Recenzija – “And the Anonymous Nobody” (De La Soul): Kickstarterom do albuma
De La Soul ne samo da su veterani hip-hop glazbe, nego su jedini trio koji je do danas očuvao originalnu postavu. Doduše, imamo Beastie Boyse i Run DMC kao tročlane sastave, no oni funkcioniraju u krnjem sastavu. Čak se i za naše junake smatralo da su potpuno iščezli… Ipak, nakon tucet godina napadaju materijalom naziva “And The Anonymous Nobody”.
U međuvremenu, od njihovog predzadnjeg albuma do ovog aktualnog, svijet i glazbena industrija uvelike su se promijenili. Svima je već poznat audio streaming i ostale novotarije, internet je doslovce ‘ispržio’ CD kao nosač zvuka. No tu uskaču Posdnous, Dave i Maseo kao spasitelji compact disca. Štoviše, u tu svrhu pokrenuli su kampanju na Kickstarteru i u zaista rekordnom roku prikupili dovoljnu količinu dolara kako bi uspjeli u sad već pomalo utopijskoj misiji. Međutim, nema čuđenja, ipak je to Amerika.
Što se tiče samog benda, oduvijek je bio zanimljiv i nespecifičan u hip-hop izričaju, baš kao i spomenuti Beastie Boys. Potonji su čak u svojim začecima bili punk bend. De La Soul nikada nisu koketirali s punkom, ali u njihovoj glazbi može se pronaći rocka, bluesa, čak i orkestralne glazbe. Uostalom kao i na ovom albumu. Šteta je samo što cijeli uradak donosi i previše suradnji. 2chainz, Rock Marchiano, David ‘Talking Heads’ Byrne zvuče gotovo usiljeno, dok Snoop Dogg zvuči kao da bi najradije malo odspavao nakon par dimova ‘kvalitetne meksičke’. Ne samo da su dosadnjikave, nego te kolaboracije dobrano premašuju trajanje od četiri minute gdje cijela kompozicija počinje opako krivudati i proklizavati kao ljetne gume na poledici.
Posdnous, Dave i Maseo su najsnažniji kada uzmu stvar u svoje ruke, a upravo to provode kroz CBGBS s frenetičnim perkusijama; odličan skit Sexy Bitch; gotovo simfonijsku Memory of… (US) koja navodno govori o propaloj ljubavi, iako se radi o dobro upakiranoj priči vezanoj za ‘nesretnu’ glazbenu industriju.
Na kraju krajeva… Naravno, teško je vratiti se u okrutnu mašineriju nakon dvanaest godina izbivanja. Stoga su suradnje s ‘aktualnim zvijezdama’ danak koji je De La Soul očigledno morao platiti. Caru – carevo! Opet, optimisti će reći da nakon uspješnog povratka na scenu sljedeći album neće biti za cara, već za oduvijek vjerne obožavatelje.
