Jurassic World: Oduševio fanove Jurassic Parka, ali izazvao polemiku u medijima
Jurassic World (2015) redatelja Colina Trevorrowa zabavan je spektakl, dostojan nasljednik svojih prethodnika i doista ga se isplati pogledati. Ako želite savršeni ljetni film i obožavate dinosaure, Jurassic World je kao stvoren. Vremenski je smješten 22 godine nakon prvog Jurassic Parka i ovaj je put park uspio ostati otvoren bez odbjeglih dinosaura (zasad) i svakodnevno ga posjećuju tisuće turista. Na početku filma upoznajemo Claire, menadžericu parka i osobu odgovornu za njegovo funkcioniranje i stvaranje profita. Genetičari su skuhali novu vrstu dinosaura koja je namijenjena privlačenju još većeg broja gostiju, a Owen Grady zadužen je za treniranje raptora i svojevrstan je stručnjak za dinosaure. No premijera filma izazvala je nekoliko „vrućih kritika“ koje se u zadnje vrijeme vrte po popularnim portalima kao što su Moviefone ili The Independent pa bi bilo zgodno, prije recenzije filma, analizirati spomenute kritike.
(Ne)osnovane kritike
Jedna kritika bila je primjenjivana još na Jurassic Park filmove, a to je da dinosauri u filmu nisu realno prikazani odnosno ne odgovaraju novim saznanjima o dinosaurima. Primjerice, znanstvenici su danas prilično sigurni da je većina dinosaura barem do neke mjere bila pernata. Jurassic World ogradio se od takvih tvrdnji izjavom glavnog genetičara u filmu Henryja Wua (BD Wong), koji vlasniku parka objasni da niti jedan dinosaur u parku nije točna replika pravog dinosaura. Naime, filmski znanstvenici nisu uspjeli pronaći čitav genom dinosaura i rupe popunjavaju genima drugih postojećih životinjskih vrsta. Stoga bi točnije bilo reći da su dinosauri u Jurassic Worldu zapravo dinosari kakvima su ih ljudi zamislili, a ne „pravi“ dinosauri. Zanimljivo je doduše da se nitko dosad nije pobunio zato što pterosauri tehnički nisu dinosauri već spadaju pod drugu vrstu izumrlih reptila, ali to ipak traži malo veću vještinu prikupljanja argumenata protiv Jurassic Worlda od scrollanja po redditu ili tumblru.
Druga kritika, koja je donekle zasjenila i sam film, je kritika lika Claire koju glumi glumica Bryce Dallas Howard (ona nije Jessicca Chastain). Za lik Claire mnogi tvrde da je stereotipna reprezentacija žene koja je ispala ih 70ih godina prošloga stoljeća. Na početku filma ona je „ledena kraljica“ koju zanima samo uspješnost parka i upravljanje njegovim atrakcijama u svrhu privlačenja što više posjetitelja. Njezina dva nećaka došli su u park kako bi, između ostalog, proveli nešto vremena s tetom Claire koju nisu vidjeli već nekoliko godina, no Claire nema vremena družiti se s njima. Scena njihovog pomalo ukočenog odnosa pojačana je činjenicom da Claire ne zna koliko joj nećaci imaju godina. Ona se s vremenom „otopi“ i postane majčinski i zaštitnički nastrojena prema nećacima i odjednom obitelj za nju dobije na važnosti, a napokon se zagrije i za glavnog muškog protagonista u filmu, Owena Gradyja kojeg glumi Chris Pratt.
Kritičarima je Claireina promjena indikacija da prije nije bila dovoljno dobra i nije živjela životom kakav se očekuje od jedne žene. Doduše, treba uzeti u obzir da je Claireina glavna motivacija na početku filma očuvanje parka i kao takva opterećena je balansiranjem uloženog i dobivenog te sveopćim funkcioniranjem parka na svakodnevnoj bazi. Nije nimalo čudno da se ti prioriteti promijene jednom kad ubojiti megadinosaur počne uništavati park, ubijati ljude i druge dinosaure u njemu te je vrlo očito da park dugo vremena neće biti vraćen u funkciju. Drugim riječima, Claire je upravo ostala bez posla na kojem se bazirao čitav njezin identitet, a ljudi doista prolaze ekstremne promjene ličnosti u ekstremnim situacijama pa možda ta „dekonstrukcija“ Claireinog lika i nije toliko bizarna.
Osim na pretvaranje Claire u nešto dijametralno suprotno od onog što je bila na početku, kritičari su se osvrnuli na činjenicu da je čitav film nosila visoke pete i u njima je trčala kroz prašumu, bježala od T-Rexa i drugih ubojitih bića na otoku. Na početku filma očito je da se Claire sprema za poslovni sastanak te je obukla lijepu odjeću i visoke pete kako bi se dojmila potencijalnih ulagača. Vjerojatno nije očekivala da će se uskoro morati boriti za goli život pa sa sobom nije ponijela neke prigodne balerinke ili adidasice te se nije imala u što presvući. Ironiju na stranu, doista nije jasno zašto su jadnu glumicu natjerali da za vrijeme snimanja filma stalno nosi doista visoke pete iako se dobro znaju štetne posljedice koje to ima po žensko stopalo.
