Olive Hempenstall: “I Hrvati i Irci imaju sposobnost ‘razbiti jačega’ na svjetskoj sceni”

Irska Veleposlanica u Zagrebu, Olive Hempenstall, vjerojatno je najveća kulerica u svijetu diplomacije: jedna je od rijetkih koji su iz Irske došli u Hrvatsku, a otkako je stigla u Zagreb prije dvije godine, tempom Brzih i žestokih učvrstila je već skladan kulturni brak Hrvatske i Irske, dizajnirala svoju liniju Startasica, pohodila punk i rock koncerte, zavolila slavonsku kuhinju gotovo strastveno kao i Psihomodo Pop.

Inteligentnu, pristupačnu i nadasve zabavnu Veleposlanicu poštedjeli smo govorancija o migracijama, drugom najvećem hrvatskom gradu i hrvatskom irskom snu, pa radije udarili brigu na veselje – Sveti Patrik razlog je zašto smo je umalo pozvali na neko domaće craft pivo, ali se suzdržali kako bismo ostavili donekle ozbiljan dojam. Ambasadorica je napokon odgovorila na neka od naših redakcijskih pitanja o danu koji manje nas povezuje s rimskim svecem iz 4. stoljeća, a sve više sa zelenom bojom, pivom i irskom trobojnicom. Ako smo i zaboravili na korijene, sve dok se slažemo, barem na jedan dan, makar i bio uvezen – mi ga objeruručke prihvaćamo.

Olive, Sveti Patrik je jedan od najvećih modernih izvoznih proizvoda Irske. Kako gledate na planetarnu popularnost ovog dana s obzirom na odstupanje od izvornih praksi, ako uopće postoji jedna uvriježena?

Vrlo smo sretni kao Irci da naš Nacionalni dan sve više raste i postaje globalna proslava. Radi se o danu kada se svatko može pomalo osjećati kao Irkinja ili Irac. Fantastično je vidjeti različite interpretacije Svetog Patrika diljem svijeta – naprosto Irskoj i Ircima puno znači vidjeti da smo zemlja dostojna slavlja, kao i da ljudi dobrohotno pristupaju našoj kulturi i nasljeđu.

A što sam praznik, odnosno svetac predstavljaju Ircima?

Radi se o Ircima važnoj osobi, a predstavlja našu neovisnost, kršćansko nasljeđe, kao i lepezu kvaliteta Iraca poput hrabrosti – prvotno je u Irsku stigao iz rimske Britanije kao rob, a zatim izbjegao iz sužanjstva. Bilo je potrebno mnogo hrabrosti da se vratiš onamo gdje si patio. Mir i strpljivost vrijednosti su koje prevladavaju u brojnim legendama o Svetom Patriku. Također, Irci su mu zahvalni zbog izgona zmija s našeg otoka, zbog čega je sigurnije uživati u našem zavičaju.

A što predstavlja Vama i Vašoj obitelji?

Obitelji i meni doista znači puno. Jedan od mojih sinova nazvan je Patrick, dok se drugi rodio na dan Svetog Patrika, zbog čega je to doma dan veselja i radosti.

Ujedinjeno Kraljevstvo je sada na jurećem vlaku prema stanici Brexit. Smatrate li da bi im se trebalo dopustiti proslava Svetog Patrika s obzirom na veliku odluku?

Sveti je Patrik ipak bio iz Britanije. Štoviše, London je jedno od najboljih mjesta za proslavu Dana Svetog Patrika. No ozbiljno govoreći, Ujedinjeno Kraljevstvo je naš najbliži susjed, a naše su povijesti ispreplitane tijekom stoljeća. Kao supotpisnici Sporazuma na Veliki Petak (Sporazum iz Belfasta, op.a.), dijelimo interese prema Sjevernoj Irskoj – Brexit to neće promijeniti, iako Irska duboko žali za odlukom. Smatram da je poanta proslave Dana Svetog Patrika u inkluzivnosti – svi su dobrodošli na zabavu 17. ožujka.

Kao Hrvati, u nekom kulturnom narativu volimo sami sebe usporediti s Ircima, što je vjerojatno temelj popularnosti proslave u Hrvatskoj. Biste li se složili da dijelimo vrlo sličan etnički kod i koje bi to bile sličnosti, odnosno poveznice među dvjema zemljama?

Mislim da nam je dosta toga zajedničko. Obje smo male zemlje koje su se izborile za neovisnost. Smatram da to znači da su to i karakteristike koje ćemo primijetiti u manjim zemljama – vrlo smo ponosi na svoja dostignuća, bilo da se radi o domeni sporta ili kulture. Također sposobnost da „razbiješ jačega“ na svjetskoj sceni i, naposljetku, obje su zemlje predane članice Europske Unije koje zajedničkim snagama rade za zajedničke ciljeve i vrijednosti.

Hrvati su poprimili puno odraza irske kulture: desetljećima svjedočimo uspješnom i inspirativnom radu hrvatskih kreativaca u domeni glazbe, plesa i umjetnosti potaknuti irskim nasljeđem i povijesti. U našoj zemlji imamo niz manifestacija koje slave Vašu. Koju biste od njih ili koje pojedince istaknuli kao Veleposlanica?

