Izvještaj – Urban & 4 (Tvornica kulture): Kuća koju je sagradio Damir
Urban i Četvorka na dva su dana (8. i 9. prosinca) okupirali zagrebačku Tvornicu kulture. Pokazali su i dokazali da nije nikakav problem sveukupno skupiti više od četiri tisuće ljudi, održati fantastičan nastup trajanja dužeg od dva sata – barem u subotu – te podsjetiti da se nešto i radi, tri nove pjesme našle su se na repertoaru, a ostatak nam je ionako već bio dobro poznat. Petak je bio rasprodan, a subota vrlo moguće popunjena do 99% kapaciteta s obzirom na gužvu kako se bližio konačan sat.
Urban je uvijek aktualan, u svim zamislivim smjerovima, pa je tako tijekom koncerta priznao da prati emisiju Gospodin savršeni, podsjetio nas na riječke kvartove preko članova Četvorke, a autora ovih redaka uhvatio (ne)spremnog kad je trebalo podići ruku na pitanje: „Tko je ovdje iz Rijeke?“. Naravno, ako si s gradom u kvarnerskom zaljevu jednom povezan, konci, užad i čvorovi ne pucaju samo tako. Nego šta da ima Riječana.
Muškarci, žena i dijete
Rijeka je poseban lajtmotiv jer u Urbanove stihove, koji nemaju svjesnu povezanost s gradom, ipak čine refleksiju svega što mu se tamo osobno odvijalo. Je li to običan podsjetnik na devedesete i fazu s Lauferom, “Ženu dijete”, “Kunderu” koji je sniman u izolaciji blizu Žumberka (podsvjesno vukući iskustva iz grada), sve je to Damir Urban ujedinjen u svojoj specifičnosti koju s lakoćom prenosi do Zagreba pa kao iz šale hipnotizira glasom i stasom tisuće ljubitelja nekog drugačijeg neba.
Uz intro prebacili smo se u Samo, kako ju je samo iskopao iz “Žena dijete”, da bi prešli na još jače Odlučio sam da te volim i Ruke. Pjevanja i skandiranja, voli li Zagreb više bend ili bend Zagreb, nije se moglo precizno razaznati, a omiljena mi Kundera nije mogla biti bolja uz gitarističku provokaciju Luke Tomana prije nego što sjedne stih: „Jedan atom šaljem…“.
“…u tintu Urbana”
Nastavilo se uz više-manje provjeren set od Ako se napijem do smrti, Glas jeka i Magnet, da bi na red došao posve novi dio sastavljen od radnih pjesama – Ocean, Parlov i Iskra. Ako bude viška peglanja i prekovremenih sati, bilo bi lijepo da u ovom desetljeću slušamo novi album na kojem će se one nalaziti. Time bi i Urban & 4 zaokružili fantastično razdoblje od “Kundere” preko “Mamuta” pa do tog novog, još neimenovanog djela koje bi po svemu sudeći trebao sačinjavati navedeni trojac songova + Kuću sjećanja.
Od završetka ‘novog’ dijela, dolazi faza u kojoj žmireći osjećamo gdje se nalazi pozornica, a već pomalo dosadna Moja voda, pjeva se sama od sebe. Priđi mi bliže vjerojatno će za desetak godina predstavljati isti takav neuništivi spomenik, a Nebo je bezvremenska, svakim izvođenjem drugačija i nadograđena pa i uvijek aktualna, baš kao i Damir s početka priče o ”Gospodinu savršenom”.
Aktualne pjesme postaju klasici
I dok je tako bend držao publiku na dlanu, šetao ih pa što bude, teško emotivno gaženje u najpozitivnijem mogućem smislu dobili smo na bisu. Istina, prije njega slušali smo klasike poput Mjesto za mene i Male trube, ali s Kućom sjećanja na bisu pokazalo se kako Urban zna ubosti za sve vijeke vjekova. Kuća je izašla u ožujku ove godine, a već sad ulazi toliko prirodno u repertoar, opus glazbenika i benda, da se moramo zapitati kako i s kakvom lakoćom Riječanin iz sebe izvlači tolike dubine. Vještina nastajanja pjesama zasigurno bi bilo zanimljivo predavanje.
Iz pepela su se još nazirali tragovi dima, a bend nas je pomalo iznenadio s Black Tattoo s mnogima omiljenog albuma. Dvadeset godina nije malo razdoblje, Urban to možda i najbolje zna na svojoj koži, ali ovo je još jedna od onih pjesama koje te vraćaju i vraćaju, a kao glazbenik ne možeš pobjeći od svojih remek-djela. Fantastično i inspirativno za kraj i Kornjaču, uz drugi bis koji je morao doći s Astronautom jer su ljudi zaista bili glasni i željni svaki svojih favorita. Moram se zapitati koliko bi koncert trajao da bi ispunjavao pojedinačne želje s obzirom na to da se od ‘većih’ pjesama nije sviralo Kasno je za ljubav, Svijet za nas, Dirigent…
Odgoj za sva vremena
Na početku koncerta Urban je bio iznimno pričljiv kako i priliči jer komunikacija je nešto što nasušno fali današnjem društvu, a frontmeni bendova, koji se često zapletu u svojim pripremljenim frazama, da ne spominjemo. U jednom od svojih obraćanja između pjesama spomenuo je i obratio se djevojčici kojoj je ovo bio prvi koncert. Koliko je samo malo stvari potrebno za dobar odgoj. Nakon ovog doživljaja i iskustva, roditelji djevojčice mogu biti sigurni u nekoliko stvari. Prva je osigurani glazbeni ukus, drugi empatija, a treći želja za znanjem, učenjem i novim spoznajama. Osigurao Damir Urban & 4.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
