novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Otvorenje Human Rights Film Festivala: Ljubav je čudna stvar

Foto: www.facebook.com/HumanRightsFestival
Vrijeme čitanja: 4 minute
Kino Europa
Foto: facebook.com/HumanRightsFestival

Uvodni govor na otvorenju Human Rights Film Festivala u kinu Europa držao je Petar Milat i bio je kratak, ali pogodio je u srž te manifestacije: “Netko će reći da su filmovi na Human Rights Film Festivalu preozbiljni ili preelitistički. Nama se u organizacijskom timu i selektorima čini da jedna takva vrsta filmova koji imaju autorski gard s jedne strane, a s druge su strane aktivistički orijentirani, čine dobru vrstu odmaka i predaha od svakodnevnog. Stoga tih sedam noći ovdje u kinu Europa, kinu Tuškanac, Dokukinu i u Rijeci shvaćamo kao neku vrstu privremenog prostora u kojem vas (gledatelje) ne pokušavamo povrijediti i ozlijediti putem spektakla već vas pokušavamo potaknuti na nešto drukčije razmišljanje, maštu i razinu misli.”

Dvorana je već u 20:05 bila skoro u potpunosti puna što je odličan znak rasta popularnosti ovog festivala, a desetak minuta prije početka projekcije stvorio se red ispred vrata dvorane. Konkurirao mu je red za kokice koje su bile posebno fine i s putrom. Početak otvorenja malčice je kasnio (u tome je i dio čari), ali doista nije trajao više od pet minuta.

“Ako se sjećate prošle godine, festival je završio u petak navečer s jednim tvrdim pederskim filmom i to je tad bilo taman nakon takozvanog referenduma o gej braku pa nam je bilo izrazito drago da se film poklopio s tim. Također nam je drago da ovogodišnji festival možemo otvoriti s filmom kojeg smo odmah odabrali za festival i koji je imao premijeru u Berlinu početkom ove godine, Love Is Strange autora Ire Sachsa. Film je teme koja se povlači još od prošle godine. Važno nam je da smo dobili priliku prikazati film koji dosad nije prikazan kod nas, ovo mu je prvo prikazivanje. Hvala i uživajte u filmu”, zaključio je Milat.

Foto: movieposteroftheday.tumblr.com
Foto: movieposteroftheday.tumblr.com

Tim smo riječima uvedeni u film. Radnja je fokusirana na Bena i Georgea koji su zajedno 39 godina i upravo su sklopili brak no zbog toga George dobije otkaz u kršćanski orijentiranoj školi u kojoj radi i više nemaju novaca da plaćaju stan u kojem žive. Prisiljeni su živjeti odvojeno jer nitko u obitelji navodno nema mjesta za dvije pridošlice. Dio filma koji prikazuje svakodnevnu obiteljsku rutinu i njezino narušavanje dodavanjem dodatnog člana kojeg nitko nije očekivao, majstorski je odrađen.

Vjerujem da se mnogo ljudi u kinu moglo povezati sa scenama u kojim se obiteljski članovi međusobno prikriveno živciraju ili ne shvaćaju da jedni drugima smetaju. Također je vrlo dobro prikazana ona skrivena obiteljska strana koja se nikad ne pokazuje na van, a ta je strana puna problema, nesuglasica i neshvaćanja. “When you live with people, you know them better than you care to” kaže Ben dok priča s Georgeom na telefon. To je dobar trenutak propitivanja značenja obitelji i predstavlja li nam ta riječ stvarne ljude ili samo simbole koji su nam važni, maske iza kojih ne želimo proviriti. Na trenutke gledatelj dobiva uvid u jačinu veze između Bena i Georgea koja na suptilan način propituje vezu kao takvu i u njih dvojici daje primjer ljubavi koja je bezuvjetna. “Volim te u cijelosti zbog toga kakva si osoba i ništa to neće promijeniti” poruka je koju njih dvojica nose. Bila je to dobra šansa da se svi u kinu reflektiraju na vlastite veze i odnose.

Foto: cinefiltre.tumblr.com
Foto: cinefiltre.tumblr.com

Doduše, Love Is Strange nikako nije tradicionalan provokativan film koji u publici izaziva osjećaje tjeskobe, tuge ili jake ljutnje. Izuzev crkve, nitko u filmu nije predstavljen kao neprijatelj gej braka. Georgeova pismena molba roditeljima da ne dopuste takvu nepravdu jer se njihovoj djeci šalje poruka da moraju skrivati tko su zapravo, nikad ne dobije odgovor tijekom filma iako su roditelji opisani kao na strani gej braka. Nitko u obitelji nema problem s tim, čak niti okolina ne reagira negativno. U neku je ruku to dobrodošlo osvježenje jer sveukupni dojam onda nije toliko negativan, nego se dobije osjećaj normalnosti njihovog odnosa. To je ponekad puno bolja poruka za usaditi u ljudske glave.

S druge strane film vrvi predugim scenama New Yorka koje mogu fanovima dugih sporih kadrova odgovarati, ali ponekad je teško shvatiti njihovu poantu osim da otegnu radnju. Kraj je pomalo predvidljiv i počne se naslućivati već u drugoj polovici filma. Možda je tu da izazove neki osjećaj tuge i drame koju ostatak filma ne izaziva, ali uspio je samo zagorčati inače lijepi film. Ne znam bi li film mogao biti okarakteriziran kao provokativan. Možda jedino ljudima koji ljubav prihvaćaju samo u jednom njima prihvatljivom obliku. Odvojenost Bena i Georgea im teško pada, ali nije središte radnje kako bi se moglo naslutiti iz mota na posteru “sometimes staying together means being apart.” Neke priče koje imaju potencijala da se dalje razviju, ostaju nedovršene i djelomično neobjašnjene. Sveukupni je dojam pozitivan, ali nimalo udaran (iako su poruke koje film nosi važne).

U neku je ruku to pravi “blagdanski” film o odnosima u obitelji, životni teškoćama i ljubavi, ali možda je zbog pompe oko filma ipak za očekivati bilo nešto više. Svakako treba pohvaliti Alfreda Molinu i Johna Lithgowa koji su savršeno odglumili stari zaljubljeni par.

Be social

Komentari