostalo, malo više slušamo hrvatsko.