Zaključak je da je Clairein lik poprilično nespretno zamišljen i moglo bi se shvatiti da šalje krivu poruku, ali Trevorrow je više puta probao naglasiti kako je ona zapravo protagonistkinja filma koja se iz korporacijskog robota pretvori u osobu koja zna cijeniti život oko sebe te na dinosaure i ljude prestane gledati kao na brojke već ih počne doživljavati kao na živuća bića s osjećajima i mislima. Claireina izjava da vjerojatno nikad neće imati djecu također se može shvatiti kao kritika ideje da žena mora i može biti uspješna poslovna žena i majka kad je to u sadašnjem svijetu zbog prevladavajuće oblika kapitalizma vrlo teško ostvarivo, a u Americi gotovo i nemoguće. Koga više zanima zašto je to Americi gotovo nemoguće, može klikom na —> link pogledati nedavni video Johna Olivera koji priča o toj temi.
Kritika žena u filmu nije stala ovdje, već se dotaknula i Claireine sestre Karen (Judy Greer). Nju su prozvali običnom plačljivkom zbog scene u kojoj zove Claire i zanima je kako su joj djeca, a Claire je obavijesti da ne zna jer nije s njima. Karen to naizgled toliko povrijedi da se rasplače, no ako ste pažljivo pratili priču, shvatit će te da se Karen i njezin suprug razvode te da je Karen zvala Claire upravo u trenutku sastanka s odvjetnicima za razvod te je njezina tuga razumljiva ako se uzme u obzir širi kontekst raspada obitelji. Nakon Karen, na red je došla i Vivian (Lauren Lapkus) koja radi u kontrolnoj sobi. Njezin lik optužen je da utjelovljuje stereotipan prikaz žene koja zavlači svojeg kolegu Loweryja (Jake “Nick iz serije New Girl” Johnson) i nikad mu direktno ne kaže da ima dečka. Scena u kojoj se otkrije da je Lowery zaljubljen u Vivian traje otprilike minutu i pol i nigdje nije izričito kazano da ga je Vivian zavlačila na bilo koji način. Lowery ispada bedak koji nije dosad shvatio da Vivian ima dečka, a o Vivian se stekne dojam da ne priča o svojim romantičnim odnosima na poslu. Scena je zamišljena kao comic relief tako da ne čudi da je doista donekle utemeljena na stereotipnom odnosu muškaraca i žena, ali to je upravo čini dovoljno komičnom da se svidi širokom spektru gledatelja Jurassic Worlda.
Zanimljivo je stoga kako se nitko (barem tako glasno) nije pobunio na činjenicu da je Chris Pratt očito morao nabaciti koji biceps više i dovesti se u pomalo pretjeranu formu da bi odgovarao liku koji glumi. Mnogi su glumci, uključujući i Chrisa Hemswortha i Chrisa Evansa, javno progovorili o strogom fitness režimu kojeg su se morali pridržavati da bi mogli odigrati uloge koje su im namijenjene, a tko se sjeća Pratta još iz serije Parks and Recreation zna da je u Jurassic Worldu doživio veliku fizičku promjenu, još veću nego onu u Guardians of the Galaxy (2014). Razlozi za to nisu baš pretjerano jasni, pogotovo zato što nije nužno izgledati kao bodybuilder da bi bio uvjerljivi bivši marinac koji se posvetio treniranju raptora. Jurassic World doista je prepun stereotipnih likova, ali je zato i dostojan nasljednik prethodnih filmova i publici je prikazao upravo ono što su očekivali i ono na što su bili naučeni: znatiželjne klince, mačo frajere, lude znanstvenike i ženstvene, ali i hrabre žene. Jurassic Park nikad nije bila priča o ljudima, ljudi su uvijek služili samo kao pokretači veće priče o dinosaurima koji su prave zvijezde filma što se posebno istinitim pokazalo upravo u Jurassic Worldu.
Osim negativnih kritika pojedinačnih segmenata u filmu, Jurassic World pohvaljen je zbog kritike unutar filma na suradnju znanstvenika i vojske u svrhu stvaranja što boljeg oružja (u ovom slučaju Indominus Rexa, glavnog dinosaurskog negativca) bez obzira na potencijalnu cijenu ljudskih života. Također se kritiziraju multinacionalne kompanije i vlasnici takvih kompanija koji su okrenuti isključivo profitu i posjeduju toliko raznih ogranaka da ni sami ne znaju čime se bave i što stvaraju, sve prolazi dokle god na tome zarađuju. Najbolje je to prikazano u sceni u kojoj vlasnik parka Simon Masrani (Irrfan Khan) shvati da je potpisao stvaranje Indominus Rexa, a da nije ni pročitao koje je genetske modifikacije svojim potpisom dopustio jer mu je jedino bilo važno da novi dinosaur bude “što veći, zubatiji i kulerskiji”.
