Preminuo najčitaniji pisac današnjice Carlos Ruiz Zafón
Španjolski premijer Pedro Sánchez danas je na Twitteru objavio tužnu vijest za svijet književnosti: „Izgubili smo jednog od najčitanijih svjetskih i najcjenjenijih španjolskih pisaca. Carlos Ruiz Zafón ključni je romanopisac naše epohe, a dao je značajan doprinos modernoj književnosti.”
Carlos Ruiz Zafón podlegao je raku debelog crijeva u 56. godini života u Los Angelesu u petak, 19. lipnja. Kao pisac mlađe generacije španjolskih autora, stasao je u rodnoj Barceloni koja ga je, poput Jamesa Joycea i Dublina, cijeli život nadahnjivala na estetiziranje osobnih i tuđih impresija, iskustava i izazova. U Barceloni se školovao kod jezuita čije su ga restriktivno-stroge prakse nagnale na eskapizme koje pronalazi u teksturama svoga grada i emocionalnim mapama svojih sugrađana. Njih pak prvi put ukoričuje u 29. godini života romanom “Princ magle” 1996. godine. Nagrađeni je prvijenac bio tek nagovještaj virtuoza koji se, također kao Joyce, seli iz rodne sredine, ali ju emocionalno i autorski nikada ne napušta. U Los Angelesu paralelno s pisanjem o Barceloni djeluje kao scenarist i novinar El Paisa i La Vanguardie, premda u domovini uživa zvjezdani status kao mladi autor.
Iznad Cervantesa
Zafron je prvijencem “Princ magle” započeo slavnu “Trilogiju magle” koja pripada žanru adolescentske književnosti. Uslijedila joj je nova serija “Groblje zaboravljenih knjiga” koja žanrovski pripada romanu misterije, a koja je pak zaslužna za svjetsku slavu i ugled pisca. Obje su kolekcije iznjedrile bestsellere koje su Zafóna učinile jednim od najprodavanijih svjetskih, ali svakako i španjolskih autora još od Cervantesa. Zato ne čudi da je preveden na pedesetak svjetskih jezika, a istovremeno nagrađen desecima najprestižnijih književnih nagrada.
U svom je pisanju revitalizirao gotički roman kojeg se atribuira tradiciji 19. stoljeća, a Zafón ga je uskrsao u svojim pričama o gotičkim motivima rodnoga grada i zemlje kojim vrebaju i vladaju simbolične sjenke. Njegov je genij prepoznao i sam Stephen King napisavši za španjolskog suvremenika: „Ako se smatrali da je gotski roman umro sa 19. stoljećem, ova će vam knjiga promijeniti stav. Sjena je stvarna, a roman pun otrcanih čuda i škripavih zamki; roman u kojem i podtekstovi imaju podtekstove.“, referirajući se na “Sjenu vjetra”.
“Postao sam pisac jer bih u protivnom umro”
Kada te prozovu drugim najvećim španjolskim piscem nakon Miguela de Cervantesa, tada si doista seizmički pomak u književnosti i književnoj tradiciji; pisac kojem se pridjeva autorstvo, a garantira vječnost. Pisac iz romantične Barcelone je najčitaniji pisac našeg vremena, premda možda to i nije kulturno rasprostranjena statistika.
Na službenoj je internetskoj stranici u opisu svoga djela napisao kako ljudima savjetuje da postanu pisci „samo ako ih to spašava od smrti. U protivnom, bolje da se bavite nečim drugim. Postao sam pisac i pripovijedač jer bih u protivnom umro, ili nešto još gore od toga.“