Irska glazba i ples vrlo su popularni diljem Hrvatske i imala sam prilike slušati niz odličnih glazbenika koji se bave irskom glazbom. Primjerice, vrlo sam ponosna na tri škole plesa u Zagrebu, te sam vrlo ponosna na znanje i interes Hrvata prema irskoj književnosti. Osobno sam ljubiteljica boutique festivala Bloomsday Croatia koji se održava u Puli svakog lipnja i pozivam sve na dolazak ukoliko ste u mogućnosti.

Irsko je Veleposlanstvo uključeno u globalni projekt imena Globalno ozelenjavanje (eng. Global Greening) čime se na Dan Svetog Patrika kulturno-povijesni spomenici i istaknute točke u pojedinim zemljama osvjetljavaju u zelenu boju kako bi se obilježio dan. Koja je zamisao samog projekta kojim smo već godinama dijelom?

Irska je vrlo sretna što se s njom snažno veže jedna boja – zelena. Naša turistička institucija Tourism Ireland započela je s ovom inicijativom prije 10 godina u Australiji gdje su poslali upit Sydneyskoj operi o obasjavanju u zeleno svjetlo. Inicijativa je od tog trenutka samo rasla. Hrvatska je entuzijastična sudionica Globalnog ozelenjavanja još od 2015. kada je otvoreno Irsko Veleposlanstvo u Hrvatskoj. Ove godine nam se priključilo rekordnih pet gradova i devet lokacija. Posebno mi je drago što smo dodali dalmatinske gradove Zadar, Split i Dubrovnik ovim inicijativama. Rijeka će ponovno obasjati Trsatsku gradinu koju je nekoć posjedovao Irac Laval Nugent. Također, u Zagrebu obasjavamo četiri lokacije, uključujući prekrasan Meštrovićev paviljon. No ukoliko bi netko od čitatelja iz drugih gradova htio sudjelovati, javite nam se bez ustručavanja – otvoreni smo novim idejama i inicijativama hrvatskih prijatelja.

Koji odraz hrvatske kulture, nasljeđa i tradicije smatrate posebno zanimljivim i neobičnim, a da nisu prisutni u irskoj tradiciji?

Hrvatski je životni stil vrlo ugodan i opušten. Doista to cijenim kao Irkinja. Sviđa mi se kako cijenite domaće proizvedenu hranu i pića, odnosno kako se sačuvalo to nasljeđe. Posebno volim slavonsku hranu, ali i vaše božićne običaje. Atmosfera je u Zagrebu (za Advent, op.a.) doista vedra i puna božićnog duha, a pritom nije toliko komercijalizirana kao u mojoj zemlji.

Što se same glazbe i plesa tiče, Hrvati, posebice čitatelji Ziher.hr-a, uživaju u dobroj glazbi, ali i plesu. Kad smo već ovdje, ne možemo Vas pustiti prije negoli nam preporučite koje ime ili naslov za prikladnu proslavu Dana Svetog Patrika?

Veleposlanstvo je nedavno na Facebooku objavilo restrospektivu Lukea Kellyja iz Dublinersa. Osobno ga smatram jednim od najuspješnijih interpretatora irskih (ali i ostalih) pjesama koje smo napisali. Posebno bih preporučila njegove izvedbe pjesama The Auld Triangle, Black Velvet Band i Dublin in the Rare Old Times. Moja djeca vole Molly Malone, pa i ona ima posebno mjesto u mom srcu. Kao žena iz Corka, cijenim The Banks of My Own Lovely Lee, u Corku jednostavno poznatu kao “The Banks.”

Što se suvremene glazbe tiče, ranije faze U2 vrlo su sadržajno bogate. Spomenula bih i dva odlična benda iz Corka – The Frank and Walters i The Sultans of Ping FC. Vjerujem da su Sinead O’Connor i The Cranberries također vrijedni slušanja. No velika sam obožavateljica pjesme Parachute benda Something Happens, a volim poslušati i Jerryja Fisha & The Mudbug Club. Htjela bih potaknuti sve čitatelje ljubitelje pasa da poslušaju odličnu singlicu Harryja Hallera and The Hooligansa One Ear Up, One Ear down. Bend Touts iz grada Derry trenutno su uzburkali scenu u Irskoj, Britaniji i izvan nje. Novi su i inovativni pankeri sa snažnom porukom. Sviđaju mi se njihov zvuk i stav.

Hvala na preporuci koju smo čitateljima dali i u formatu playliste na našem kanalu Deezera, pa da sve imaju na mjestu, složeno i mobilizirano za nedjelju, ali i kasnije. No za sam kraj, imamo mi i svoje aseve u rukavu: moderne etno i tradicijske bendove i pjesme koje bismo podijelili s Vama. Nadamo se da ćete nam moći opisati kako Vama zvuče, s obzirom da odreda pjevaju na našem divnom jeziku, a doista crpe nadahnuće iz naše nematerijalne kulturne baštine i time bivaju čuvari domaćih tekovina:

Pjesme mi se sviđaju, no posebno Ogenj i Hote Hote koji imaju nešto retro-grunge u sebi. Lidija Bajuk me podsjeća na našu poznatu irsku pjevačicu Enyju. No ono što doista volim i cijenim kod hrvatskih glazbenika jest da je toliko njih tehnički odlično – znaju svirati, a to se osjeti iz ovih pjesama.

A koji Vam je najdraži hrvatski bend?

Zapravo mi je Psihomodo Pop najdraži. Gledala sam ih uživo i mislim da su briljantni.