Jurassic World sans kritika
Ako se izuzmu optužbe za šovinizam koje tek djelomično drže vodu, a i nisu važne za doživljaj filma, Jurassic World je za svoju radnju dobio same pohvale. Kad je stigla prva vijest o tome da ćemo Jurassic World moći gledati ovo ljeto, mnogi su se fanovi osjećali kao da je Božić uranio, ali neki su i strahovali da će od njihovog omiljenog filma iz djetinjstva napraviti nekakav megalomanski uradak koji neće imati veze s prethodnim nastavcima. Srećom, Jurassic World doista i vizualnim identitetom i konstrukcijom likova prati formulu prošlih nastavaka. U filmu se čak pojavio BD Wong, isti glumac koji je glumio genetičara Henryja Wua, osobu koja je zaslužna za kreaciju svih dinosaura u parku, kako u prethodnim nastavcima tako i u Jurassic Worldu.
Osim što je na prvu vidljivo otkuda Jurassic World vuče svoje korijene, unutar filma postoje brojne reference na Jurassic Park. Osim Henryja Wua, na ekranu pored holograma u edukativnom centru za djecu pojavljuje se i Mr.DNA. Nacrtani lik koji izgledom podsjeća na DNA i koji je u Jurassic Parku posjetiteljima objašnjavao proces stvaranja dinosaura i nastanka parka. Postoje snažne indikacije da je T-Rex koji se pojavi u Jurassic Worldu onaj isti iz Jurassic Parka jer ako se dobro koncentrirate, vidjet ćete da pored novih rana na vratu ima i stare ožiljke koji su tu još od napada raptora u Jurassic Parku. Bježeći od Indominus Rexa, Claireini nećaci naiđu na napuštenu zgradu iz vremena Jurassic Parka te unutra nađu mnoge gadgete koji su se koristili u tom filmu. Osim toga, u Jurassic Worldu pojavljuje se hologram Dilophosaurusa koji je skrivio Nerdyjevu smrt, a Loweryjevo neuredno radno mjesto u kontrolnoj sobi očita je referenca na Nerdyja i njegov konstantni nered ispred kompjutera. Lowery je također vrlo ponosan na svoju majicu koja ima logo prvog Jurassic Parka. Očito je da se Trevorrow potrudio naznačiti da je pažljivo proučio prošle nastavke i da se pokušava što više držati originalne mitologije.
U skladu s tim, raptori koji su oduvijek imali važno mjesto u franšizi, doživjeli su pravu evoluciju. Dr. Alan Grant (Sam Neill) iz Jurassic Parka bio je fasciniran visokom inteligencijom raptora i njihovom sposobnošću komunikacije. Upravo su se te dvije njihove osobine pokazale ključnima u Jurassic Worldu. Pod strogim vodstvom Owena Gradyja (Chris Pratt), raptori su postali svojevrsni psi tragači i lovci koji znaju slušati zapovjedi te su kao takvi odigrali ključnu ulogu u radnji filma. Doduše, genetski modificiran Indominus Rex ipak je pomalo pretjeran i funkcijom više podsjeća na Godzillu nego na nekog dinosaura te bi bilo bolje da se u idućim nastavcima producenti okane ideje megadinosaura koji je uz svoju enormnu fizičku snagu, vjerojatno pametniji od ljudskog prosjeka. U filmu također donekle nedostaje onaj element istraživanja i otkrivanja tajnog svijeta dinosaura koji je prisutan u drugom i trećem nastavku Jurassic Parka no to je bilo i za očekivati pošto se radi o parku koji je otvoren već neko vrijeme i dinosauri više nisu toliko velika atrakcija. Kao što Claire kaže: “u prošloj smo godini putem genetičkih istraživanja naučili više o dinosaurima nego u sto godina iskapanja njihovih kostiju.”
Chris Pratt je, kao i uvijek, odlično odradio svoj posao i svi su ostali likovi dobro odabrani i prezentirani, iako od njih ne treba očekivati preveliku dubinu i trodimenzionalnost jer to i nije poanta. Posebno je sladak cameo Jimmyja Fallona kao ludog znanstvenika koji daje upute za sigurnost u videu koji se pušta u “žirosferi”, velikoj staklenoj kugli koja je ujedno i vozilo kroz park. Ako ste fanovi Jurassic Parka, volite dinosaure ili jednostavno želite pogledati dobar ljetni blockbuster, nećete pogriješiti s Jurassic Worldom. Zahvaljujući izvrsnom CGI-ju, dinosauri izgledaju stvarnije no ikad. Radnja je jednostavna, ali dovoljno zanimljiva i napeta da vas drži na rubu sjedala čitavo vrijeme. Ovo je doista dostojan nasljednik franšize i ostaje za nadati se da je drugi dio već u planu.
